Ravnatelj Anton Asfar istaknuo je da se „nitko ne usuđuje sam izaći iz kuće“, jer „Jeruzalemom hodaju naoružani fanatici“. Ljudi u Gazi – kaže Asfar – su jako uplašeni. „Prema informacijama koje imamo, hrane je malo, vode je sve manje. Internet i telefoni rade s prekidima. Naše kolege u Gazi često su nedostupni satima. Humanitarna pomoć, čak ni voda ili hrana, ne smiju ući u Gazu.“

„U ovom trenutku – ističe Asfar – postoji oko 100 humanitarnih radnika Caritasa koji su u Gazi, mnogi od njih su raseljeni u različitim područjima Pojasa Gaze. Neki članovi obitelji Caritasovog osoblja su ubijeni, njihovi domovi uništeni zbog bombardiranja“.

„Od subote ujutro Caritas Jeruzalem – javlja ravnatelj – morao je obustaviti sve svoje aktivnosti, čak i one zdravstvene koje su prijeko potrebne. Sigurnosni uvjeti nam to ne dopuštaju, preopasno je“.

„Sloboda kretanja diljem Palestine – nastavlja Asfar – ozbiljno je smanjena od strane izraelske vojske, ne može se niti ući niti izaći s okupiranih teritorija. Samo da vam dam primjer, Betlehem je potpuno izoliran. Živim u Jeruzalemu, ali moja djeca idu u školu u Betlehem koji je udaljen oko 9 km. Kad su u subotu zatvorili granice, nismo znali kako svoju djecu vratiti. Supruga i ja bili smo očajni. Uspjeli smo to tek u nedjelju navečer jer je moja supruga potajno, ilegalno, uspjela pješice ući u Betlehem kako bi vratila kući našu djecu od 10 i 12 godina“.

„Bojimo se da će to biti dug rat – zaključuje Asfar na Tv2000 – ne mislim da će se riješiti u roku od nekoliko dana. Čak i ovdje u Jeruzalemu čujemo eksplozije, sirene se neprestano oglašavaju, grad je prazan, malo je ljudi okolo“.