Redovnički dan u Dubrovniku

Goste i stotinjak sudionika iz petnaestak redovničkih zajednica, ženskih i muških, u dvorani Ivana Pavla II. na početku susreta pozdravio je fra Stanko Dodig uime Vijeća za posvećeni život Dubrovačke biskupije. Uime Hrvatske redovničke konferencije svima se obratio fra Ivo Martinović, provincijal Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša koji je, govoreći o temi susreta, istaknuo kako je svetost osobni identitet svih kršćana, a posebno osoba koje su se predale i posvetile Gospodinu. Iščitavajući Papinu pobudnicu o svetosti i u svojim redovničkim zajednicama redovnice i redovnici mogu otkrivati njezinu širinu i dubinu kao i to da je svetost konkretna, živa i poziva nas na preispitivanje.

Prof. dr. sc. don Ivan Bodrožić održao je predavanje „Redovništvo pred izazovom stjecanja znanja i izgradnje slobodne volje“. Podsjetivši na početke Crkve u kojima je monaštvo proizišlo iz želje cijelog naroda za autentičnijim življenjem svetosti i kao intenzivnije opredjeljenje za svetost, što je bilo na ponos cijele Crkve, predavač je objasnio dva falsifikata svetosti koji se i danas na razne načine pojavljuju, a to su gnosticizam i pelagijanizam, o čemu govori i papa Franjo. „Autentični redovnički život je uvijek bio i jest najbolja obrana, zaštita, i najbolji odgovor Crkve na ovakve izazove. Najbolji primjer poniznog služenja u ljubavi davali su tijekom stoljeća redovnice i redovnici. Stoga i danas vrijedi za suvremene izazove i zapreke na putu kršćanske svetosti da redovništvo nastavi tim putem i davati primjer u Crkvi. Na taj način Crkva može imati unutarnju snagu prevladavati izazove koji su pred njom, poteškoće koje su u svijetu, jer ih valja prevladavati kroz konkretne odgovore i vršenja volje Božje, vršenja njegove ljubavi“, kazao je predavač.

Prof. dr. sc. don Ivan Bodrožić

Redovnica milosrdnica sv. Vinka iz Rijeke mr. sc. s. Janjka Mazić govorila je o temi „Gledati i djelovati s milosrđem, eto to je svetost (papa Franjo)“ kazala je da je milosrđe u korijenu Božjeg pristupa čovjeku. I u Starom i u Novom zavjetu se govori o Božjem milosrđu, a od Isusa se može učiti što znači gledati s milosrđem. Cijelo njegovo poslanje je u službi milosrđa. Trajni je poziv za kršćane biti milosrdni kao Otac nebeski i tražiti putove konkretnog ostvarenja Božjeg milosrđa u svijetu. „Potrebno je razvijati pristup ljudima i način pastoralnog djelovanja putem dijela milosrđa koja postaju jezik navještaja u životu i djelovanju Crkve. Naviještanje i konkretno aktualiziranje milosrđa pretpostavlja najprije iskustvo susreta s Bogom. To sinovsko iskustvo odnosa s Ocem rađa izobrazbom srca koje će biti spremno otvoriti se drugom u sebedarnoj ljubavi“, kazala je predavačica. Napomenula je i kako se u iskazivanju milosrđa ne smije zaboraviti na starije i nemoćne članove unutar samih redovničkih zajednica koje su sve starije, a milosrđe se iskazuje kroz rad na podizanju kvalitete života bolesnih, starijih i nemoćnih te pristupa i komunikacije s njima. I tu je milosrđe određujući čimbenik ponašanja, poručila je.

Susret je završio misom u crkvi Male braće koju je predslavio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić. U propovijedi je biskup govorio o pogledu kojim je Isus pogledao Mateja, čiji blagdan se taj dan slavio, te je Matej doživio preobrazbu života. U tom kontekstu biskup je izdvojio tri ‘pogleda’. Prvi je Matejev pogled dok je bio carinik a koji je bio usmjeren samo prema novcu te potaknuo zaređene službenike Crkve da se preispitaju jesu li oslobođeni toga da svoj pogled usmjeruju prema materijalnom, koje treba biti samo sredstvo a nikako cilj i oko kojeg se ne smije sve vrtjeti. Drugi je pogled sustolnika na Isusovo ponašanje, pogled koji sudi i osuđuje te odmah odbacuje čovjeka, te je potaknuo okupljene na propitivanje kako oni sami gledaju druge osobe, na prisutnost napasti da druge gledaju prosuđujući i osuđujući jer kad god se tako gleda onda se i odbacuje. Treći je Isusov pogled koji u Mateju cariniku vidi čovjeka, pogled koji ne osuđuje i ne odbacuje. To je pogled koji dodiruje, miluje, koji uspijeva omogućiti onome čiji pogled je bio usmjeren na vlastiti interes da uzdigne taj pogled, da se okrene iz te svoje situacije i krene u drugom smjeru.

„Evo pogleda koji nam je zadaća,“ istaknuo je biskup Uzinić, „pogleda koji bi trebao krasiti naše biti svećenici, biti posvećene osobe, pogleda koji bi trebao vrijediti unutar naših zajednica ali i pogleda kojim bismo, i kao pojedinci i kao zajednice, trebali gledati druge, osobito one kojima smo po svojoj karizmi pozvani biti Isus i donositi Isusa.“

Matej je postao novi čovjek, gledao je Isusa i išao za njim. No, to nije bio kraj njegove preobrazbe. On je svoj pogled učinio Isusovim pogledom, a i naša zadaća je „svoj pogled oblikovati prema Isusovom pogledu, i u drugima vidjeti, ne carinike i grešnike, ne narkomane, prostitutke, promašene ljude, one koji nas žele ugroziti, one koji nisu u skladu s onim što bismo mi htjeli, nego braću i sestre. Kako bi i oni u našem pogledu mogli osjetiti Kristov poziv i čuti, ma osjetiti, to je važno, ono njegovo: Idi za mnom, i krenuti.“