Svečano euharistijsko slavlje slavio je fra Ivan Šarčević, član Franjevačke provincije Svetoga Križa – Bosne Srebrene i profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, u koncelebraciji sa župnikom i gvardijanom toliškog samostana fra Marijom Jurićem, provincijalom franjevaca trećoredaca glagoljaša fra Ivom Martinovićem i drugim svećenicima.

Zavjete je primila s. Željka Dramac, provincijska predstojnica, u nazočnosti s. Mire Bliznac, zamjenice provincijske predstojnice i s. Radmile Ilinović, odgojiteljice juniorki. U slavlju su sudjelovale brojne sestre Provincije, tri sestre Mostarske provincije s kojima je s. Suzana provela mjesec dana duhovne priprave pred doživotne zavjete, obitelj i rodbina s. Suzane te brojni vjernici. Liturgijsko pjevanje animirao je župni zbor „Adoro“ pod ravnanjem prof. Marije Nedić.

Nakon navještaja Božje riječi s. Suzana je, na poziv odgojiteljice s. Radmile, odgovorila: „Zvao si me: Gospodine, evo me.“ Potom je na pitanje predvoditelja slavlja: „Što tražiš od Gospodina i njegove Crkve?“ odgovorila: „Nasljedovati Krista Zaručnika u ovoj evanđeoskoj obitelji Školskih sestara franjevki Krista Kralja i ustrajati do smrti.“

Upravo u tom kontekstu fra Ivan je započeo homiliju pitanjem: „Što znači u današnje vrijeme odlučiti se nasljedovati Isusa doživotno i u redovničkim zavjetima? Što zapravo znači donijeti doživotnu odluku?“ U vremenu u kojem nedostaje životnih odluka koje neće biti sebične, koje neće biti samo za sebe i koje neće biti tvrdoglave, velika je stvar odlučiti se za Krista, odlučiti se za čestit, moralni život, za nesebičnost i poštivanje.

Uz doživotnu odluku, s. Suzana je zavjetovala tri zavjeta: siromaštvo, čistoću i poslušnost. Fra Ivan je istaknuo kako danas mnogi, pa i redovnici, djeluju kao da su prevareni u svome zvanju. Žive život prevare, a ne život vlastite odluke. Što zaista odlučujemo? Zavjet siromaštva sastoji se prije svega u oslobađanju od ikakvih osiguravanja u životu, od grčevitih navezanosti na stvari, ljude, ugled, dobar glas. U Isusu je naše najveće bogatstvo. Nadalje, u zavjetu čistoće trebamo pokazati svoje apsolutno oslanjanje na Boga. To nije zavjet ne-ljubavi. On ne znači da ne ljubimo, da ne prepoznajemo ljepotu i da ne volimo druge ljude, nego da ih volimo sa što je više moguće širine, da ih volimo nepristrano. Obvezuje nas na osjetljivost za čovjeka, na suosjećajnost s onima kojima beženstvo i samoća nisu izbor nego prisila, koji su potlačeni, ostavljeni, kojima je to život jednostavno nametnuo. U zavjetu poslušnosti trebamo se ugledati na Isusa Krista. On svoju poslušnost i predanje daruje Ocu. Bog od nas traži da se odlučujemo za teže. Najteže je opraštati, ne mrziti, ne pamtiti zlo, nadilaziti sebe samoga iznad svojih vlastitih moći. U tome se posve trebamo osloniti na Božju pomoć jer je njegova ruka uvijek ispružena i on nas zove da ga slijedimo, zaključio je fra Ivan.

Na koncu homilije, obraćajući se s. Suzani, kazao je: „Draga s. Suzana, u vremenu kada redovnički život i zvanje franjevke kojim si se doživotno odlučila poći djeluju ako ne ludo, svakako suvišno i beskorisno, svjedočim ti da vrijedi krenuti tim putem – putem nasljedovanja Isusa. Nema druge riječi do imena Isus da ti reknem. I ovu euharistiju slavimo da tvoja odluka bude doista životna, da budeš ustrajna, da povjeruješ da je Isus tvoj mir i sigurnost, da uvijek drži ispruženu ruku u svim tvojim nemirima, strahovima i tjeskobama i da se s tobom raduje svakom tvom uspjehu i svakoj tvojoj radosti.“

Uslijedio je čin prostracije, a nakon toga sam čin doživotnog zavjetovanja. Sestra Suzana je izrekla obrazac zavjetovanja kojim je obećala da će doživotno živjeti u siromaštvu, poslušnosti i čistoći prema Pravilu Trećeg samostanskog reda svetog Franje Asiškog i prema Konstitucijama Družbe Školskih sestra franjevki Krista Kralja. Predslavitelj je zatim nad zavjetovanicom izmolio svečani blagoslov te blagoslovio prsten, vidljivi znak doživotnog posvećenja Bogu, a odgojiteljica ga je predala zavjetovanici.

Pred kraj euharistijskog slavlja okupljenima se obratio župnik fra Mario Jurić, a potom s. Željka Dramac, provincijska predstojnica koja je, između ostalog kazala: „Slaveći Boga danas, zahvaljujemo mu za našu s. Suzanu, za njezinu odluku da ustraje na putu nasljedovanja Isusa Krista u našoj zajednici doživotno. Draga s. Suzana! Kroz vrijeme početne formacije upoznala si naš način života živeći zajedno s nama. Upoznala si povijest naše zajednice, naše Provincije, upoznala si naše Pravilo života i Konstitucije, imaš iskustvo života u sestrinstvu. Živeći s nama vidjela si nas izbliza. Vidjela si sestre brižne, velikodušne, darežljive. Vidjela si nas i u našim slabostima i u našim manama, ali nisi se prestrašila. Tvoja odluka da nastaviš s nama, da se zavjetuješ doživotno, govori nam da si naučila gledati na život i svijet oko sebe očima vjere, da prepoznaješ Božje u ljudskome.” U ime svih sestara Provincije čestitala je zavjetovanici što je odlučila predati se ovoj redovničkoj obitelji cijelim srcem cijeloga života te zahvalila svima koji su s. Suzanu pratili na njezinom putu, njezinim odgajateljicama s. Celini Vidak i s. Radmili Ilinović i sestrama u zajednicama u kojima je živjela, kao i sestrama Hercegovačke provincije među kojima je bila u neposrednoj pripravi za doživotne zavjete. Zahvalila je također predvoditelju misnog slavlja fra Ivanu Šarčeviću kao i svim suslaviteljima te svima koji su sudjelovali u pripravi slavlja.

Sestra Suzana je svoju zahvalu izrekla za vrijeme zajedničkog objeda i druženja u dvorištu crkve, a pročitana je i čestitka sestara iz Vrhovne uprave.