Na poziv domaćeg župnika i dekana Stubičkog dekanata preč. Nikole Jurkovića središnje euharistijsko slavlje toga dana s početkom u 10 sati u župnoj crkvi u Gornjoj Stubici predvodio je rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu preč. Matija Pavlaković u zajedništvu s domaćim župnikom i dekanom preč. Nikolom Jurkovićem i sjemenišnim duhovnikom vlč. Lukom Premelčem.

Brojni vjernici okupili su se u župnoj crkvi sv. Jurja gdje ih je pozdravio preč. Pavlaković, podsjetivši, između ostaloga, kako je po želji sv. Ivana Pavla II. Cvjetnica ujedno Dan mladih. „Radujem se što na ovom slavlju, uz šalatske sjemeništarce, sudjeluju brojna djeca i mladi ove župe. Izvršimo spomen Isusova ulaska u Jeruzalem živom vjerom. Neka palmine, maslinove i druge grančice koje ćemo sada blagosloviti budu znak našega nutarnjeg raspoloženja prema Isusu Kristu kojeg pratimo na njegovu putu poniženja i proslave“.

Nakon blagoslova grančica, svečani proglas Muke Gospodnje po Mateju otpjevala su trojica pjevača praćenih župnim mješovitim zborom „Magnificat“ pod ravnanjem Ivice Kontenta, člana opernog zbora Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.

U homiliji preč. Pavlaković je naglasio kako „modernom čovjeku može biti čudna Božja, Isusova odluka da se odrekne svojih prava; da se odrekne kraljevskog dostojanstva; da se odrekne dvanaest legija anđela; da se prividno odrekne besmrtnosti, nedodirljivosti; da se odrekne sebe sama za drugoga“ i zapitao je okupljene tko je taj „Netko tko se odrekao svojih prava za mene?“ te ponudio odgovor: „Taj Netko je Bog sâm, a ja sam potreban Njegove žrtve. Povjerovati u snagu te žrtve za mene, najveći je izazov navještenih misnih čitanja“.

Pitajući se koju ulogu mi vjernici „glumimo“ na današnju Cvjetnicu, preč. Pavlaković zaustavio se na liku satnika. „Ovaj satnik koji je bio podno križa vjerojatno je nadgledao Isusovo raspeće, možda je to isti onaj koji je kopljem probo Isusov bok. Mi znamo kako smo kao ljudi osjetljivi i kako nas i neka najmanja primjedba od strane drugoga može raniti. A naša je ljudska ljubav tako slaba. Koliko tek Boga ranjavaju naši grijesi, jer Njegova ljubav prema nama je beskrajna. Mi smo, predragi, taj rimski vojnik koji probada Isusov bok. Isus do kraja, čak i fizički, rastvara i otvara svoje srce nama uz cijenu boli i patnje. Zato i satnik nije izgubljen. Dapače, vidjevši Isusovu smrt uskliknuo je: ‘Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji’ i tradicija ga slavi kao svetog Logina, sveca“, poručio je preč. Pavlaković.

Na kraju propovijedi okupljenom mnoštvu je zaželio „da ove Cvjetnice ne budemo tek jedan lik iz ove drame koju smo slušali, tako da neki novi Pilat ne opere ruke, već da pronađemo hrabrosti za iskorak u suprotnome smjeru; da se neki njegov učenik odvaži reći: ‘Da, poznajem toga čovjeka’; da se današnji Cirenci dragovoljno ponude pomoći opterećenima križem; da se i poneki muškarac odvaži pitati ‘žene na putu’ kako je moguće pobijediti strah pred krvnicima; da prijatelji daju poljubac koji neće biti izdaja… da svaki kršćanin može bez kompleksa zamahnuti cvjetnom granom jer je susreo Spasitelja“, zaključio je propovjednik.

Sjemeništarci su ministrirali na misnom slavlju, a iskustvo duhovnoga poziva i radost življenja unutar sjemenišne zajednice prisutnim ministrantima i vjernicima župe domaćina posvjedočili su Kristijan Vrbanc (Zagrebačka nadbiskupija) i Mario Dermišek (Sisačka biskupija), sjemeništarci druge i četvrte godine.

Na kraju misnog slavlja preč. Jurković zahvalio je sjemeništarcima na dolasku, predsjedatelju na upućenoj homiliji, a sve okupljene vjernike pozvao je da mole za nova duhovna zvanja kako u Zagrebačkoj nadbiskupiji tako i u čitavoj nam domovini Hrvatskoj. Također, pozvao je župljane da s toga slavlja svojim kućama ponesu blagoslovljene grančice, stave ih na vidljivo mjesto, da se tijekom Svetog tjedna svakog dana podsjete na Isusa Krista i s njime sjedine.

Nakon euharistijskog slavlja i spomen fotografiranja, domaćin je upoznao sjemeništarce s  tradicijom te drevne župe burne i povijesti koja je 5. rujna 2009. proslavila 800. obljetnicu prvoga pisanog spomena župe (1209.) te mjesta Gornje i Donje Stubice. Također, sjemeništarci su pohodili i Gupčevu lipu, spomenik Seljačkoj buni i Matiji Gupcu te obližnji dvorac Oršić.

Pohodom župi Gornja Stubica sjemeništarci i odgojitelji sa zagrebačke Šalate zaokružili su svoja korizmena hodočašća kojima su pobliže upoznali te nešto i naučili o starom liturgijskom pobožnom običaju koji svoje korijene ima u prvim kršćanskim stoljećima: „missa stationalis“, rimskom bogoslužju postaja – stacija.