"Salonitansko-splitska Crkva u prvom tisućljeću"

Split, (IKA) – U Splitu je 14. i 15. svibnja održan Međunarodni znanstveni skup “Salonitansko-splitska Crkva u prvom tisućljeću”, priređen u povodu 1700. obljetnice mučeničke smrti sv. Dujma, zaštitnika Splita i Splitsko-makarske nadbiskupije. Dvodnevni znanstveni skup na kojem su sudjelovali hrvatski i inozemni stručnjaci ponudio je nova i produbio stara razmišljanja o Salonitansko-splitskoj Crkvi u prvom tisućljeću. Kroz dvadesetak izlaganja stručnjaci su obradili povijesna, arheološka i teološka pitanja vezana uz početke i razvoj kršćanstva u Saloni i rimskoj pokrajini Dalmaciji.
Međunarodni znanstveni skup održan je u sklopu trećega međunarodnog simpozija o hrvatskoj crkvenoj i društvenoj povijesti. Priredili su ga Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu i Arheološki muzej Split, a o važnosti događaja svjedoči i pokroviteljstvo Papinske rimske akademije za arheologiju (Pontificia Accademia Romana di Archeologia).
Skup je otvorio splitsko-makarski nadbiskup i veliki kancelar KBF-a u Splitu Marin Barišić, zaželjevši svima uspješnost u radu na tom simpoziju te ističući kako se tim međunarodnim simpozijem želi zaroniti u prvo tisućljeće, prateći duhovni rast salonitanske Crkve koja među nama živi kroz Splitsko-makarsku nadbiskupiju. “Nisu se izgubile poruke, napori, svjedočenja ljudi Dujmova vremena, upravo nas one čine svjedocima za nove generacije. Želimo osvijetliti bogatstvo tisućljetnih govora i sjećanja i osvježiti našu memoriju da možemo jasnije govoriti i svjedočiti budućnost civilizacije života i ljubav”, pojasnio je nadbiskup Barišić, podsjetivši na znamenitu rečenicu koju je Sveti Otac izrekao u splitskoj prvostolnici “Ovdje povijest nije šutjela”. U toj je rečenici sažeta tisućljetna povijest naše mjesne Crkve, koju i ovaj simpozij želi osluškivati, kazao je nadbiskup.
Umjesto Letizie Pani Amini, koja nije mogla doći na splitski skup, u ime Papinske rimske akademije za arheologiju nazočne je pozdravio ravnatelj splitskog Arheološkog muzeja dr. Emilio Marin i podsjetio na 13. međunarodni kongres za kršćansku arheologiju koji je prije 10. godina održan u Splitu i Poreču. Taj je kongres učvrstio položaj Hrvatske u arheologiji, a splitski Arheološki muzej smjestio na važno mjesto u svjetskoj arheologiji. Dr. Marin istaknuo je kako se nada da će i ovaj skup uroditi jednako dobrim plodovima. Nazočne, među kojima su bili mnogobrojni predstavnici crkvenoga, te prosvjetnog, političkog i kulturnog života grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije, pozdravili su prorektor za znanost Sveučilišta u Splitu Željko Dujić i dekan splitskog Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Marijan Vugdelija, koji je izrazio želju da se u sklopu splitskog Sveučilišta otvori Filozofski fakultet, jer bi to bila ustanova s kojom bi Katolički bogoslovni fakultet mogao iznimno dobro surađivati.
Simpozij koji se održao na splitskom Katoličkome bogoslovnom fakultetu donio je u svjetlu posljednjih arheoloških istraživanja interpretirane salonitanske cemeterije i episkopalni centar, te na temelju proučavanja epigrafskih spomenika proširio spoznaje o životu i vjeri salonitanskih kršćana. Također je pratio razvoj crkvene organizacije u Saloni od njezinih početaka, uspona i najveće krize u vrijeme pada antičkoga grada kao i nastavak salonitanske Crkve “Ecclesiae Salonitanae” u novom sjedištu u Splitu do kraja prvog tisućljeća.

Znanstveni program skupa otvorio je Slavko Kovačić, profesor na splitskom KBF-u, predavanjem o pitanju prvih početaka salonitanske Crkve u historiografiji i u sklopu općih spoznaja o procesu širenja kršćanstva na Sredozemlju u doba djelovanja apostola i njihovih učenika. Skup je nastavljen izlaganjem Milana Ivaniševića o papi Kaju i njegovu štovanju u Solinu i općenito u splitskoj Crkvi. Emilio Marin održao je predavanje o štovanju sv. Dujma i ostalih salonitanskih mučenika na Manastirinama, Kapljuču i Marusincu u svjetlu najnovijih arheoloških istraživanja, Rajko Bratož govorio je o progonima kršćana u rimskoj pokrajini Dalmaciji u Dioklecijanovo doba, a Ivanka Petrović o srednjovjekovnoj hagiografiji o salonitanskim mučenicima sv. Dujmu i sv. Anastaziju i njezinim ranijim proučavanjima, ističući pritom važnost hagiografije svetačkoga kulta koja čuva kasnu kršćansku antiku kao i onu ranoga srednjega vijeka. Salonitansko-splitska hagiografska tradicija je velika i kompleksna, a literarni korpus još uvijek vapi za istinskim i temeljitim istraživanjem.
Po završetku prvog dijela izlaganja sudionici skupa zajednički su posjetili izložbu “Štovanje svetog Dujma kroz vjekove”, koja je postavljena uoči blagdana sv. Dujma u splitskom Nadbiskupijskom sjemeništu. Poslijepodnevni program otvorio je Ante Crnčević predavanjem o krstionicama u Saloni i na salonitanskom području u teološko-liturgijskom kontekstu, tumačeći pritom obrede prakse krštenja i potvrde, ali i značenja figura jelena i krsnoga zdenca, bogatosti mozaika, kao i put dolaska katekumena u krstionicu. Svakako je važna i nepobitna potreba novih i komplementarnih rješenja koja će se koristiti geometrijom obreda kao i njihovim teološkim značenjima, jer arheologija sama ne može doći do mnogih rješenja ako joj teološko liturgijski govor pritom ne potpomogne u iščitavanju povijesti, a sve u svrhu veće komplementarnosti. Znanstveni program nastavila je Branka Migotti, tumačeći tragove starokršćanskih bazilika na salonitanskom području izvan same Salone. Joško Belamarić upoznao je sve zainteresirane sudionike trećega međunarodnog simpozija s najstarijim tragovima nazočnosti kršćana u Dioklecijanovoj palači. Eshatologiju salonitanske kršćanske zajednice obrazložio je Ivan Bodrožić, koristeći za izvore tri sačuvana pisma: jedno salonitanskog biskupa Hezihija i dva hiponskog biskupa sv. Augustina. Posljednje predavanje toga dana o starim kršćanima Salone pred pitanjem života i smrti prema njihovim natpisima održao je Jon Janssens.

Sljedećega dana Josip Dukić upoznao je nazočne sa životom i vjerom salonitanskih kršćana prema epigrafskom materijalu, Mirajna Matijević-Sokol održala je predavanje o Dujmovim nasljednicima na biskupskoj stolici u Saloni tijekom 4. i 5. stoljeća dok je Jean-Pierre Caillet podijelio svoje zaključke o salonitanskoj Crkvi u doba nad/biskupa Stjepana i Honorija II. Putem salonitanske i akvilejske Crkve u sporu “tria capitula” i u raskolu koji je potom slijedio proveo je kroz predavanje Francesco Paolo Rizzo. Skup je nastavljen pitanjem metropolitskoga, vikarijatskog i nadbiskupijskog položaja salonitanske Crkve kroz predavanje Ivana Muse, a Ante Škegro govorio je o krizi grada Salone i salonitanske Crkve u doba nad/biskupa Natala i Maksima. Salonitanska Crkva odnosno “Ecclesia Salonitana” u svome novom sjedištu do desetoga stoljeća bila je tema Radoslava Katičića. Na govorničkoj katedri toga su se posljednjega dana simpozija izmijenili i Nenad Cambi s predavanjem “Marginalije uz poglavlje Kronike Tome Arhiđakona “De Sancto Domnio et Sancto Domnione” te Tomislav Marasović koji je obradio temu vremena obnove salonitanske Crkve u Splitu. Pri završetku predavanja u poslijepodnevnim satima organiziran je i posjet arheološkim lokalitetima Salone, kako bi riječ koju su sudionici primili na simpoziju doživjela svoj pečat u slici stare Salone. Službeni jezici simpozija bili su hrvatski, francuski i talijanski, a zbornik svih radova Međunarodnoga znanstvenog skupa objavit će KBF i Arheološki muzej u Splitu u tijeku 2005. godine.