Na početku konzistorija papi Franji je u ime novih kardinala zahvalio umirovljeni biskup Goza i generalni tajnik Biskupske sinode Mario Grech.

Nakon toga, pročitano je Evanđelje po Marku 10,32 – 45 te je Papa izrekao homiliju.

Primijetio je da su se Isus i učenici nalazili na putu. „To je okružje u kojem se odvija putovanje Crkve: cesta života, povijesti, koja je povijest spasenja u mjeri u kojoj je stvorena s Kristom, usmjerena prema njegovom pashalnom otajstvu. Jeruzalem je uvijek ispred nas. Križ i uskrsnuće pripadaju našoj povijesti, naše su današnjica, ali su uvijek i cilj našega putovanja.“

Papa je istaknuo da učenici „bijahu zaprepašteni“ i „prestrašeni“ jer su slutili i znali što ih je čekalo u Jeruzalemu. Međutim, napomenuo je da Isus poznaje stanje duha svojih učenika i nikada ih ne napušta – „i kada se čini da ide svojim putom, uvijek to čini za nas“, „radi nas i našega spasenja“.

„Znajući da su srca učenika uznemirena, Isus uzima dvanaestoricu na stranu“ i treći put im naviješta svoju muku, smrt i uskrsnuće. „To je put Sina Božjega. Put Sluge Gospodnjega. Isus se poistovjećuje s tim putom, do točke da je on sam taj put. Ja sam put.“

Papa je rekao da je tada nastupio preokret. Ivan i Jakov zahtijevaju: Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva. „To nije Isusov put“, naglasio je Sveti Otac te dodao da je to „put onih koji, možda čak i nesvjesno ‚koriste‘ Gospodina za svoju promidžbu; onih koji – kako kaže sv. Pavao – traže vlastite, a ne Kristove interese (usp. Fil 2,21)“.

Isus se na to ne uzrujava niti se ljuti, nastavio je Papa. „Njegovo strpljenje je doista beskrajno. I s nama ga je imao, ima ga i imat će ga. A on odgovara: Ne znate što ištete. Na neki način ih opravdava, ali ih istovremeno opominje“. Reakcija ostalih apostola ubrzo je pokazala „koliko su svi bili u iskušenju da zalutaju“.

Papa je potom upozorio da svi „volimo Isusa, svi ga želimo slijediti, ali moramo uvijek biti oprezni da ostanemo na njegovom putu. Jer nogama i tijelom možemo biti s njime, ali nam srce može biti daleko i zalutati s puta.“ Kardinale je potaknuo da promotre koliko ima korupcije u življenju svećenika te da se, kao pastiri, ne odvoje od puka i postanu samo „eminencije“ jer bi tako zašli s puta.

Franjo je na kraju homilije rekao da taj događaj iz Evanđelja pokazuje razliku između Isusa i učenika, „pokazuje istinu o Isusu i nama“. „To je bolan mač, siječe nas, bolan je, ali nas istovremeno liječi, oslobađa nas, obraća nas. Obraćenje je upravo to: sa stranputice poći putom Božjim“, zaključio je.

Franjo je nakon toga pročitao formulu kreiranja, svečano proglasio imena novih kardinala te objavio koji red kardinalata će imati.

Potom su novi kardinali ispovijedili Vjerovanje te obećali vjernost i poslušnost papi Franji i njegovim nasljednicima. Zatim su pojedinačno kleknuli pred Svetog Oca, a on im je stavio solideo i biret, nataknuo prsten, dodijelio naslovne crkve u Rimu i uručio bulu kreiranja i rasporedbe u prezbiterski ili đakonski red kardinalata.

Zbog mjera zaštite od koronavirusa, na konzistoriju nisu sudjelovali novi kardinali Jose F. Advincula i Cornelius Sim. Kardinali koji također nisu mogli sudjelovati, konzistorij su pratili putem interneta. U bazilici je bilo prisutno stotinjak vjernika jer je svaki od novih kardinala mogao pozvati deset osoba.

Novi kardinali su:

1. mons. Mario Grech – generalni tajnik Biskupske sinode
2. mons. Marcello Semeraro – prefekt Kongregacije za proglašenje blaženih i svetih
3. mons. Antoine Kambanda – nadbiskup Kigalija (Ruanda)
4. mons. Wilton D. Gregory – nadbiskup Washingtona
5. mons. Jose F. Advincula – nadbiskup Capiza (Filipini)
6. mons. Celestino Aós Braco, OFM Cap. – nadbiskup Santiago de Chilea
7. mons. Cornelius Sim – naslovni biskup Puzia di Numidia i apostolski vikar za Bruneje
8. mons. Augusto Paolo Lojudice – nadbiskup Siene, Colle Val d’Elsa i Montalcina
9. fra Mauro Gambetti, OFM Conv. – kustos Svetog samostana u Asizu

Zajedno s njima, Kardinalskom zboru bit će pridružena četvroica crkvenih velikodostojnika koji su stariji od 80 godina te nemaju pravo biranja:

1. mons. Felipe Arizmendi Esquivel – umirovljeni biskup San Cristobal de las Casasa (Meksiko)
2. mons. Silvano M. Tomasi – naslovni biskup Asola, apostolski nuncij
3. preč. Raniero Cantalamessa, OFM Cap. – propovjednik Papinskog doma
4. mons. Enrico Feroci – župnik Svete Marije od Božanske Ljubavi u Castel di Levi

Nakon današnjega konzistorija Kardinalski zbor ima 229 članova, od kojih 101 nema pravo biranja.