Na predstavljanju prve knjige o sveobuhvatno istraženoj povijesti sesvetske župe, objavljene u izdanju Župe Svih svetih i Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije „Tkalčić“, govorili su sesvetski župnik vlč. Mario Migles, povjesničar i arheolog Damir Fofić, urednik knjige mons. Nedjeljko Pintarić i autor knjige mons. Stjepan Kožul. Kroz program predstavljanja vodio je televizijski urednik i voditelj Mario Raguž.

„Sretan sam da konačno imamo knjigu o našoj župi jer je želja o tome postojala oduvijek“, rekao je na početku predstavljanja župnik Migles, prisjetivši se svog upoznavanja župe u Sesvetama 1995. godine kada je kao đakon započeo u njoj svoje djelovanje.

„Dva tornja svjedoče o mnogim događajima, ljudima, humanom radu. Tu posebno pohvaljujem župljane koji ste toliko puta pokazali kako volite pomagati, a samo u ratu je tu bilo više tisuća ljudi u Caritasu. Župu čine veliki i mali ljudi, velika i mala djela“, rekao je vlč. Migles.

Podsjetivši da je župa rasla, da su se pojedini dijelovi odvajali od „župe majke“ i da su nastajale nove župe − od Kraljevca, Brestja, Sesevetskih Sela, Sesvetske Sopnice, Jelkovca, ali da župa i dalje raste, župnik Migles rekao je da je prošle godine bilo najviše krštenih u posljednjih 10 godina, njih 181, a ove godine ih je zasad kršteno 140.

Župnik Migles je spomenuo i duhovna zvanja u župi, kojih je bilo kroz povijest, a i uskoro će biti mladomisničkih slavlja. Zahvalio je autoru monografije, kanoniku Prvostolnog kaptola zagrebačkog i arhiđakonu Remetsko-sesvetskoga arhiđakonata, mons. Kožulu što se prihvatio pisanja knjige s toliko žara i oduševljenja.

„Svećenik koji je kroz čitav svoj život tako tiho i skromno radio, a tako predano radi još i danas. Koliko je samo mladih upijalo njegove riječi u našoj prvostolnici kada je godinama slavio euharistiju svake nedjelje u 11:30 i kada se, mogli bi slobodno reći, tražilo mjesto više. Njegove riječi i danas izlaze iz srca s toliko blagosti i dobrote da ne možete ne učiniti ono što vam on savjetuje i nastojati skromno i predano slijediti Krista, najvećeg uzora. Njegova podrška i optimizam koji širi oko sebe mnogima bi trebala biti nit vodilja da se ugledaju u ovog Božjeg slugu koji tako precizno dijagnosticira mnogu problematiku, ali daje i savjet kako dalje“, kazao je sesvetski župnik.

Nakon što su se na sadržaj i novost knjige osvrnuli povjesničar i arheolog Damir Fofić te urednik knjige mons. Nedjeljko Pintarić, istaknuvši važnost pisanja knjige na temelju arhivskih izvora kanonskih vizitacija i spomenice Župe, nazočnima se obratio autor knjige.

„Obično se voli reći da je svako predstavljanje nove knjige ujedno i svojevrsni blagdan knjige. Ne u smislu, da treba gubiti vrijeme na neku posebnu mudrost ili pak neutemeljene hvalospjeve piscu knjige, nego da se uči važnosti knjige i stručnih znanstvenih radova. Da se knjigu zavoli kao pouzdanog prijatelja i pratitelja u osobnom životu. Da se knjigu, makar povremeno, uzme i čita! Poznata je stara uzrečica: ‚Ljude i knjige treba uvijek popravljati!‘“, kazao je mons. Kožul.

Osvrnuvši se na svoj rad, mons. Kožul istaknuo je da je posebnu pozornost posvetio starim arhivskim vrelima, pisanim tragovima od 1217. godine, te posebice izvornim rukopisima na latinskom jeziku, da bi se vidjelo što cjelovitije stanje župe, napose od 1622. godine, dok je još dobar dio Hrvatske, od Donje Slavonije, preko Banovine i Korduna, do Like bio pod turskom vlašću.

„Zbog toga i zapisnici od 1622. do 1765. godine opisuju još drevni obrambeni kaptolski kaštel s opkopima u Sesvetama, i ondašnju župnu crkvu unutar kaštela. To su posljednja obrambena obilježja srednjovjekovlja i obrane od  Osmanlija, dok nije od 1766. do 1773. godine Kaptol slavne Crkve zagrebačke, kao pokrovitelj Župe i zemaljski gospodar, podigao novu baroknu župnu crkvu Svih svetih izvan kaštela, s dva tornja, koja daje osobitu i prepoznatljivu vertikalu i vizuru mjestu i okolici, te i danas služi svojoj svrsi. Iz tih vrela pratimo pojedina sela, imena i prezimena ljudi u njima i niz drugih zanimljivih pojedinosti. U tim selima u drugoj polovini 20. stoljeća raste broj stanovnika, a od 1971. godine naovamo nastat će i nove župe. Matična Župa Svih svetih u Sesvetama je matica, ‚župa majka‘, vijencu novih župa oko sebe. I to nas je poticalo da dadnemo na arhivskim vrelima utemeljen prikaz razdoblja Sesveta i Župe Svih svetih u Sesvetama, od oskudnih podataka srednjega vijeka, preko procvata u 17. i 18. stoljeću, pa sve do dvadesetog stoljeća, jer će i tim novim župama − neke već imaju izdane i svoje tiskane monografije − biti zanimljivo pogledati u tu životnu rijeku davne prošlosti, jer se u njoj naziru i njihovi počeci“, kazao je autor.

Potaknuo je župljane da uzmu u ruke i čitaju knjigu u kojoj će naći mnoge zanimljivosti koje se i s tom knjigom želi oteti zaboravu.

„Pamtimo svoju prošlost, učimo iz nje i usmjerujmo se prema budućnosti, koja je u Božjim rukama, baš kao i svaki ljudski život. Učimo što treba pamtiti i čime se treba ponositi! Budimo postojani u ljudskim i kršćanskim vrjednotama života. Napajajmo se na bistrim izvorima evanđelja i Kristove novosti i milosti. Rastimo u svojoj vjeri, u ljubavi prema Isusu Kristu i svetoj Crkvi, koja prati naš životi hod tijekom povijesti. Učvršćujmo svoje zajedništvo, svoj vjerski i nacionalni identitet na temelju vjerske i kulturne baštine svoga naroda i svete Crkve. Promičimo kulturu kršćanske ljubavi i života, nasuprot razornoj kulturi relativizma i smrti“, zaključio je na kraju obraćanja mons. Kožul.

U znak zahvalnosti za učinjeno veliko djelo istraživanja sesvetske prošlosti, župnik Migles darovao je mons. Kožulu umjetničko djelo Josipa Botterija Dinija, koji je autor velebnog mozaika u liturgijskom prostoru pastoralnog centra na temu milosrđa.

Mons. Kožul je prije predstavljanja monografije predslavio misu u liturgijskom prostoru sesvetskog pastoralnog centra te je u propovijedi pojasnio značenje jesenskih kvatri kada se moli za nova svećenička zvanja. Pojasnivši značenje ambona, oltara i svetišta crkve, tumačeći Evanđelje po Luki o čudesnom ribolovu na Genezaretskom jezeru, istaknuo je da vjernici kroz slavljenje svetih otajstva izgrađuju sebe u čestite ljude, Božje prijatelje i prijatelje svih ljudi, a tu je i nezamjenjiva uloga svećenika, koji u Kristovo ime vrši svetu službu i slavi s Božjim narodom sveta otajstva.

Istaknuvši da je Crkva škola odgoja i duhovnog rasta, škola vjere i molitve u kojoj se uče evanđeoske vječne vrjednote, od kojih se živi i koje nas čuvaju u našem ljudskom i kršćanskom dostojanstvu tijekom života, sve do prijelaza kroz smrt u blaženu vječnost, propovjednik Kožul pozvao je sve nazočne da se kao Isusovi učenici međusobno podržavaju i rastu u vjeri i ljubavi, u kršćanskim vrjednotama života.

Kazavši da su u povijest sesvetske župe ugrađeni životi tolikih svećenika i vjernika tijekom povijesti, te da se na kvatrenu subotu posebice moli za svećenike, za redovnike i redovnice; za nova svećenička zvanja u našoj Crkvi, mons. Kožul pozvao je i na molitvu za sve obitelji, da u njima bude što više sloge i solidarnosti, života i Božjeg blagoslova, međusobnog poštivanja i ljubavi, zajedništva i pozitivnog ljudskog i kršćanskog života.

Liturgijsko pjevanje predvodio je pratio župni zbor.