Šibenik: Deveti od 13 utoraka uoči blagdana sv. Ante

Večernju misu predslavio je župnik u Skradinu don Darko Poljak. Devetog utorka vjernicima je kao simbol sv. Ante predstavljen ljiljan.

Don Darko je na početku istaknuo da u današnje vrijeme vlada određena sumnjičavost prema izrazima nevinost i čistoća srca i tijela koje simbolizira ljiljan. Razlog tomu vidi u neprepoznavanju nerealnog stava prema životu: sve mora sjesti na svoje mjesto. „No, život nije takav. On se stalno kotrlja“, ustvrdio je. „Veliko se krije u malenom. I nikad nije dokraja dohvatljivo u ovom svijetu. Tu je mudrost naše vjere u vječnost. To vrijedi i tako treba misliti i kad je riječ o čistoći“, poručio je.

U homiliji je nastavio misao o čistoći rekavši da „ona nije izvanjsko stanje, ona je unutarnji stav kojim neizbježne padove života pretvaramo u trenutke osobnog rasta i sazrijevanja. Malo-pomalo otimamo našem nesvjesnom, grešnom ja u korist našeg otkupljenog ja.“

Potom je čistoću kao unutarnji stav pojasnio kao satkanu od: iskrenosti, osjećaja za ispravno, konstruktivnog stava te napredovanja od iskrenosti do istine i od psihičkog do duhovnog.

„Najprije iskrenost. Imenuj ispravno i točno ono što tvoje srce osjeća, imaj si hrabrosti to priznati. Nemoj se skrivati pred lažnim izgovorima, podijeli s nekim u koga imaš povjerenje i tko to povjerenje zaslužuje“, savjetovao je propovjednik. Istaknuo je primjer monaha Thomasa Mertona koji je s dubokom boli zapisao u svoj dnevnik da je ‚on, monah, samotni promatrač Apsolutnog, zaljubljen u ženu, i da se ta zaljubljenost produbljuje i ranjava ga, navodeći ga na pomisao da ne zna kako živjeti bez nje‘. Možda to znači biti iskren pred sobom i Bogom. I to je prvi korak čistoće“, kazao je.

„Svi mi znamo kad negdje promašimo. To nam govori naša savjest. Osjetimo bol zbog vlastite nepažnje prema vlastitim vrijednostima oko kojih smo izgradili život. To je zdrava, dobra bol. Spasonosna bol kajanja“, nastavio je. Pritom je podsjetio na Petrovo zatajenje Isusa.

Nadalje se osvrnuo na konstruktivan stav. „Zrelost nije odsutnost kriza. Čistoća nije odsutnost kušnji ni padova. Zrelost je hrabrost priznati ih i proći kroz njih, rasti preko njih. Ne pasti u depresiju. One služe stvaranju, ne rušenju. Krize nas otkrivaju nama samima: jer kad srce pati onda u svijest prodire ono što je inače sakriveno. Otkrivaju nam se naši snovi i iluzije“, primijetio je don Darko.

„No, iskrenost nije dovoljna. Ona samo priznaje to što se živi. Treba ići dalje, otkriti dubinski motiv, zašto se nešto osjeća: da, treba od iskrenosti doći do istine“, rekao je. Za tu svrhu preporučio je ponizan i hrabar, svakodnevan ispit savjesti. Poniznim i hrabrim ispitom savjesti. Svakodnevnim ispitom savjesti. Opet se poslužio Mertonovim primjerom koji je s velikom unutarnjom iskrenošću prema vlastitoj zaljubljenosti došao „do otkrića da ono što je tražio nije bila žena za koju je mislio da je voli; čak ni neka tjelesna privlačnost, koja je ljudima naravna. Radilo se – veli on – o pokrivanju praznine u središtu njegova srca“. „Njegova zaljubljenost bila je izbjegavanje ostajanja sa samim sobom ili strah od ostajanja samim pred Bogom“, pojasnio je predslavitelj. Dodao je da je monah tako otkrio najdublju istinu da ni u osami nikada nismo sami.

Na kraju, kriza je dobro „odrađena“ kad se njezin smisao tumači pred Bogom, rekao je don Darko. U krizi „u pozadini ostaje Bog koji se služi svim (čak i slabostima i stranputicama) da bi nam se otkrio i privukao nas sebi“. „Stvoritelj nas je uvijek tražio preko kušnji. Preko gubitaka i patnji. No, tu je i moment rasta u spoznaji sebe samog: slabosti i snaga. Tu je i moment stalnog redefiniranja našeg identiteta, rasta u istom, sa sve većom sviješću da nas samo Bog dokraja može ispuniti.“

„Da, čistoća se ne gubi. Ona se stječe. Osvaja. Osvaja se oblikovanjem nutarnjeg stava koji je satkan od iskrenosti prema sebi, od osjećaja za ispravno, konstruktivnog stava, otkrića istine preko iskrenosti i duhovnog preko psihičkog. Ona je kreativan čin. Njezin posao završava, kako mudro reče jedan stari redovnik, 3 dana NAKON smrti!“, zaključio je, zazvavši zagovor sv. Ante kao pomoć u otkrivanju i osvajanju kreposti čistoće.

Misu je suslavio gvardijan Samostana sv. Frane i rektor Hrvatskoga nacionalnog svetišta fra Ivan Bradarić.

Okupljeni štovatelji sv. Ante za misu su se pripremali moleći krunicu i Večernju, a nakon slavlja su iskazali štovanje svečevim relikvijama.

O 800. obljetnici „otkrića“ sv. Ante propovjednika, odnosno događaja u Forliju (1222. – 2022.) kada je tada još nepoznati redovnik iz Portugala prvi put nastupio kao propovjednik i na sve ostavio izvanredan dojam, šibenski Samostan sv. Frane pokrenuo je projekt u kojem će sv. Ante biti predstavljen na fotografijama sa svojim prepoznatljivim simbolima. Svakog utorka do blagdana sv. Ante (13. lipnja) u crkvi sv. Frane bit će predstavljena druga fotografija s jednim simbolom sv. Ante. Autor fotografija je šibenski fotograf Zoran Škugor.

Na deseti utorak u nizu, 17. svibnja će kao simbol biti predstavljeno Dijete Isus.