Misa svetkovine posvete crkve počela je ulaznom procesijom, a slavljena je uz svečanu asistenciju.

Nakon naviještenih čitanja (Post 28, 11 – 18, Ps 122, Ef 2, 19 – 22, Mt 16, 13 – 19) fra Ivan je, podsjećajući na posvetu crkve, rekao da u njoj skoro šesto godina neprekinuto odjekuje himan slave Bogu.

„Naši preci kroz stoljeća brojna pristupali su ovom svetom oltaru da bi na njemu blagovali tijelo Kristovo. I na svim ostalim oltarima, posebne ljepote i umjetničke vrijednosti isklesane i oblikovane da bi vjernike zanosom svetim odjenuli i milost zadobili svi oni koji im pristupaju.“

Potom se posebno osvrnuo na obnovljeni oltar sv. Stjepana. „Dvanaest godina je bio zastrt, zakriven, daleko od pogleda vjernika. Skriven. A sada je zastor s njega rastr, te kao da smo i mi sada ugledali otvorena nebesa i slavu Božju. Tako nam je sve zasjalo“, ustvrdio je propovjednik.

Među nebrojenim Šibenčanima i hodočasnicima koji su dolazili u crkvu te redovnicima koji su uz nju živjeli kao najuglednijega je izdvojio sv. Nikolu Tavelića čije je crkva nacionalno svetište.

U njoj su svi oni upućivali svoje molitve Bogu po zagovoru svetaca koji se ondje posebno časte, a tijela nekih od njih – od biskupa do skromnih vjernika – u njoj počivaju. „Nastavlja se sada njihova molitva, ujedinjena s našom – putujuće Crkve, kao i s onom – proslavljene, nebeske Crkve“, dodao je o. Bradarić.

„Gledajući kamenje ovoga zdanja mogli bismo ponoviti riječi sv. Ivana Pavla II., koje je izrekao promatrajući u Splitu Dioklecijanovu palaču i katedralu: ‚Ovdje povijest nije šutjela.‘ Ne, doista nije šutjela. Vikala je. Slavila, propovijedala, naviještala je ova crkva sv. Frane.

I danas govori: pokatkad tiho – ne iz straha, nego iz ljubavi i poštovanja prema Božjoj tišini; pokatkad snažno i glasno jer ‚Triput Sveti‘ treba da kraljuje u srcima Šibenčana; pokatkad je taj govor ozbiljan i strog jer izriče pouku i znanje. Ponekad, zapravo uvijek, svečan i uzvišen, da prodire kroz sve ovo vidljivo, i ulazi na nebesa“, posvijestio je okupljenim vjernicima.

Također im je pojasnio što znači slaviti svetkovinu posvetu crkve. „To je zapravo slavlje samoga Isusa Krista koji je glava Crkve, a mi njegovi udovi. To je slavlje Kristove otajstvene nazočnosti na zemlji. Knjiga Postanka nam je opisala prizor Jakovljeva sna u kojem Bog dodiruje tlo zemlje. (…) I ne ostaje ‚gore‘, daleko i visoko, nego se ‚upliće‘ u ljudske sudbine. Postaje čovjek, suputnik i s njime želi razgovarati.“

„Ovdje, kao i u svakoj našoj posvećenoj crkvi, Bog se očituje, što traži naše strahopoštovanje. Bog nam se toliko približio da nam je ostavio sama sebe. Zbog toga Pavao večeras kliče: Više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji nazidani na temelju apostola i proroka, a zaglavni je kamen sam Krist Isus“, poručio je fra Ivan.

Na kraju je zahvalio Bogu što je preko ljudi podignuo taj svoj hram u Šibeniku.

„No, napose razmišljamo o hramu Duha Svetoga u nama, kojega ne može razoriti nikakav neprijatelj, pa čak ni vrata paklena. Obradovah se kad mi rekoše: ‚Hajdemo u Dom Gospodnji!‘ Dok molim i ponavljam ovaj stih psalma, radujem se onome hramu u koji smo pozvani u vječnosti – u nebeski Jeruzalem“, zaključio je propovjednik.

Nakon homilije uslijedio je blagoslov obnovljenog pokrajnjeg baroknog drvenog oltara sv. Stjepana iz 1642. godine.

„Sjećajući se 599. obljetnice posvete ove crkve, vjerojatno, po rukama tadašnjega šibenskog biskupa Bogdana Pulšića (1402. – 1437.), danas na javno čašćenje i za liturgijsku službu izlažemo ovaj novoobnovljeni oltar sv. Stjepana“, rekao je gvardijan Bradarić.

„Majka Crkva vjernicima izlaže likove svetaca na javno čašćenje da bismo pred očima imali one koji su Krista vjerno slijedili. Sveti Stjepan je u trenutku svojega mučeništva molio za svoje progonitelje i uskliknuo: Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu. Zagledani u svetoga Stjepana, koji je Boga donosio ljudima i ljude upravljao Bogu, uzdignimo svoja srca Bogu, izvoru svake svetosti, da nam po zagovoru ovoga sveca udijeli iskrenost i ustrajnost u nasljedovanju njegova Sina“, kazao je prije blagoslovne molitve.

Na kraju mise zbor crkve sv. Frane, koji je predvodio liturgijsko pjevanje, i okupljeni vjernici otpjevali su himan Tebe Boga hvalimo.

Misu su suslavili župnik Župe sv. Petra na Vidicima fra Željko Klarić, gvardijan Samostana sv. Frane u Cresu fra Vitomir Glavaš i fra Augustin Zdravko Kordić. Posluživao je đakon Šibenske biskupije Ante Vrcić.

Vjernici i štovatelji sv. Ante za slavlje euharistije pripremali su se Večernjom i Krunicom sv. Ante. Kao dvanaesti u nizu simbola sv. Ante predstavljena im je aureola. Nakon mise iskazali su štovanje svečevim relikvijama.

Pobožnost trinaest utoraka – duhovna priprava za proslavu blagdana sv. Antuna Padovanskoga koji je sunaslovnik crkve sv. Frane, bit će zaključena 7. lipnja posljednjim utorkom u nizu.