Izlaganje o temi „Prostori za ostvarivanje općega dobra u hrvatskom društvu“ mons. dr. sc. Dugalić, profesor na KBF-u u Đakovu, započeo je riječima iz Kompendija da je u svojoj „jedinstvenosti i neponovljivosti u svojoj individualnosti svaki čovjek biće otvoreno odnosu s drugima u društvu“. Su-živjeti u mreži odnosa koja povezuje pojedince, obitelji i srednje skupine u odnose susreta, komunikacije i razmjene, jamči bolju kvalitetu življenju. Opće dobro kojemu ljudi traže i postižu ga oblikujući društvenu zajednicu, jamstvo je osobnoga i obiteljskog dobra, kao i dobra udruživanja. Iz tih razloga stvara se i oblikuje društvo sa svojim strukturalnim ustrojima, što znači: političkim, ekonomskim, pravnim i kulturnim.

Opće dobro ovisi, naime, o zdravome društvenom pluralizmu, smatra prof. Dugalić. Ta ‚socijalizacija‘, napominje prof. Dugalić, izražava također i naravnu težnju koja potiče ljude da se udružuju radi ostvarenja ciljeva koji nadilaze mogućnosti pojedinaca. Ona razvija prirodne darove osobe, napose duh inicijative i smisao za odgovornost te pridonosi zaštiti njezinih prava.

„Načelo općega dobra – na koje se mora odnositi svaki aspekt društvenoga živoga da bi imao puninu smisla – proizlazi nadasve iz dostojanstva, jedinstva i jednakosti svih osoba“, napominje Dugalić.

Prof. dr. Dugalić navodi riječi iz Katekizma da „odgovornost za postizanje općeg dobra pripada, osim pojedinim osobama također i državi jer je opće dobro razlog postojanja političke vlasti”. Ističe da država mora jamčiti povezanost, jedinstvenost i organizaciju civilnoga društva, kako bi opće dobro moglo biti postignuto doprinosom svih građana. „Čovjek pojedinac, obitelj, srednja skupine nisu u stanju sami po sebi dospjeti do svoga potpunog razvoja; iz toga proizlazi potreba za političkim ustanovama, čija je svrha osobama učiniti pristupačna potrebna dobra – materijalna, kulturna, moralna, duhovna – da bi vodile odista humani život.“

U ovom izlaganju prof. dr. Dugalić se poslužio i rezultatima nedavno provedenog istraživanja na području grada Belog Manastira. Radi se o „Istraživanju o socijalnim uslugama u gradu Belom Manastiru i Baranji“ koji je dio šireg projekta „Prema sigurnijoj socijalnoj budućnosti“ financiranog sredstvima Europske unije. Istraživanje je provedeno ove godine na uzorku od 381 ispitanika, a rezultati su zanimljivi jer je Beli Manastir multinacionalna i višekonfesionalna sredina te na malom uzorku pruža uvid u promišljanja većine građana Republike Hrvatske, a ne samo katolika, smatra Dugalić.

Ono što je zaključio iz tog istraživanja jest da je potrebna promjena mentaliteta, jer se na pesimizmu i defetizmu ne može graditi opće dobro. Vlada veliko nepovjerenje prema državi, okrenutost sebi, rastući individualizam i spremnost pomoći tek ako se iz toga ima koristi. Izuzetak su, dodaje Dugalić, tek neke izvanredne situacije kad su u pitanju poplava, potres, bolest djece, kada iskazujemo solidarnost. „Lakše dajemo od sebe, ali ne sebe“, pokazuje istraživanje i ukazuje na potrebu razvijanja kulture sebedarja i volontiranja, napominje prof. Dugalić. Ono što najviše dovodi do psihičkih bolesti je osjećaj bespomoćnosti i osjećaj da se ništa ne može učiniti. U takvom ozračju se ne može graditi bolje sutra, kaže. Ulaganje u svakog čovjeka i njegovo obrazovanje, Dugalić smatra velikom zadaćom i crkvene zajednice i svih drugih vjerskih zajednica.

Potrebno je, navodi mons. Dugalić: poštivati osobna, ljudska prava i pravo na priziv savjesti. Potrebno je i da sustav prati pojedinca i prepoznaje vrijedne ideje, jer realnost je danas takva da se svatko mora sam snalaziti, a nerijetko mu sustav i onemogućava ostvarenje ideja. Primjer su sportaši, kulturnjaci, znanstvenici… Potrebno je vratiti povjerenje u institucije koje će služiti čovjeku, suzbijati nepravdu u društvu te zapošljavati po sposobnosti, a ne podobnosti.

Prof. dr. Dugalić je u svom izlaganju naglasio da općeg dobra nema bez kulture dijaloga.

„Da bi se opće dobro zajamčilo, vlada svake države ima specifičnu zadaću s pravdom usklađivati različite pojedinačne interese.“ Ispravno pomirenje partikularnih dobara skupina i pojedinaca jedna je od najosjetljivijih zadaća javne vlasti. Prof. Dugalić je nadalje napomenuo da je potrebno vratiti povjerenje u institucije, suzbijati nepravdu u društvu, bolje se povezati s iseljenom Hrvatskom i poraditi na nacionalnom pomirenju i poštivanju domovine i nacionalnih simbola…

Predavač je izlaganje zaključio riječima: „Nećemo otvoriti perspektive razvoja općeg dobra, ako ne doživimo moralnu obnovu i ako ne promijenimo svoj mentalitet. Sve drugo će iza toga doći.“ A tu prof. Dugalić vidi i veliko poslanje i zadaću Crkve. „Crkva mora snažnije socijalno djelovati i odgajati za opće dobro, solidarnost, ali i osobnu kreativnost“, zaključio je.

Predavanje „Zanemarivanje općeg dobra u hrvatskom društvu“ prof. dr. Črpića

Posljednje predavanje na simpoziju održao je prof. dr. Gordan Črpić s Hrvatskog katoličkog sveučilišta, o temi „Zanemarivanje općeg dobra u hrvatskom društvu“. Promišljajući o tome što je opće dobro i može li se ono zanemariti pošao je od formalne definicija općeg dobra iz enciklike Gaudium et spes 26: „Opće dobro je skup onih uvjeta društvenog života koji grupama i pojedincima omogućuju da potpunije i lakše dođu do vlastitog savršenstva.“ Razmišljajući o alatu koji bi se tu mogao upotrijebiti, kocka je pala na socijalni kapital i radikalni egalitarizam. To su dva sociološka koncepta koji pokušavaju opisati stanje u društvu i mogućnosti njegova razvoja, naveo je prof. Črpić.

Kao na bitnu kategoriju socijalnog kapitala prof. dr. Črpić se u svom predavanju oslonio na istraživanje u projektima Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije „Vjera i moral u Hrvatskoj“ te „Praćenje siromaštva u hrvatskom društvu“ kojima se mjerilo povjerenje ljudi u Crkvu i državne institucije u Hrvatskoj u posljednjih 20 godina. Gledamo li povjerenje u institucije onda imamo kontinuiranu eroziju povjerenja koja dovodi do pada, čak i nestanka legitimnosti u društvu pojedinih institucija. Tako je u Sabor povjerenje u 20 godina palo od 23 % 1999. godine na 8 % 2018. godine, u pravosudni sustav od 35 % 1999. godine na 15 % 2018. godine, u javne službe od 35 % na 27, u Crkvu od 64 % na 38 % 2018. godine i tako dalje, naveo je.

„Ovaj podatak nam je važan zato jer nam govori o potencijalu društva za efikasno funkcioniranje, odnosno vjerojatnosti da će se u nekom društvu moći razviti talenti pojedinaca i zajednica, a onda i samoga društva“, naveo je Črpić. Na temelju toga zaključuje prof. Črpić da ovo stanje povjerenja u društvu pokazuje da Hrvatska ima veoma mali potencijal razvoja, pa onda i razvoja općeg dobra.

Drugi moment koji je prof. Črpić uzeo u obzir odnosi se na poznati koncept „radikalnog egalitarizma“ hrvatskog politologa i sociologa Josipa Županova. Glavna ideja koju Županov postulira jest: nitko ne smije dobiti više od onoga koji ima najmanje. Črpić je citirao Županova zato što smatra da su „prakse stvorene u Jugoslaviji još uvijek djelatne i da tu nije učinjen dostatan odmak: ne u ideološkom, već u čisto djelatnom smislu na razini upravljanja sustavom. „Zato se Zagreb ne može obnoviti. Ne zbog zle volje bilo koga. Ni zbog sabotaža, već zbog struktura koje su izgrađene u Jugoslaviji, a nisu razgrađene“, smatra prof. dr. Črpić. Jedna od komponenti toga radikalnog egalitarizma je i antiintelektualnost.

„Kada je bila kriza 2008. godine, Angela Merkl pozvala je rektore njemačkih sveučilišta, podigla im plaće i rekla: od vas očekujem da nas izvučete iz krize. Naši su naravno smanjili plaće i nisu zvali rektore ni za što“, naveo je. Drugi moment na koji Županov ukazuje je autoritarnost. Istraživanja koja smo radili pokazuju da autoritarnost u Hrvatskoj raste, posebice kod mladih i to nije dobar trend po sebi, a ni za našu raspravu jer u autoritarnom sustavu nije moguće ostvarivati opće dobro, naglasio je prof. dr. Črpić.

„Možemo reći da je opće dobro u Hrvatskoj zanemareno, no, ta se zanemarenost ili neostvarivost ne odvija na moralnoj, pa ni političkoj, već društvenoj razini i ravni. Ona je naša društvena zadatost. To možemo jasno pratiti na primjeru nemogućnosti obnove od potresa u Zagrebu i Banovini. Riječ je o strukturalnoj zadatosti koja je potpuno imuna na personalne ili političke kvalitete ili kvalifikacije. Teološki bi se to dalo opisati kao ‚grijeh struktura‘. Sociološki je riječ o razini socijalnog kapitala koji je nedostatan a da bi se neki procesi koji se pretpostavljaju za realnu opciju odabira općeg dobra mogli pokrenuti i prakse prakticirati“, zaključio je prof. Črpić.

Nakon predavanja, uslijedila je završna rasprava. Posljednji dio programa moderirali su prof. dr. don Anton Tamarut s KBF-a u Zagrebu i glasnogovornik HBK mr. sc. Zvonimir Ancić.

FOTO: DARIO ZÜRCHAUER/IKA // SIMPOZIJ O OPĆEM DOBRU – mons. prof. dr. Vladimir Dugalić

FOTO: DARIO ZÜRCHAUER/IKA // SIMPOZIJ O OPĆEM DOBRU – prof. dr. Gordan Črpić