Obojica predavača su se osvrnuli na pojam općeg dobra u kontekstu filozofije – prof. dr. Koprek se pozvao na klasičnu grčku filozofiju, a prof. dr. Matulić je analizirao taj pojam u učenju svetog Tome Akvinskog.

O. Ivan Koprek, s Fakulteta filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, je u predavanju „Opće dobro kao cilj političke zajednice u klasičnoj grčkoj filozofiji“ argumentirao kako bi se trebao ponovno vratiti pojam općeg dobra, koji je bio u središtu političke teorije klasične grčke filozofije, u današnji širi društveno-politički, filozofski i teološki diskurs.

Naime, kao funkcija i cilj političke zajednice u kojoj se potrebe, interesi i sreća svih građana ostvaruju kroz čestit i pravedan život, prof. dr. sc. Koprek drži da „opće“, ili „zajedničko“ dobro ima istaknutu ulogu u povijesti zapadne političke misli. Nudeći pregled razvoja političkih ideja u klasičnoj grčkoj filozofiji od Homera, sofista, Pitagore, Heraklita pa do Sokrata, Platona i Aristotela, dr. Koprek se pozvao na Aristotelovo poimanje općeg dobra kao “sreće i blagostanja svih građana”.

Napomenuo je da Aristotel definira čovjeka kao društveno biće, a društvo mu je prirodno stanje. Međutim, za njega „suživot“ nije isto što „dobro življenje“ ili „sreća“, odnosno blagostanje, iako čine njegov dio. „Dobro življenje“ traži vrlinu i zajedničko sudjelovanje.

U klasičnoj filozofiji, posebice kod Aristotela, opće dobro i blagostanje cilj su političke zajednice. Na više mjesta Aristotel poistovjećuje zajedničko dobro i pravednost ili kako kaže „neku vrstu pravednosti (dikaiosine)“. Potom, kazao je prof. dr. Koprek, „opće dobro“ predstavlja normativni mehanizam na temelju čega se mogu procijeniti oblici vladavine, kao i političko djelovanje vladara. Ako je krajnji cilj zajednice opće dobro, najbolji politički poredak može se prepoznati po onoj mjeri u kojoj jamči političko dobro kao zajedničko dobro.

„Politika je, kako je to shvaćao Aristotel, praktičan posao u kojemu je cilj potvrditi i ostvariti ono što služi općem dobru i blagostanju, sreći svih u zajednici“, zaključio je o. Koprek.

Potom je predavanje „Opće dobro (bonum commune) kao najveće dobro (summum bonum) kod Tome Akvinskoga“ održao pročelnik Katedre moralne teologije KBF-a u Zagrebu prof. dr. don Tonči Matulić. Rekao je da sveti Toma Akvinski isto tako smatra da se opće dobro konkretizira u državi.

Kako je napomenuo don Tonči, na pitanje je li Bog najveće dobro, sveti Toma je odgovorio da je „Bog najveće dobro naprosto, a ne samo kao postojanje u bilo kojem rodu ili redu stvari. Jer dobro se pripisuje Bogu utoliko što sva željena savršenstva proizlaze iz Boga kao iz prvog uzroka“. Nadalje, Anđeoski naučitelj navodi: „Budući da je dobro u Bogu kao u prvom, ali ne i jednoznačnom uzroku svih stvari, onda u njemu treba biti na najizvrsniji način. Za Boga stoga kažemo da je najveće dobro.“

Između apsolutnoga savršenog i najvećeg dobra, s jedne, te relativnoga stvorenog i nesavršenog dobra, s druge strane, postoji odnos – odnos Boga kao najvećeg dobra prema stvorenjima kao stvorenim dobrima nije stvarnost u Bogu, nego u stvorenju, objasnio je predavač. Dodao je da se Bog kao najveće dobro u činu stvaranja razdao svim stvorenjima i ona postoje u trajnom radikalnom odnosu sa Stvoriteljem.

U učenju sv. Tome, kazao je predavač, „opće dobro odgovara dobru cijeloga stvorenja ukoliko je Bog kao najveće dobro prvi uzrok (causa prima) svih stvorenih bića i ona, kao stvorena dobra, zajedno tvore jedno sveopće dobro. Stvoritelj samim činom stvaranja razlijeva svoju božansku dobrotu na sva stvorenja i tako im usađuje svrhu i težnju prema stupnju savršenstva sukladno rodu i vrsti svakog stvorenog bića.“

Sv. Toma čovjekovu konačnu svrhu i savršenstvo naziva srećom, a sreću naziva dobrom. „Konačna svrha ljudskoga života sastoji u postignuću i uživanju savršene sreće koja je jedino u Bogu“, istaknuo je prof. dr. Matulić.

Tumačeći Aristotela, sveti Toma zaključuje da je država „savršena zajednica“. Svetac ističe da je „čovjek po naravi društvena životinja (animal sociale), jer mu je mnogo toga potrebno za život što si sam ne može priskrbiti. Zbog toga je čovjek po naravi dio nekoga mnoštva (pars alicuius multitudinis) od kojeg prima pomoć da bi dobro živio (ad bene vivendum)“.

Čovjek od društvene zajednice ne prima samo materijalnu (quantum ad corporalia), nego i moralnu pomoć (quantum ad moralia). Iz postojanja države ne slijedi da ljudi samo žive, ​​nego ujedno da dobro žive (bene vivant), naveo je predavač.

„Država kao poredak općega dobra nije kao neka sama u sebi samostojeća supstancija, nego je dinamička relacija, to jest dinamički odnos među pojedinim članovima državne zajednice unutar koje svaki član treba imati sve što mu je nužno potrebno za život. Poredak općega dobra uključuje dakle, dobro svih zajedno i dobro svakoga pojedinačno. To znači da svi mogu sudjelovati i stvarno sudjeluju u općemu dobru“, zaključio je prof. dr. Matulić.

Prvi dio simpozija moderirali su pročelnik Katedre filozofije KBF-a u Zagrebu mons. prof. dr. Josip Oslić i pročelnik Katedre dogmatske teologije prof. dr. fra Ivan Karlić, OFM Conv.

Foto: Dario Zürchauer/IKA // simpozij o općem dobru – o. Ivan Koprek

Foto: Dario Zürchauer/IKA // simpozij o općem dobru – don Tonči Matulić