U koncelebraciji je bio nadbiskupijski delegat za redovnice i kapelan sestara fra Petar Lubina, salezijanac don Ivan Terze, isusovac p. Vatroslav Halanbek, trećoreci fra Matej Jovanović i fra Josip Dolić te nadbiskupov tajnik don Nikola Šakić. Slavlje je pjesmama uveličao Zbor sestara pod vodstvom mo. M. Mirte Škopljanac Mačina.

Isus kao učitelj poniznosti, blagosti, mirotvorstva i milosrđa

Nadbiskup je na početku pozdravio nazočne naglasivši da je Vinkova milosrdna ljubav i danas kadra u proslavi Boga okupiti ljude različitih karizmi, ali koji crpe svoje nadahnuće uvijek iz istog izvora koji je Krist.

U propovijedi je slijedio Isusov govor na Gori Blaženstava, potičući na put nasljedovanja i suobličenja s njime. U tom je svjetlu govorio o Isusu kao učitelju poniznosti, blagosti, mirotvorstva i milosrđa.
“I mi smo na svoj način suvremenici događaja Isusova uzlaska na Goru  sa svojim učenicima. Mi smo oni kojima Gospodin upravlja svoju riječ koja kaže da je blago: siromasima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko; ožalošćenima, oni će se utješiti; krotkima, oni će baštiniti zemlju; milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe; čistima srcem, oni će Boga gledati; mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati… Kad ovo slušamo javlja nam se čuđenje jer smo navikli na logiku koristi i isplativosti, moći i nadmoći, profita i promocije. To je prisutno u čovjekovoj naravi i u našem mentalitet, a opasnije je od koronavirusa”, naglasio je mons. Barišić.

Sv. Vinko vidio da je život bez Isusa promašaj i da je pravi život u Isusu i njegovoj Radosnoj vijesti

Istaknuo je da je Blaženstva mogao izgovoriti samo „onaj koji je to živio, prožet ljubavlju i milosrđem. Gospodin nam je ključ za razumijevanje Njegova puta, a onaj tko ga nasljeduje poput kvasca neprimjetno djeluje ali mijenja osobe i svijet”.
“Nije lako to prihvatiti niti tako djelovati, ali Gospodin daje sigurnost da je za kršćanina jedino to pravi put. A to nam svjedoči i sv. Vinko”. Dodao je kako se mi često želimo potvrditi u moći, vlasti, bogatstvu, slavi, a da je Gospodin te kušnje pobijedio u sebi, za sebe i za nas.

Govoreći o slojevitom i zanimljivom životu sv. Vinka Paulskoga, životu traženja, bježanja ali i pronalaženja, naglasio je da je Vinko vidio da je život bez Isusa promašaj i da je pravi život u Isusu i njegovoj Radosnoj vijesti.
“Sv. Vinko je uvidio kako kršćanin bez milosrđa nije kršćanin, da kršćanstvo autentičnim čini milosrđe i da je bez njega ono neprepoznatljivo”. U tom je kontekstu usporedio kršćanski i ateistički humanizam naglasivši da svi humanizmi koji ne vide u čovjeku sliku Božju nisu bili dugovječni. Iako u svakom čovjeku postoji čežnja za dobrim, za humanizmom, ukoliko ne vidi u drugom čovjeku sliku Božju, on se zatvara u sebe i svoje domene. Evanđeoski humanizam, istaknuo je nadbiskup Barišić, „ima duboke korijene i daleke domete. Sestre, vi ste nasljednice ove karizme u kojoj se Vinsko tražio, bježao i našao se u Gospodinu, a Gospodina u braći i sestrama. To ne ide glatko. Nešto se od ovoga Vinkova mora dogoditi u nama ako ćemo otkriti ovu karizmu i pronaći Gospodina u ovoj ‘ludosti’ a snazi Božjoj”, poručio je mons. Barišić.

Milosrdnice su mons. Joziću otpjevale pjesmu koju su pripremile za njegovo biskupsko ređenje

Milosrdnice su se za blagdan sv. Vinka pripravljale trodnevicom, a misna slavlja predvodili su fra Martin Joković, don Marko Trogrlić i nadbiskup Ante Jozić. Milosrdnice su mons. Joziću otpjevale pjesmu koju su pripremile u prigodi njegova biskupskog ređenja za svečanu akademiju, koja je bila odgođena.
Već više od 400 godina Vinkova karitativna družba pomaže patnicima i bolesnicima, odbačenima i napuštenima, u bolnicama, klinikama, domovima za starije i nemoćne, školama, vrtićima i privatnim kućama te zbrinjava i napuštenu djecu. Sestre milosrdnice djeluju uspješno u crkvenim, školskim i zdravstvenim ustanovama. Neumorni sveti Vinko mnogo je učinio za izobrazbu i odgoj svećenika, osnivanjem sjemeništa i održavanjem svećeničkih seminara.