Potpisivanju koje održano u zgradi Splitsko-dalmatinske županije prisustvovali su i pročelnik Upravnog odjela za opću upravu Josip Matković i generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović koji su potpisali zapisnik primopredaje crkvenih knjiga, te pročelnik Kabineta župana Davor Pavić, ravnatelj Nadbiskupskog arhiva don Slavko Kovačić i arhivist Ivan Balta.

Odluka o povratu knjiga donesena je na temelju članka 13. stavka 5. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture i članka 2. Sporazuma o povratu crkvenih matičnih knjiga, knjiga stanja duša, ljetopisa i drugih knjiga koje su u vrijeme komunističkog režima nezakonito oduzete Katoličkoj Crkvi, sklopljenog 13. listopada 2005. između Vlade Republike Hrvatske i Hrvatske biskupske konferencije.

U matičnim uredima Splitsko-dalmatinske županije ukupno je 856 knjiga koje pripadaju Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, a Nadbiskupija je na dan potpisa Sporazuma preuzela 211 knjiga za koje su do sada ispunjeni zakonski uvjeti za predaju u arhiv, a kojima su podatci uneseni u informatičke baze podataka i verificirani. Do sada je djelomično obrađeno tek devet matičnih ureda i to s područja Splita, Sinja, Makarske, Imotskog, Trilja, Solina, Ciste Provo, Trogira i Vrlike.

Župan Boban istaknuo je da je kroz povijest jedino Crkva zapisivala podatke o stanovnicima svojih župa i revno bilježila povijesne događaje kako bi mi danas znali više o svojim precima. “Zahvaljujući Crkvi i župnicima mnogi od nas i osobno gradimo i istražujemo svoju povijest. Ovo su knjige u kojima je pisana povijest zaseoka, ljudi, obitelji i kuća. One se danas vraćaju stvarnom vlasniku, a mi ispravljamo jednu povijesnu nepravdu”. Naglasio je da će se postupno Splitsko-makarskoj nadbiskupiji vratiti svih 856 knjiga, kao i još 200-tinjak knjiga koje se nalaze na području Splitsko-dalmatinske županije, a koje pripadaju Hvarskoj i Šibenskoj biskupiji.

Splitsko-makarski nadbiskup zahvalio je županu i svim njegovim suradnicima koji su uložili vrijeme i trud u realizaciju ovog povrata. Kazao je da su knjige oduzete u vrijeme kada se manipuliralo živim ljudima, poviješću i mrtvima, no kako je danas započeta jedna humana i pravedna inicijativa.

„Ove knjige praktički su osobna karta tog vremena i dio identiteta našeg čovjeka i čitavog naroda. Vidimo to po velikom interesu naših ljudi koji imaju želju izraditi svoja obiteljska stabla, bilo da žive u Hrvatskoj ili u inozemstvu.“ Zahvalivši svima koji su do sada čuvali ove knjige u svojim ustanova i prema tom kulturnom blagu pokazivali poštovanje i pažnju, nadbiskup je najavio i izgradnju većeg prostora za Nadbiskupski arhiv u kojeg će ove knjige biti prenesene i koji čuva brojnu građu važnu za našu crkvenu i nacionalnu povijest.

„Ovo nije samo naša zakonska nego i moralna obveza. Radi o primjercima nemjerljive materijalne vrijednosti“, naglasio je pročelnik Upravnog odjela za opću upravu g. Josip Matković pojasnivši kako se posljednje dvije godine intenzivno radi na ovom povratu. Knjige su prije toga bile u vlasništvu Republike Hrvatske, skladištene u uredima državne uprave koja je 2020. g, prešla pod upravu jedinica lokalne samouprave. Istaknuo je kako je Županija i Državnom arhivu do sada predala 260 crkvenih knjiga te kako vjeruje da će i oni postupiti na način da se ta građa vrati stvarnom vlasniku.

Zahvali na brižnom čuvanju i na povratu priključio se i generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović koji je istaknuo predan i opsežan rad arhivara Nadbiskupskog arhiva, don Slavka Kovačića i Ivana Balte, koji su istražili gdje se sve po čitavoj Hrvatskoj nalaze knjige oduzete Splitsko-makarskoj nadbiskupiji. Osim u matičnim uredima Splitsko-dalmatinske županije ima ih i u arhivima koji su pod nadležnosti Ministarstva kulture i medija te Ministarstva pravosuđa i uprave s kojima je također pokrenuta suradnja vezana za povrat knjiga.

Radost što su se nakon 75 godina od oduzimanja matične knjige vratile u okrilje Crkve iskazao je i ravnatelj Nadbiskupskog arhiva don Slavko Kovačić. Spominjući bilješke svećenika glagoljaša, zapise na zapadnom tipu ćirilice, krasopise i rijetko gdje spominjane povijesne činjenice, naglasio je da su ove knjige povijesno kulturni spomenik prvorazredne vrijednosti. „To je spomenik svim našim precima, najobičnijim ljudima koji nigdje drugdje nemaju zapisano svoje ima i činjenice o njihovom životu. A oni su bili prenosioci života i stvaratelji povijesti na svoj skroman i jednostavan način.“