Na sprovodu su, uz dvadesetosmoricu redovnika  iz dvaju samostana u Zadru i iz svih regija Provincije franjevaca trećoredaca ‒ Zagrebačke, Kvarnerske i Zadarsko-splitske, bili fra Josipova sestra Ana i rodbina, braća franjevci iz Zadra, don Filip Kucelin, župnik u Preku, fra Josipovom rodnom mjestu, časne sestre iz zadarskih zajednica školskih sestara franjevaka i sestara milosrdnica, fra Josipovi sumještani iz Preka te drugi prijatelji i poznanici. Na početku obreda životni je put fra Josipa Mazića prikazao fra Zvonimir Brusač.

Izrazivši kršćansku sućut fra Josipovim sestrama Ani i Mariji, provincijal je govorio o uočljivijim  obilježjima fra Josipove osobnosti i dugogodišnjeg redovničko-svećeničkog života i djelovanja u Njemačkoj s hrvatskim iseljenicima i na njemačkim župama. U svojoj samozatajnosti i nenametljivosti on je svoj hrvatski i franjevački duh uspio skladno povezati s njemačkom mentalitetom, kulturom i tradicijom. „U svemu je bio precizan i točan, otmjen i nenametljiv, umjeren i jasan, blagog osmijeha i s malo riječi, ali uvijek savjestan i potpuno odgovoran u svojim službama i poslanju“, rekao je provincijal. Završivši župnički rad zbog navršene dobi, bio je više od deset godina ispovjednik i duhovnik u matičnom samostanu časnih sestara franjevaka od Božanskog Srca Isusova u Gengenbachu. Vrativši se u Hrvatsku, posljednje se tri godine zauzeto uključio u djelovanje Samostana sv. Mihovila u Zadru, posebno u ispovjedničku službu. Provincijal je zatim ukazao i na njegov dragocjen doprinos u prikupljanju i slanju humanitarne i novčane pomoći za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu u vrijeme Domovinskog rata. Kao dugogodišnji župnik u Offenburgu-Bohlsbachu bio je povezan sa Župom Svetog Spasitelja u Bolivaru (Perú), u kojoj je djelovao subrat fra Rafael Lukarić, i trajno pomagao misijski rad u tim krajevima.

Svetu misu zadušnicu u crkvi sv. Mihovila u Zadru predvodio je provincijal fra Ivo Martinović u koncelebraciji s gvardijanom fra Nikom Barunom, s fra Juricom Galićem, gvardijanom Samostana sv. Ivana u Zadru i župnikom istoimene župe, s don Tomislavom Planinićem, župnikom župe Neviđane-Mrljane te braćom franjevcima trećoredcima.

U prigodnoj homiliji rekao je, između ostalog, da su četiri vrijednosti obilježile fra Josipovu duhovnost, život i djelovanje: poslušnost, služenje, darivanje i slušanje. Služio je mnogima kao svećenik. Njegovo je darivanje obuhvaćalo mnoge: od vjernika u dalekom Perúu i sunarodnjaka u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini do brojnih siromašnih obitelji i pojedinaca. Službu ispovjednika i duhovnika mogao je ostvarivati jer je stalno bio povezan s Gospodinom i jer je imao dar strpljivog slušanja dugih. Na svetoj misi posluživao je aspirant Provincije Teo Mušura, a pjevanje su predvodili članovi zbora pri crkvi sv. Mihovila pod vodstvom maestra Ive Nižića.

Na završetku mise gvardijan fra Niko Barun je izrazio sućut fra Josipovim sestrama i rodbini te zahvalio svima za sudjelovanje na oproštaju od fra Josipa. Govoreći o njegovu životu i djelovanju u samostanu posljednje tri godine istaknuo je da je uistinu „bio jednostavan, skroman, samozatajan i pobožan čovjek, svećenik i fratar“.