Pokojnikovo tijelo su uz molitvu u župnoj crkvi dočekali župnik u Pećniku vlč. Andrija Janjić i dekan Beogradskog dekanata fra Ilija Alandžak. Misu zadušnicu u zajedništvu s dvadesetak svećenika iz Beogradske, Vrhbosanske i Đakovačko-osječke nadbiskupije te Banjolučke biskupije predslavio je umirovljeni beogradski nadbiskup Stanislav Hočevar.

Mons. Hočevar je u homiliji govorio o ovozemaljskoj prolaznosti. Istaknuo je da je upravo „smrt ona koja svakoga čovjeka uči životu“. Osvrnuvši se na bogat životni put mons. Čolića iskreno mu je zahvalio što je „vršio tolike odgovorne službe ne samo za i u Beogradskoj nadbiskupiji, već i na području sveopće Crkve“.

Mons. Čolića ocrtao je kao svećenika koji je bio „darovan Beogradskoj nadbiskupiji“ te kao osobu koja je imala brojne talente, darove, te usprkos svim dužnostima i životnim iskustvima „uvijek ostala samozatajna i ponizna“.

„Iako izvanredno inteligentan po svojoj prirodi nije volio javno isticati i javno dijeliti savjete“, istaknuo je mons. Hočevar, dodavši da mons. Čolić nikada nije bio samo „puki promatrač i interpretator ni kritičar“, već da je „potiho i u osobnim razgovorima“ uvijek bio na pomoći kao „dobar savjetnik“.

„Sačuvao je mir i sve je uvijek predavao u Božje ruke znajući da će istinski mir na kraju svega naći uvijek u upravo Njemu, u Bogu“, zaključio je mons. Hočevar.

Zahvalio je i svoj rodbini koja je mons. Čolića cijeloga života pratila na njegovom ovozemaljskom životnom putu. Prisjetio se i posljednjih godina života mons. Čolića koje su bile obilježene teškom bolešću i patnjom koju je, kako je istaknuo, mons. Čolić prikazivao za sve koje je poznavao, ali i za cijelu Beogradsku nadbiskupiju.

Iskreno je zahvalio predstavnicima Đakovačko-osječke nadbiskupije i svim djelatnicima Doma za svećenike u Đakovu u kojem je mons. Čolić proveo protekla tri mjeseca svojega života, gdje je gotovo do posljednjega dana svoga života bio na nogama „zahvaljujući dobroj brizi i ljubavi svih djelatnika Doma koji su uvijek bili uz njega“.

Od pokojnog mons. Čolića oprostio se i ravnatelj đakovačkog Doma vlč. Petar Vidović. Izrazio je radost što ga je mogao upoznati za njegova relativno kratkog boravka u Domu. Naglasio je da je u tom razdoblju na sve djelatnike, ali i svećenike koji su smješteni u Domu, „ostavio duboki trag napose svojom blagom naravi, smirenošću i predanosti volji Očevoj“.

Doborski dekan preč. Ilija Orkić u ime rodne župe mons. Čolića i svih vjernika također se oprostio od pokojnika. Rekao je da mons. Čolić možda nije dao mnogo samoj rodnoj župi Pećnik u koju se rado povremeno navraćao, ali da je „Crkvi poklonio cijeli svoj život i djelovao ondje gdje ga je ona trebala i poslala“. Zaključio je da je župa Pećnik darovala „dobrog svećenika i da na to može biti i ponosna“.

Nakon mise zadušnice, tijelo mons. Čolića pokopano je u obiteljsku grobnicu na groblju u Pećniku, a sprovodne obrede također je predvodio mons. Hočevar.