Sprovodnu misu i obrede predvodio je požeški biskup Ivo Martinović, u zajedništvu s umirovljenim požeškim biskupom Antunom Škvorčevićem, ministrom Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu fra Milanom Krištom, članovima požeškoga Stolnog kaptola te drugim svećenicima i vjernicima.

Biskup Martinović izrazio je suosjećanje braći i rodbini preminulog svećenika Dražena, kanonicima Stolnog kaptola i vjernicima župa u kojima je pokojnik djelovao te je, uz izraze zahvalnosti, povjerio „njegov život ljubavi Božjoj koja se objavila u Isusovu križu“.

Nakon naviještenih svetopisamskih čitanja uslijedili su oproštajni govori. Uime svećenika koji su zaređeni zajedno s pokojnikom, prigodnu riječ je uputio župnik Župe Presvetog Srca Isusova u Karlovcu Dražen Karačić. „Dražen je oduvijek pružao primjer marljivosti i odgovornosti u radu, redovito obavljajući svoje studentske obaveze. To se nastavilo i u njegovu svećeničkom služenju. U svim službama bio je vjeran, ustrajan i savjestan. Kao uzoran svećenik požrtvovno se ugrađivao i davao Crkvi i Božjem narodu“, istaknuo je.

Uime kanonika Stolnog kaptola i svećenika Požeške biskupije riječi zahvalnosti uputio je kanonik i novogradiški župnik Mario Sanić. „Preminuli subrat ostat će upamćen kao svećenik mira i sabranosti, strpljivosti i poslušnosti, svećenik koji nije puno govorio, ali je iza svojih riječi čvrsto stajao. Pouzdao se u Boga u svim životnim situacijama. Hvala mu za brojne susrete u kojima je svećenicima i vjernicima bio oslonac, pomoć, ohrabrenje i pratnja na putu rasta u vjeri“, poručio je.

Potom se od pokojnika, ispred vjernika Župe sv. Augustina u Velikoj, oprostio pastoralni vijećnik Ivan Prpić. U svom govoru naglasio je dobrotu, upornost i požrtvovnost koju je svećenik Dražen ugradio u Župu Velika, podsjetivši na sve ono što je činio na duhovnom i materijalnom području. Zahvalio je pokojniku za sve trenutke koje je proveo sa svojim župljanima, brojne duhovne savjete, podršku i pomoć.

U homiliji, nakon što je još jednom uputio izraze sućuti svim ožalošćenima, mons. Martinović je podsjetio prisutne na važnije trenutke njegova života i svećeničkog služenja. „Prečasni Dražen Akmačić rođen je 9. travnja 1968. u Novoj Gradiški od oca Ivana i majke Kate r. Mikolčević. Osnovnu školu polazio je u Novoj Gradiški, a srednju u Novoj Gradiški i Ivanić Gradu, gdje je i maturirao 1987. Nakon rada na naftnim platformama, 1990. stupio je u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište u Zagrebu i upisao Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu, gdje je diplomirao 1995. Zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić zaredio ga je za đakona 8. listopada 1995., a za svećenika 29. lipnja 1996. u zagrebačkoj katedrali. Iste godine imenovan je župnim vikarom u Župi sv. Nikole Tavelića u Zagrebu – Kustošija. Godine 1998. imenovan je župnim vikarom u Župi Presvetog Trojstva u Daruvaru, a 1999. upraviteljem novoosnovane Župe sv. Ivana Krstitelja u Požegi. Godine 2005. imenovan je upraviteljem Župe Uznesenja BDM u Novoj Bukovici, a 2012. dekanom Slatinskog dekanata. Godine 2013. imenovan je za službu ekonoma Požeške biskupije i ravnatelja Doma pape Ivana Pavla II. u Požegi. Po isteku petogodišnjeg mandata u službi ekonoma i ravnatelja Doma 2018. imenovan je župnikom Župe Bezgrješnog začeća BDM u Vetovu i arhiđakonom Katedralnog arhiđakonata. Godine 2019. imenovan je kanonikom Stolnog kaptola sv. Petra u Požegi, a 6. veljače 2021. imenovan je župnikom Župe sv. Augustina Biskupa u Velikoj i voditeljem Doma sv. Augustina u Velikoj“, podsjetio je.

„Životni cilj svakog vjernika i svećenika je gledanje Boga licem u lice. Biti s Njim kroz svu vječnost, a to ćemo postići kroz naše ljudsko tijelo i život koji nam je Bog dao. U evanđeoskom odlomku iz Ivanova evanđelja, Isus poručuje kako je došao izvršiti volju Očevu, njegov plan te da vjera u njega vodi do uskrsnuća, do života vječnoga. Bog je onaj koji bira i poziva ljude za svoja silna djela. Svoj životni put, poziv i poslanje prečasni Dražen sažeo je u riječima oporuke. U njoj piše kako mu je u životu najvažnije bilo biti što bliže Bogu, ljudima i svećenicima. To je bio i razlog da je u oporuku stavio i svoje svećeničko geslo ‚Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se Ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji.‘ Draga braćo i sestre, opraštamo se od svećenika i kanonika Požeške biskupije, koji je za početak svoga svećeničkog poziva, života i služenja Bogu – za svoje geslo, kao i za svršetak svoga svećeničkog života i oproštaj od nas stavio iste riječi iz Isusove molitve Očenaša. U svom geslu i oporuci otkriva nam i poruku svoga života, poruku pravog Isusovog učenika koji svoj život potpuno usmjerava na ljubav prema Bogu Ocu, Crkvi i narodu Božjem. Riječi oporuke preminulog Dražena uistinu su bile vidljive u njegovom stilu života koji je svjedočio prema svećenicima Požeške biskupije i drugih biskupija, kao i prema svim župljanima i vjernicima gdje je pastoralno djelovao“, naglasio je požeški biskup.

„On se iskreno obraća Bogu našem nebeskom Ocu, a to je stav onih koji svoj život usmjeravaju poput Isusa za dobrobit ljudi, za njihovo spasenje i spasenje svijeta te svih onih koji su svjesni potrebe svoga svakodnevnog obraćenje i rasta u Bogu. Njegov pristup Bogu i ljudima po riječima Oče naša, govore nam o njegovoj želji, koja je bila poput trajne molitve s jasnim ciljem da se Bog po njemu proslavi. Danas, u ovom času oproštaja od našeg brata, možemo uistinu reći da se Bog proslavio po njegovom svećeničkom životu, radu, služenju, molitvi, žrtvi, njegovim idealima, planovima, a nadasve djelima koja je činio iz ljubavi prema Njemu, Crkvi i čovjeku“, zaključio je mons. Martinović.

Nakon ukopa, biskup Martinović je u požeškoj katedrali, u zajedništvu s kanonicima i drugim svećenicima, predslavio misu zadušnicu za pokojnog svećenika Dražena. Osvrnuvši se na riječi ulazne pjesme kazao je da je preminuli svećenik životom svjedočio i naviještao da je Krist njegova nada i jedini Spasitelj. Ustvrdivši kako je uskrsli Krist onaj koji je okupio vjernike na ovo slavlje, pozvao je sve sudionike da mole Božje milosrđe za spasenje svećenika Dražena.

U homiliji je biskup Martinović podsjetio vjernike na smisao života i smrti. „Sv. Pavo je žudio za smrću jer je što prije želio trajno biti s Kristom. Tu je želju imao i naš brat Dražen. ‚Meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak‘ su riječi iz njegove napisane oporuke. Svoj je dobitak gledao kao prijelaz iz zemaljskog života u vječni život, u vječnost kod nebeskoga Oca jer vječni dobitak je sam Bog. Taj njegov stav je izraz potpunog pouzdanja u Boga, velike poniznosti i predanja Bogu. On ga je gradio i izgradio na pravoj vjeri i osobi Isusa Krist poput sv. Pavla. Gospodin mu je došao iznenada, ali ga nije iznenadio jer je o tome znao često govoriti, kao da je jedva čekao da napusti ovu zemaljsku sredinu. Njega Gospodinov dolazak i poziv nije iznenadio, ali nas jest. Iznenadio, zbunio te stvorio pomutnju i prazninu kod vjernika Župe Velika, u našoj Požeškoj biskupiji i kod rodbine“, naglasio je.

„Dok mi je pokazivao prostorije Doma sv. Augustina u Velikoj i župnoga ureda, govorio je o svojim planovima i poslovima koje želi realizirati kako bi se još više učinilo da Župa Velika postane što bolji duhovni centar Biskupije za različite susrete i duhovne obnove. Svi njegovi planovi bili su znak ljubavi i odgovornosti za povjerenu mu službu i duhovni rast Župe sv. Augustina i naše biskupije. U svemu tome gledao sam njegovu ljubav prema Gospodinu, snagu vjere i ljubavi, snagu služenja i nesebičnog darivanja. Zahvaljujem mu za iskreno i predano svećeničko služenje Bogu, Požeškoj biskupiji i narodu Božjem. Njegova jednostavnost i nenametljivost, tiha i blaga komunikacija kod klera Požeške biskupije i vjernika stvarala je ljepotu svećeničkog zajedništva, poštovanja, prihvaćanja, razumijevanja i podrške. Sve to on je gradio i izgradio na molitvi i u otajstvu euharistije po kojoj ga je Gospodin hranio i oblikovao svojim božanskim životom i ljubavlju. U otajstvu Božje blizine, skrovitosti, svetosti i zajedništva hranio je svoju vjeru i svećenički život jer bio svjestan da je samo euharistija temelj zajedništva između Krista i njegovog učenika, ali i da se po njoj ostvaruje zajedništvo s Ocem, kao što je to između Oca i Sina. U ovom euharistijskom zajedništvu s Gospodinom sa zahvalnošću, poštovanjem i ljubavlju prema pokojnom našem bratom riječima sv. Tome Akvinskog molimo Isusa za njega i sebe: Silni Bože, što nam jesti na zemaljskoj daješ cesti; daj nam gore s tobom sjesti, među svece ti nas smjesti, u nebu kod stola svog“, zaključio je.

Nakon popričesne molitve biskupov tajnik Matej Siluković pročitao je sažalnicu koju je požeškom biskupu Ivi Martinoviću pisanim putem uputio mostarsko-duvanjski biskup i trebinjsko-mrkanjski apostolski upravitelj Petar Palić, školski kolega plemenitog pokojnika. Svjedočeći dugogodišnji prijateljski odnos s pokojnim Draženom, biskup Palić se sa zahvalnošću prisjetio njegove otvorene i radosne naravi. „Uvijek smiren, bez puno teških riječi i tema, odavao je primjer osobe koja zna što želi u svome životu. Volio je Krista, Crkvu, svoj svećenički poziv i ljude“, poručio je uputivši izraze kršćanske sućuti. Na svršetku euharistijskog slavlja biskup je poželio preminulom svećeniku Draženu da mu Gospodin podari vječni mir, a sve nazočne potaknuo da ostanu s njime trajno povezani u molitvi.