„Blažena Djevica Marija je vjerovala da je Bog prisutan u našem ljudskom životu, da on vodi našu ljudsku povijest, dopustila mu je da ju on oblikuje i s povjerenjem je stavila svoj život u njegove ruke. I Bog je na njoj kao prvoj pokazao koja je i naša budućnost – nebo, uskrsna proslava, zajedništvo s Trojedinim Bogom“, rekao je nadbiskup.

Uz nadbiskupa Hranića, u koncelebraciji su bili domaći župnik preč. Ante Markić, koji ove 2022. godine posljednji puta slavi Veliku Gospu kao župnik i upravitelj aljmaškog svetišta, zatim dekan Osječkog istočnog dekanata, preč. Ivan Jurić, fra Ivan Matić, predvoditelj trodnevne molitvene priprave i mise uočnice za svetkovinu, župnik Župe sv. Rozalije u Ivanovcu vlč. Andrija Vrbanić, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata vlč. Domagoj Lacković te vlč. dr. Tomislav Ćurić, novi aljmaški župnik koji će početkom rujna preuzeti službu.

Preč. Markić s velikom radošću pozdravio je sve okupljene na misnom slavlju, sve svećenike, hodočasnike i predstavnike državne, županijske, gradske i općinske vlasti, a nazočili su bili osječko-baranjski župan Ivan Anušić, gradonačelnik Osijeka Ivan Radić i njihovih suradnici. „Dobrodošli u ovu dolinu mira, dobrodošli u ovo mjesto utjehe u nevoljama, dobrodošli u mjesto nade i ohrabrenja. Evo nas u mjestu gdje su se generacije i generacije okupljale na molitvu, prošnju i zahvalu. Evo nas u mjestu gdje se grješnici obraćaju, bolesni ozdravljaju, tužni tješe, a izmučeni dobivaju novu snagu“, poručio je dugogodišnji aljmaški župnik ohrabrujući vjernike da Gospi povjere sve svoje patnje, ali i radosti i zahvale.

Božja odsutnost i drama trajnog napretka

Uvodeći u homiliju mons. Hranić uputio je da govoriti o Božjoj prisutnosti u ljudskoj povijesti nije lako jer je Bog u sadašnje vrijeme, s pozitivističkim poimanjem, postao nepotrebna i suvišna kategorija. „Bog je postao nepotreban u razumijevanju i tumačenju čovjeka i svijeta. Tako smo došli do toga da su čovjek i njegova nutrina ostali bez Boga; priroda bez Božje prisutnosti u njoj; povijest i društvo bez Boga. Kao da se Bog povukao ili da ga nema te kao da smo i svi mi koji se još uvijek deklariramo kao vjernici pozvani živjeti, razmišljati i djelovati pred licem Božje odsutnosti“, rekao je.

Naglašavajući kako smo kao apsolutni, zadani put izabrali napredak, bio on znanstveni, medicinski, gospodarski ili ekonomski, mons. Hranić je rekao: „…za njim težimo i on nam se predstavlja kao vrhunac i spas prema kojemu ići. I tako je ljudska povijest postala drama trajnog napretka; borbe u kojoj jači pobjeđuje, a slabiji ispada iz igre. I izgleda da se tomu nitko ne može suprotstaviti jer sve što postoji mora biti u službi takvoga napretka, pa makar trebalo upotrijebiti i nečasna ili čak grešna i nedopuštena sredstva. Sebičnost, interesna pogodovanja, prijevare, iskorištavanje slabijih – sve je to u službi naizgled boljega svijeta. A je li nam život i pored podizanja životnoga standarda uistinu bolji? Ili smo postali nezasitni, umorni, ovisni, uništeni stresom, robovi i žrtve napretka i standarda bez istinske slobode, smisla i dostojanstva?“, pitao je đakovačko-osječki nadbiskup i naglasio: „…današnja svetkovina i Božja riječ snažno poručuju da Bog ipak nije odsutan. Njegov se blagoslov nije povukao s lica zemlje i njegov se Duh i dalje izlijeva u naša ljudska srca. On se i dalje očituje, pokazuje, i prisutan je u liku Blažene Djevice Marije, sjedinjene sa svojim raspetim i uskrslim sinom Isusom Kristom te uzete u njegovu božansku slavu“.

Na Nebo Uznesena zna da može biti drugačije

Pojasnio je kako je Crkva u prizoru trudne žene koja rađa iz prvog liturgijskog čitanja prepoznala Bogorodicu Djevicu Mariju kao svoju sliku, sliku svoje nebeske Majke, a u toj biblijskoj slici iz Knjige Otkrivenja sebe je prepoznala i Europska unija, te je na svoju zastavu plave boje, koja je simbol BDM, dodala i 12 zvijezda koje se u svetopisamskom navještaju nalaze oko Marijine glave. „Ženi, Crkvi i Europi, suvremenom čovjeku, prijeti zmaj koji želi proždrti dijete; koji ruši zvijezde i sije smrt, koji želi proždrijeti sve što je nadnaravno, uništiti vjeru u Isusa Krista, u Božju prisutnost u ljudskoj povijesti, kao da nam želi uništiti život… Pogledajmo demografsku sliku i našega naroda, i čitavog starog kontinenta Europe. Kao da taj zmaj želi proždrijeti život i sam smisao ljudskog života. Tako su u toj biblijskoj slici oslikane ugroženost vjere suvremenog europskog čovjeka i društva u Božja prisutnost u našem životu i u našoj životnoj stvarnosti. Oslikan je praktični materijalizam koji poput zmaja ruši sve zvijezde i ideale te proždire smisao ljudskoga života, sam život, pa i samu nadu u mogućnost istinske slobode, oslobođene od svake ovisnosti i od svakog zla“, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup upućujući kako je Na Nebo Uznesena kao žena vjerovala u Božju riječ i snagom te vjere ona sluti i zna da može biti i drugačije.

Marija je podigla pogled iznad te ovozemne pozornice i shvatila temeljnu istinu, na koju podsjeća i ova svetkovine, rekao je nadbiskup Đuro i naglasio: „Bože, bez tebe ovaj svijet ne zna odakle dolazi i kamo ide. Bože, samo ti možeš spasiti čovjeka od njega samoga i otkriti da čovjek nije stvoren za propast, besmisao, trulež groba, nego za suobličenje tvome uskrslome Sinu i za slavu njegova uskrsnuća. I zato ona danas proglašava bolji svijet… Ona otkriva da jedino Bog može ovome svijetu pružiti alternativu, Bog koji čini velika djela onima koji njega stavljaju u središte vlastitoga života. Marija vidi pravu istinu: da tek u Bogu sve pronalazi svoj smisao. Tamo gdje drugi vide snagu napretka koji melje i ugrožava čovjeka, Marija vidi Boga koji vodi ljudsku povijest te snagu njegove ljubavi i nježnosti. Tamo gdje ljudska oholost vidi priliku za prijestolja i počasti, Marija vidi snagu Božje poniznosti. Tamo gdje bogati ne vide nikoga osim sebe, Marija vidi Boga koji gladne napunja dobrima, a bogate otpušta prazne“.

Vjera, predanje i snaga Duha Svetoga

Zaključujući homiliju, nadbiskup Hranić poručio je vjernicima: „Naše vrijeme treba nas kao ljude sposobne dizati pogled iznad i dalje od ovozemne stvarnosti, koji zajedno s Blaženom Djevicom Marijom dopuštamo Bogu da on i nama učini velika djela, da nas učini ljudima koji – jer su sami obraćeni i promijenjeni, zahvaćeni Isusom Kristom – unose kvasac promjene i uskrsne preobrazbe u ovaj svijet: čestitost, dobrotu, poštenje, velikodušnu požrtvovnu ljubav, praštanje, slobodu od sebe, postojanost u služenju, zauzetost za opće… Zato smo mi ovdje u Aljmašu, na hodočašću Gospi od utočišta – kako bismo ju molili da nam izmoli vjeru i predanje Bogu kakvo je ona imala, da s tom vjerom i predanjem znamo pristupati našem svakodnevnom životu, našim profesionalnim obavezama i društvenim izazovima. Ovdje smo da nam ona otkrije da je naš ljudski život ponajprije stvarnost duha. Za naš ljudski život, život ovdje na zemlji, potreban nam je kruh, potrebni su nam oni uvjeti dostojni života čovjeka, materijalne neke predispozicije, ali čovjek ne živi samo od toga. Čovjeku treba i ljubavi, i dobrote, poštovanja, solidarnosti, čovjeku treba duha. Ovdje smo da nam Blažena Djevica Marija izmoli milost iskustva Božje prisutnosti u našim životima te da nam ona pomogne da dopustimo Bogu, da dopustimo Duhu Svetome da on uđe u naš život i da nam on pomogne zračiti duhom i svjedočiti Božju prisutnost u svijetu i u društvu oko nas“.

Široko i otvoreno srce za svetište Gospe od Utočišta

Pri završetku misnoga slavlja riječi zahvale na kraju svoje dugogodišnje službe u svetištu Gospe od Utočišta uputio je preč. Markić, podsjećajući da ga je 1973. biskup Stjepan Bäuerlein imenovao župnikom i upraviteljem ovoga svetišta te u službi bio četirima biskupima – biskupu Bäuerleinu, pokojnom biskupu Ćirilu Kosu, nadbiskupu u miru Marinu Srakiću i sadašnjem biskupu Hraniću. Svom nasljedniku, vlč. dr. Ćuriću preč. Markić poželio je puno Božjeg blagoslova u upravljanju ovom župom i svetištem, a posebno je zahvalio hodočasnicima kojima je ovo svetište bilo na srcu.

Iskrenu zahvalu za dugogodišnje i predano služenje, uime hodočasnika, nadbiskupa u miru Marina Srakića te svoje osobno ime, preč. Markiću uputio je nadbiskup Hranić. „Vi sami znate što ste sve proživljavali s ovim svetištem, koliko je rušenje ovoga svetišta porušilo i Vas. Kako ste ga podizali i obnavljali – što je bila Vaša najveća radost te ste cijeli svoj život ugradili u ovu crkvu i svetište. Pratio sam kao pomoćni biskup koliko ste se radovali pomacima koji su se događali, znamo što je za sve značilo i koliko Vas je dirnula činjenica kada je ispod ruševina pronađen i izvađen kip Blažene Djevice Marije, a ove je godine tome 30. obljetnica. Iako ćete se za dva tjedna oprostiti od svojih župljana, želim Vam već sada zahvaliti i vjerujem da ćete ovamo i dalje dolaziti jer i sami dobro znate da svetište treba svećenika, ispovjednika, široko i otvoreno srce“, rekao je mons. Hranić preč. Markiću, a zatim je novom župniku Ćuriću poželio blagoslov i uspjeh. Misno slavlje pjevanjem i čitanjem liturgijskih čitanja animirao je Mješoviti zbor Župe sv. Rozalije iz Ivanovca.