Na susret se prijavilo i online preko platforme Zoom nazočilo mu 300 vjeroučitelja s područja Zagrebačke nadbiskupije, Sisačke i Bjelovarsko-križevačke biskupije. Virtualnim putem vjeroučiteljima je predavanje održao prof. dr. sc. Ivan Šarčević iz Sarajeva, dok su se ostali predavači i organizatori susreta priključili iz prostora Ureda za vjeronauk.

U stručni skup uvela je predstojnica Ureda, prof. dr. sc. Valentina Mandarić, koja je iznijela i nekoliko uvodnih misli iz knjige prof. Šarčevića Dijalog iz vjere (u izdanju Kršćanske sadašnjosti), a koji je održao i prvo predavanje. Profesor Šarčević predstavio je kršćanstvo kao čuvaricu i njegovateljicu kulture općenito, kao ono koje se kulturom ne izjednačuje nego se u nju inkulturira i iznutra je preobrazuje kroz proces evangelizacije. U tom procesu cijeni se doprinos svake kulture i njeno bogatstvo. Ističe da smo svi katolici na sebi vlastit način – na svoj lokalni način. I teologija pape Franje izrasta iz pučke kulture, iz pučke pobožnosti, kao kritika sekularističke kulture i kao nova kultura korištenja slobode i odgovornosti. Potrebno je stoga na nov način danas ukazivati na misterij postojanja i na tajnu druge osobe. Kultura misterija, nastavio je predavač Šarčević, podrazumijeva i određenju distanciranost jer nikad o toj stvarnosti ne znamo sve. Stoga je potrebna i nova kultura međuljudskih odnosa, u kojoj se učimo distanciranju i nenasilnom ponašanju.

Na tom tragu prof. dr. sc. Ivan Šarčević preporučuje da bi i vjeroučitelji trebali i kod sebe i kod drugih (kod učenika) buditi čežnju za Bogom i poštivanje misterija. Time se stvara nova kultura solidarne slobode i dugoročne odgovornosti. Jer gdje je odgovornost, tu je i osjećaj krivnje, uz koji onda dolazi i kajanje. Stoga profesor nudi pojam čišćenja memorije da bi se mogla priznati i odgovornost. Treba nadoknaditi zlo počinjeno drugima te pomoći i drugima postići kulturu svakodnevne postojanosti da bi se postojano radilo svoj redoviti posao i na taj način od redovnoga stvaralo izvanredno.

Uslijedilo je predavanje zagrebačkog pomoćnog biskupa Ivana Šaška, koji je govorio o umjetnosti pod naslovom Umjetnost – dragocjeni prostor i metoda dijaloga. Već na početku izrazio je jednu nakanu svog izlaganja – da bude ohrabrenje vjeroučiteljima u njihovu radu. Za umjetnost on ističe da je po naravi dijaloška kao prostor dijaloga Crkve s vjernicima, ali i ljudima koji ne pripadaju nekoj religijskoj zajednici. Tako je i vjeronauk predmet koji ulazi u dijalog s drugim predmetima i zahtijeva stoga i trajno učenje od vjeroučitelja. Mons. Šaško stoga nudi prijedlog da se za svaku nastavnu jedinicu učenicima ponudi na vjeronauku bar jedno umjetničko djelo – iz koje god umjetnosti – da bi se ilustrirala tema o kojoj se govori.

Umjetnost je lijepa radi susreta, istaknuo je biskup, jer ona ne moralizira i ne osuđuje. Umjetnost u sebi nosi i apstraktnost koja pak upućuje prema apsolutnom. Kao takva, umjetnost je uvijek i govor, jer komunicira, a nosi u sebi i određenu duhovnost. Svako umjetničko djelo stoga je i duhovno, trajno izmiče i dopušta i nove uvide kao dodirnica subjekta i izvanjskog konteksta, otvara mogućnost divljenja i mijenja način razumijevanja sebe i svijeta. Danas se pak otkriva stanoviti bijeg od ljepote i traži se određena nova estetika. I dok svijet živi kao da mu Bog ne treba, u Isusu Kristu Bog je očitovao svoju želju za čovjekom. U tom ponovnom otkrivanju treba učiti i govor umjetnosti, koji inače ostaje skriven, smatra mons. Šaško.

Nakon kratke stanke predavanje je održao prof. dr. sc. Ante Crnčević, koji je govorio na temu Liturgija Crkve: slavlje u služenju za život u dijalogu (u doba digitalne kulture). Prof. Crnčević je istaknuo liturgijsko iskustvo kao način ozdravljenja naše sposobnosti komuniciranja. Suvremeni načini komunikacije su reducirani te nastoje to preslikati i na liturgijsku zbilju zatvarajući je u kratke i instant-odgovore, čime se otvara i mit o instant-duhovnosti. To se događa jer u odnos s Bogom unosimo načine komunikacije vlastite ljudima. Ali dublji odnos s Bogom traži i manje razgovora – traži da čovjek pred Bogom zastane i osluškuje ga. Što je Bogu bliži, smatra Crnčević, čovjek ima manje za reći. Tu treba tražiti putove da se izbjegne opasnost da se reducirana ljudska komunikativnost prenese na Boga. Naglasak se stavlja na dijalog koji kreće od slušanja do govora, od osame do zajedništva, a slušanje postaje prva riječ, prva rečenica svakog dijaloga.

I samo čitanje Svetog pisma je egzodus iz sebe prema Bogu koji mi govori. Vjera se rađa iz slušanja, u atmosferi osluškivanja. Tek tu se otkriva mjesto za prisutnost drugoga. U osami se pak gradi sposobnost slušanja jer zajedništvo u kojem nema slušanja zamara. Ubrzani način komuniciranja danas (pa i preko poruka) smanjuje dijalog jer dijalog zahtijeva vrijeme. Tek dijalog koji izvire iz osame i slušanja vodi u zajedništvo i otvara prostor za druge.

Danas, smatra Crnčević, puno se govori, a malo razgovara. Važno je u tome traženje zajedničkoga i gradnja pripadnosti koja proširuje vidike. Liturgija kao jedinstveno iskustvo komunikacije stavlja u odnos ljudsko i božansko, vremenito i vječno, ali je ona istodobno i suspenzija komunikacije, u više smislova. Najprije kao ono što izmiče kontroli i jer treba biti prihvaćena kao dar; ona se ne živi više samo kao sadašnjost, nego kao aktualnost koja aktualizira ono što se zbilo davno, ali pripada vječnosti; a otkriva služenje kao otkrivanje dara. Liturgija, zaključuje predavač, nije slavlje osjećaja, nego osjećanje slavlja, a svaka takva komunikacija trebala bi voditi u zajedništvo.

Nakon teorijskog dijela vjeroučitelji savjetnici su predstavili primjere dobre prakse. Dr. sc. Petar Smontara govorio je o Sustručnjačkom dijalogu (relacija vjeroučitelji – vjeroučitelji), mr. sc. Ivanka Osmak govorila je o Metodama rada kojima se odgaja za dijalog (relacija vjeroučitelji – učenici) i Anita Ramljak, dipl. kat., o temi Dijalog s roditeljima – stvarnost ili lijepe želje? (vjeroučitelji – roditelji), što je, potkrijepljeno primjerima i iskustvima iz radnog ozračja vjeroučiteljima bilo osobito zanimljivo.

Stručni skup istog sadržaja ponovit će se 24. ožujka i 28. travnja 2022.