Program je počeo pozdravom mjesnoga župnika i upravitelja Svetišta don Ivana Perića nakon kojega se nazočnima obratio i generalni vikar hercegovačkih Biskupija don Nikola Menalo. Uslijedila je molitva Srednjega časa te predavanje mostarsko-duvanjskoga biskupa Petra Palića o temi „Svećeničko srce u svjetlu Srca Isusova“.

Govoreći o posveti hrvatskoga naroda Presvetomu Srcu Isusovu koja će biti na tu svetkovinu u petak 27. lipnja, posebno se osvrnuo na encikliku pape Franje „Dilexit nos“ za koju je rekao kako je „vrlo direktna jer dotiče srž našega identiteta i jer poziva na obnovu srca kao duhovnoga svetišta po uzoru na Kristovo Srce koje nije samo simbol, nego je objava Boga koji ljubi do kraja.“

„Matej je zapisao Isusove riječi: ‘Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca.’ Srce Isusovo nije zatvoreno ni u jednome trenutku, ni prema grešnicima ni prema izdajniku ni prema meni i tu smo pozvani svi, a osobito mi svećenici, pronalaziti vjernost svoje ljubavi i svoga poslanja. I stoga bih želio da danas ovdje, u ovome Svetištu Srca Isusova svatko od nas, imajući pred sobom Srce Isusovo pogleda u svoje vlastito srce jer svećeništvo nije profesija, ono je poziv, poziv da postajemo i postanemo drugi Kristi, a u konačnici da postanemo ljudi po Kristovu Srcu“, pojasnio je biskup.

Istaknuo je da je svećeništvo duboko osobni poziv, ali i velika odgovornost. „Ako svećenik nije čovjek srca, ako mu srce ne gori za Boga i za ljude, postaje prazna posuda. U odnosu na Srce Isusovo, svećeničko srce također treba biti srce koje se daje, ustrajava, izlaže i nikada se ne zatvara“, protumačio je.

Potaknuo je svećenike da u svojim propovijedima ne budu moralizatori, nego da budu jasni i oblikuju lik Isusa Krista te da više vremena posvete molitvi, razmatranju, duhovnoj meditaciji, ispovijedi, svećeničkomu bratstvu, duhovnoj brizi za ljude i međusobnomu razumijevanju.

Nakon mogućnosti za sakramenta pomirenja, slijedilo je misno slavlje koje je predvodio biskup Palić. U propovijedi, čija je glavna tema bila „Ti si Bog koji sve vidi“, rekao je kako liturgija ovoga dana daje dva duboka teksta, jedan iz Knjige Postanka, drugi iz Evanđelja po Mateju. Oba teksta pozivaju na poniznost, na poslušnost i vjeru u Boga koji vidi i koji poznaje i koji poziva često na rubovima, u pustinji, u onome što je u životu realno, rekao je.

Usporedivši dva starozavjetna ženska lika, Saru i Hagaru, tj. odnos između starijih i mlađih generacija, dotaknuo se bolne istine suparništva i nezdrava natjecateljskog duha koji i danas ozbiljno narušavaju međubratske odnose i potiču sablazan kod vjernika.

Hagarinu poslušnost Božjemu glasu i svojoj gospodarici postavio je za primjer svećenicima i potaknuo ih da bez obzira na neshvaćanje i neprihvaćanje ponizno odgovore tom istom glasu. „Hagara postaje svojevrsna mističarka, ona koja spoznaje da Bog ne samo čuje, nego i vidi i on govori. I u ovome možda leži i najljepša poruka za naš svećenički život: Bog me vidi kad nitko ne vidi, vidi u meni sve što jesam, vidi što živim, vidi što mislim… I Bog me vidi i kad sam umoran i kad sam povrijeđen… i kad više ništa ne razumijem. I Bog me vidi uvijek, a to mi daje sigurnost da nisam zaboravljen“, rekao je.

„Mi koji svakodnevno izgovaramo Božje Ime, koji stojimo pred narodom, koji dijelimo sakramente i propovijedamo, nismo pošteđeni Isusova govora“, istaknuo je mons. Palić osvrćući se na Isusove riječi iz Evanđelja dana: „Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima.“ Zaključno je pozvao svećenike da osim pobožnosti budu poslušni Očevoj volji u poniznosti i vjernosti te da budu svjesni Božjega pogleda i grade na poslušnosti.

Liturgijsko pjevanje predvodio je župnik na Ledincu don Ivan Marčić.