Misu je predvodio dekan KBF-a u Splitu dr. don Mladen Parlov u koncelebraciji s duhovnikom studenata laika mr. don Jenkom Bulićem.

Na početku misnoga slavlja dr. Parlov je podsjetio studente da je prije 29 godina opsada Vukovara trajala 87 dana, da je u borbama stradalo oko 1500 branitelja i oko 1000 civila, a oko 7000 branitelja i civila odvedeno je u srpske koncentracione logore. „Jedna velika patnja i tuga razlila se Hrvatskom kad smo sa strepnjom slušali svaki dan vijesti iz Vukovara i kada se glas Siniše Glavaševića na HRT-i više nije čuo. U Škabrnji je pobijeno 58 civila, 26 branitelja, a diljem Domovine pogubljeno je oko 15900 branitelja i civila. Sve njih uoči državnog blagdana stavljamo u Božje milosrđe. Molimo dragoga Boga da ih primi u svoj zagrljaj, da im daruje svoj pokoj, a da oprosti onima koji su izvršili zle čine“, rekao je dekan KBF-a.

Propovijed je dr. Parlov započeo mišlju kako povijest pišu pobjednici i da u toj povijesti nema mnogo redaka posvećenih pobijeđenima. „Oni su osuđeni na patnju i zaborav ili kako su govorili stari Latini da im se za trag ne zna. Zato je nastala izreka ‘vea victis’ – ‘jao pobijeđenima’, ‘jao poraženima’. Ova misao nas vodi do kršćanskog poimanja poraza i žrtve. U tom pogledu moramo krenuti iz perspektive križa Isusa Krista. Ljudski gledajući Isus je poražen i pobijeđen, ali znamo da patnja nije imala konačnu riječ u njegovom životu. Konačnu riječ ima njegovo uskrsnuće i pobjeda života“, naglasio je dekan Parlov te dodao da upravo ta misao na Isusovo uskrsnuće baca novo svjetlo na njegovu osobu i nauk, ono što je činio i što je govorio. „On je svojim uskrsnućem pobijedio smrt, a smrt je ono konačno što žrtva pretrpi u tom stupnjevitom trpljenju nasilja. Smrt je točka na nasilje u životu žrtve“, kazao je te upitao: „Što učimo iz Isusova poraza na križu, ali i iz Isusove pobijede u uskrsnuću? Prvo, ljudski gledano Isus na križu podnio je poraz. Za nas kršćane on je pobijedio, ali nije pobijedio svojom patnjom i trpljenjem kako ne bismo pomislili da je dobro trpjeti i patiti. Znamo da je križ neuklonjivi dinamizam kršćanskoga života i on sam kaže ‘tko ne uzme svoj križ i ne krene za mnom, nije me dostojan’ i ne može ići za mnom bez križa. Međutim, nije nas patnja spasila, nego ljubav. Patnja je izričaj njegove ljubavi“.

Isus je na križu pobijedio jer je ljubio jer je u ljubavi znao izvršiti do kraja Očev naum u svom životu za naše živote. „Nema veće ljubavi od ove da tko život svoj položi za svoje prijatelje“, kazao je Isus. Takva ljubav, istaknuo je dr. Parlov, osuđena je na uskrsnuće, na pamćenje, na vječnost. S takvom ljubavlju naši su branitelji ustali bez oružja, goli i bosi i stali na branik Domovine. „U tom vidu sjećamo se žrtava Vukovara i Škabrnje i svih žrtava Domovinskoga rata. Sjećamo se ljubavi koja je ljubila do kraja, do polaganja vlastitoga života. Ta ljubav je zaslužna što imamo svoju neovisnu i slobodnu domovinu Hrvatsku. Ta ljubav obvezuje i nas da domovinu gradimo u zemlju ponosnih, dobrih i plemenitih ljudi i da se sa svojim darovima i sposobnostima ugradimo kroz rad, poštenje i čestitost da bi naša domovina postala bolje društvo. Budimo dostojni nasljednici ljubavi koja je u temelju naše domovine“, poručio je dr. Parlov.

Na kraju misnoga slavlja duhovnik studenata don Jenko Bulić potaknuo je sve na molitvu za preminule branitelje, za nestale u Domovinskom ratu, za ranjene i za sve branitelje Domovinskoga rata. Izrazio je radost što su studenti sami pokazali inicijativu da žele posjetiti Vukovar sljedeće godine u povodu 30. obljetnice pada Vukovara. Najavio je pojačanje duhovnih aktivnosti kroz došašće.

„Redovne aktivnosti su misa utorkom i klanjanje prvim četvrtkom u mjesecu. Kroz došašće misa će biti utorkom i četvrtkom, a klanjanje svakoga četvrtka. U korizmi imamo pobožnost križnoga puta kojega organiziraju studenti, održavaju se redovne duhovne obnove u došašću i korizmi. Hodočastili smo u sva svetišta u Dalmaciji i pojedine župe, kroz ovih devet godina koliko sam duhovnik, a sve je počelo obnovom ove kapele 2012. godine“, kazao je don Jenko Bulić. Istaknuo je da Fakultet vodi brigu o svojim studentima i da je svaki profesor i odgojitelj studenata te ih prati u njihovom duhovnom rastu. Podsjetio je da su prva tri dara Duha Svetoga: mudrost, razum i znanje i da to najprije dobivaju u kapeli, a onda u učionici. Za kraj je studentima poručio: „Nećemo nikome dopustiti da nam ukrade Božić, pa ni koronivirusu. Ne zaboravimo večeras i sutra upaliti svijeće na našim prozorima i pomoliti se za žrtve. Postoje brojni virusi koji žele izbrisati tu memoriju, ovo sjećanje nam pomaže da ono ostane u našim srcima i dušama“.