Misu je predslavio vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukšić. Suslavilo je 10-ak svećenika među kojima domaći župnik fra Niko Petonjić koji je na početku okupljenima uputio riječi dobrodošlice.

Poslije naviještenoga Evanđelja nadbiskup Vukšić je u homiliji podsjetio da na svetkovinu Velike Gospe Crkva slavi trenutak kada je Mariju njezin sin Isus primio u nebesku slavu.

„U nekim dijelovima kršćanstva Uznesenje Marijino na nebo naziva se i Ljetni Uskrs. Ovaj izraz je tim značajniji što je u stanju istaknuti činjenicu da je perspektiva u kojoj se nalazi današnji blagdan izvorno Uskrs. Uskrs je u središtu otajstva Marijina Uznesenja na nebo. Uskrs je veliko otajstvo našeg spasenja koje označava Isusov prijelaz u Očevu slavu kroz muku, smrt i uskrsnuće. Krist je prvi uskrsnuli – prisjeća se sv. Pavao – Marija je prva među uskrslima s Kristom, to jest prva koja je na jedinstven način uživala istu sudbinu slave kao Isus. Marija, koja je rodila Sina Božjega u tijelu, stvorenje je koje je najviše uključeno u ovo otajstvo, otkupljeno od prvog trenutka svoga života i na vrlo poseban način povezano s mukom i slavom svoga Sina. Dok je, naime, svakome od nas suđeno da trpi stanje groba, Marija je na kraju svog života odmah uvedena, čak i u svome tijelu, u vječnu slavu“, objasnio je mons. Vukšić.

U nastavku je kazao da slava Majke Isusove predviđa i čini vjerodostojnim proslavljanje ostalih ljudi. „Uznesenje je, naime, stvarnost koja nas također dotiče, jer nam na svijetli način pokazuje nasu sudbinu, sudbinu čovječanstva i povijesti. U Mariji, naime, promatramo onu stvarnost slave na koju je pozvan svatko od nas i cijela Crkva. S Blaženom Djevicom preuzetom u slavu neba u tijelu i duši, i mi usmjeravamo pogled na vječnost. S Marijom težimo vječnom raju, gdje nas čeka Majka Božja i naša Majka. U današnjoj kulturi, snažno obilježenoj sekularizacijom, rijeci poput spasenja, uskrsnuca od mrtvih, vječnog života, raja, bore se pronaći prostor i riskirati da ostanu uglavnom prazne i nerazumljive riječi. Događa se da se, pod utjecajem tehničko-znanstvenog napretka, život sve više shvaća samo unutar čisto ljudskog i svjetovnog obzora, gdje više nema mjesta za ‘onu stranu’ i, u konačnici, za samoga Boga. U tom kontekstu gotovo se čini da, prema riječima pape emeritusa Benedikta XVI., današnji narod ‚uopće ne želi vječni život, već sadašnji život, a vjera u vječni život čini se, u tu svrhu, preprekom‘ (Spe Salvi, 10)“, naglasio je među ostalim vrhbosanski nadbiskup.

Također se u homiliji osvrnuo na najvažnije nadnevke i događaje koji su obilježili 150 godina te župne zajednice.

Tom prigodom je i blagoslovio kalež i pliticu koju su darovali župljani.

Župnik Petonjić na kraju je svima uputio i zahvalu.

Inače, do 1873. cijelu Kuprešku visoravan pokrivala je samo jedna župa Kupres, sa sjedištem u Vrilima (današnji Otinovci). Zbog njezine veličine, a i zbog pastoralnih potreba, u donjem djelu visoravni – Donji Kupres uspostavljena je nova župa. Otad se dotadašnja župa zove Otinovci, a novoosnovana Suho Polje. Kupreški župnik fra Ivo Mihaljevic prešao je kao mjesni kapelan u Suho Polje i postao 1873. prvi župnik nove župe. Dotadašnju naslovnu svetkovinu kupreške župe Uznesenja Marijina prenio je i u Suho Polje.

Prva crkva, još prije nego je Suho Polje proglašeno samostalnom kapelanijom, sagrađena je, od drveta, 1854. i bila je posvećena sv. Anti. Čim je Suho Polje proglašeno župom u proljeće 1881. započelo se s gradnjom nove crkve Mariji u čast, objavila je Nedjelja.