Dr. Prović je u predavanju govorio o tome kako glazba ima važnu ulogu u čovjekovu životu, spomenuo je razne glazbene stilove te se zadržao na crkvenoj glazbi i njenoj ulozi u životu župne zajednice.

Govoreći o pjevanju u liturgiji kazao je kako je važno da melodija i riječi odgovaraju činu koji se događa. Naveo je nekoliko načela koja mogu poslužiti voditeljima za samoprocjenu onoga što sa zborovima pjevaju, a to su psihološko načelo, kulturno-estetsko načelo i načelo interkulturalnosti.

Spominjući ciljeve koje treba ostvarivati naglasio je važnost toga da se događa društveno-emocionalni razvoj župnih zajednica što podrazumijeva „uključenje svih u zajednici“, i starijih i mlađih, i onih koji znaju ili ne znaju pjevati, te također i osoba s teškoćama.

„Nije dobro ako cijelu misu pjeva samo župni zbor, a da narod samo stoji i šuti. Možda zbor može neke pjesme samostalno pjevati i u nečemu dominirati, no svi se trebamo društveno-emocionalno razvijati i odgajati kroz crkvenu glazbu“, kazao je dr. Prović. Spomenuo je kako zborovođe i pjevači trebaju učiti o liturgijskom pjevanju te da je dobro da se crkveni glazbenik aktivno bavi glazbom kao i da u repertoar crkvenog zbora uključuje glazbu s više razina Crkve. Potaknuo je na prihvaćanje i poštivanje svih osoba u zboru.

Predavač je skrenuo pozornost zborovođama da osim pjevanja u liturgiji na župama postoje i neka druga mjesta u kojima može biti prostora za glazbene sadržaje koji nisu strogo liturgijski. Dao je neke primjere poput pjevanja ili uporabe glazbe na župnoj ili školskoj katehezi, glazbenog rada sa skupinama ministranata za neke njihove nastupe u župi, pomoći prvopričesnicima u pripremanju i izvođenju skladbi za njihov prvopričesnički programa, kao i u radu s krizmanicima i općenito mladima za koje je glazba jedan od magneta. Glazba je prisutna u životu molitvenih zajednica i drugih skupina u župi. Na takvim susretima se mogu pjevati duhovne šansone i gregorijanski napjevi što više privlači osobe koje se onda s vremenom mogu zainteresirati za pjevanje u crkvenim zborovima, objasnio je.

„Biti crkveni glazbenik je jedna velika odgovorna uloga koja je često nevidljiva“, zaključio je predavač dodavši kako je često nevidljiva i služba drugih osoba u župi. Ohrabrio je voditelje zborova da nastave sa svojim djelovanjem naglasivši potrebu i ljepotu pjevanja u životu crkvenih zajednica.

Sudionici susreta slavili su euharistiju u kapelici Sjemeništa, te su se pomolili za sve pokojne voditelje crkvenih zborova i pjevače.

S crkvenim zborovođama i predstavnicima zborova na susretu je bio generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. Ivica Pervan koji ih je pozdravio i predstavio predavača te predvodio molitvu trećeg časa iz Časoslova. Također je aktivno sudjelovao u razgovoru nakon predavanja dijeleći svoja župnička iskustva koja uključuju podršku zborovođama i crkvenim zborovima u župnim zajednicama.

Skladateljica Rachel Cytanović ovom prigodom darivala je voditelje zborova svojom knjigom „Zapjevat ću Gospodinu“, a u knjizi se nalaze otpjevi psalama za četveroglasni mješoviti zbor.

Don Mihael Prović je rođen 1975. u Metkoviću. Osnovnu školu pohađao je u Opuzenu, maturirao je kao sjemeništarac u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji „Don Frane Bulić“ u Splitu. Glazba ga prati cijeli život i njome se aktivno bavi.

Nakon završenoga filozofsko-teološkoga studija u Splitu zaređen je 2000. godine za svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije. Na Fakultetu odgojnih znanosti pri Papinskom salezijanskom sveučilištu u Rimu 2006. postigao je bakalaureat iz pastorala mladih i katehetike, a potom i magistrirao. Na istom sveučilištu u lipnju 2014. obranio je doktorsku radnju iz područja religiozne pedagogije. Vodio je više zborova, a osnovao je dva: policijsku klapu sv. Mihovil i zbor mladih Veritas aeterna. Predaje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu, više godina bio je biskupijski povjerenik za mlade, a od 2017. vrši službu generalnog direktora Uskrs festa.