Misno slavlje uveličali su franjevački bogoslovi svojom asistencijom i pjevanjem. Tako je prvo čitanje imao fra Valentin Radaš, drugo čitanje fra Oliver Marčinković, Molitvu vjernika fra Šimun Suton koji je predmolio i Litanje u procesiji, a za orguljama je bio fra Stipe Buljan, a pjevanjem je ravnao fra Richard Kakvule Mamamba.

Bogoslovi Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja iz Splita, svake godine tradicionalno hodočaste u župu Čvrljevo za blagdan Imena Isusova, a ove godine zbog „korona mjera“ to se odgodilo za blagdan Svetog Antuna Padovanskoga.

Svetoj misi je nazočila i s. Bendikta Gotovac, iz Družbe franjevki od Bezgrešne, rodom iz Vinova Gornjeg.

Čovjek je nestrpljiv, susreti i razgovori su kratki, nitko ne želi čekati, nitko više nema vremena

Fra Ante Jurić Talaja u svojoj je propovijedi  govorio o žurbi – jednoj od oznaka suvremenog života – gdje se sve brzo mijenja i zastari te kako se danas više nema vremena za drugoga, a vremena imamo i napretek, poručio je fra Ante, kazavši: “U tom brzom ritmu života, sve se brzo mijenja, sve brzo zastane i zastari. Čovjek je veoma nestrpljiv. Susreti i razgovori su kratki. Nitko ne želi čekati. Nitko više nema vremena, a vremena ima i napretek. Svi odmah želimo vidjeti rezultate i uspjeh svoga rada i zalaganja. Ljudi rade i brinu se, ali onda, nažalost, slave sebe i često puta ne slave Boga.“

Nadalje, naslanjajući svoju propovijed na evanđelje kazao je: “Današnjom prispodobom o gorušičinu zrnu koje je posijano samo od sebe i donosi rod Isus želi nama kršćanima reći: Bog je na djelu. On je onaj koji je dao da sjeme raste. Nemojte misliti da ćete sve vi sami postići i da je sve to vaša zasluga. Poruka gorušičina zrna je kratka, ali je ohrabrujuće i daje nam vjeru u budućnost”.

Imajte vjeru, iako imamo problema, a problema je uvijek bilo i bit će ih

“Isusov dolazak na svijet bio je skroman i tih. Primijetilo ga je jedva nekoliko pastira, drugi su živjeli kao da se ništa nije dogodila. Crkva u početku, mala zajednica, dvanaest apostola, izrasla je snagom Duha Svetoga u veliko stablo čije se grane šire do kraja svijeta i donose silne plodove. Bog je preko sv. Franje davno posijao sjeme iz kojeg je izrastao veliki franjevački red. Danas sam sretan, što vam to mogu potvrditi da je to istina, jer je ovdje je s nama i brat fra Richard iz Konga. Ta Afrika krvlju natopljena ima fratre, jednako kao i mi ovdje i u cijelome svijetu. To što je posijao sv. Franjo i danas je veliko bogatstvo, jer bez franjevaca i franjevki, svih ogranaka, svijet bi bio mnogo siromašniji…“
Govoreći o problemima i umoru koji danas tišti cijelo čovječanstvo, fra Ante je kazao: “Imajmo vjeru, iako imamo problema, a problema je uvijek bilo i bit će ih. Ali, ne možemo kazati, da ne postoje mladi koji uza sve svoje strepnje i teškoće žele ovaj svijet učiniti ljepšim i boljim, i svjedoče to svojom vjerom, a jedni od tih su i ovi naši bogoslovi…  Iz naše male vjere rađaju se velika djela, iz malog zrna raste veliko stablo života. Mi katkada želimo odmah uspjeh, ozdravljenje, obraćenje… Kao da smo se u našoj Domovini već umorili od čekanja, katkad smo i zavidni, a katkad nam nije kako bismo mi htjeli, pa se pitamo: kada će doći vrijeme pravde, blagostanja i boljeg života…”

Na svetom krštenju Krist je u naše srce i dušu posijao zrno svoje milosti 

„Draga braćo i sestre, zrno je posijano. Treba biti strpljiv i imati pouzdanje u Boga, podmetnuti svoja leđa i upitati se, što ja mogu učiniti za svoju obitelj, župnu zajednicu, za svoj hrvatski narod. Ako nam se ne vrati onako kako bismo mi željeli, nemojmo biti razočarani, jer Bog je taj koji će platiti svakome i za čašu vode koju smo drugima u njegovo ime udijelili. Na svetom krštenju Krist je u naše srce i dušu posijao zrno svoje milosti i iz toga treba izrasti veliki stablo…“

I na kraju svoje propovijedi kazao je vjernicima da ne gube ni vjeru ni nadu u Gospodina i da se mole svom suzaštitniku sv. Antunu, svecu siromaha, tješitelju ubogih, prijatelju nesretnih, dobročinitelju prezrenih, da od njih odagna sve ono što ne valja“,  zaključivši propovijed riječima „Tijelo sv. Ante istrunulo je, ali njegov je jezik sve do dana današnjega ostao neraspadljiv i rumen, a mi se danas  upitajmo – kakav je naš jezik?“, poručio je fra Ante Jurić Talaja.

Hodočasnici iz Splitsko-makarske nadbiskupije i Šibenske biskupije

Od ranih jutarnjih sati štovatelji sv. Ante pristizali su u crkvu sv. Marka, i to iz Splitsko-makarske nadbiskupije i Šibenske biskupije, kako bi svom zagovorniku kod Boga uputili svoje molitve i zahvale.

Na kraju svete mise bilo je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, potom je bio blagoslov ljiljana, djece i roditelja.
Ispred crkve i u crkvi se je čuo žamor djece različitih uzrasta, što je za Vinovo bio izuzetak i prava radost, ali i dobar znak da Vinovljani, iako raseljeni, štuju svoje korijene i pradjedove.

Nakon mise, bogoslovi su zajedno sa svojim domaćinom fra Antom Jurić Talajom posjetili i susjednu Župu Nevest, gdje su imali kratko druženje s župnikom Nevesta fra Milom Marovićem i fra Jozom Jukićem, dekanom Unešićkog dekanata.