Nadbiskup je misu predslavio u suslavlju s župnikom don Hrvojem Dragunom, župnim vikarom don Nikolom Šakićem, gvardijanom Samostana sv. Dominika u Trogiru o. Petrom Galićem, OP, svojim tajnikom don Renatom Pudarom, župnikom Župe Presvetog Srca Isusova iz Vinišća don Matom Munitićem te župnikom Župe Gospe Fatimske sa splitskih Škrapa don Ivanom Zovkom.

U propovijedi je nadbiskup istaknuo da su i nakon uskrsnuća mnogi sumnjali u Uskrslog Krista. „Oni koji sumnjaju i oni koji vjeruju slika su i navještaj stvarnosti Crkve za svu budućnost. Uvijek će biti onih koji vjeruju i onih koji imaju hladan odnos prema Isusu bez obzira na to što se zovu kršćanima, istaknuo je na početku nadbiskup. Istina je da vjerovati nije nimalo lako. Kako vjerovati kada stvari u životu krenu nizbrdo i kada nadođu patnje i kušnje, dok se ponekad čini da Bog šuti”, upitao je nadbiskup Križić.

„U našoj vjeri uvijek postoji opasnost i problem između naših očekivanja i onoga što Bog želi za nas, naglasio je. Vjerujemo Bogu dok on ispunja naše želje. Kada naiđu problemi nerijetko se vjera počinje utapati u sumnjama”, rekao je nadbiskup. Nadovezujući se na prvo čitanje (Dj 1,1-11), mons. Križić je istaknuo da se ta napast zorno vidi kod učenika prije Kristova Uzašašća. „Oni pitaju Krista hoće li uspostaviti u Izraelu kraljevstvo. Oni kao da nisu ništa naučili dok im je on govorio o Božjem kraljevstvu. Njima je na pameti samo ovozemaljsko kraljevstvo. To je trajna napast za našu vjeruj – navezanost na zemaljska dobra koja nas odvuku od Božjeg puta. Isus je itekako svjestan ove napasti. Zato je rekao učenicima da ne mogu služiti Bogu i bogatstvu. Nije želio reći da je bogatstvo loše po sebi, ali postaje opasno onda kada postane glavi cilj i svrha života”, dodao je.

„Isus od svojih učenika traži da idu po svem svijetu i da svjedoče za njega gdje god se nalazili. Traži od njih da žive i ljube kao što je on to radio i da na kraju budu spremi dati život poput njega. Svjedočiti za Krista ne znači samo govoriti o Isusu, već to potvrditi svojim načinom života”, istaknuo je nadbiskup.

„Učenici su ostali skamenjeni nakon Kristova Uzašašća. Na to su ih dva anđela gotovo prekorili što stoje i gledaju u nebo. Nije bio problem što gledaju u nebo i tuguju već u tome što stoje i ništa ne čine, istaknuo je mons. Križić. „Isus ih je poslao da idu i svima propovijedaju i svjedoče za Isusa, a oni stoje. Vjera nije pasivnost. Naprotiv, vjera traži aktivnu i djelatnu ljubav. Nema vjere bez djela ljubavi”, zaključio je nadbiskup.

Na kraju misnog slavlja župnik i domaćin don Hrvoje Dragun zahvalio je nadbiskupu Križiću na predvođenju slavlja prigodom čega su mu župljani uručili poklon. Također, u zahvali se posebno sjetio bivšega župnika don Anđelka Dukića koji je, uz pomoć župljana, izgradio crkvu na Mejašima, a koja je prije točno dvadeset godina bila posvećena po rukama tadašnjeg nadbiskupa Marina Barišića.

Pjevanje tijekom mise animirala su tri župna zbora pod ravnanjem glazbenika Zdeslava Kožula – Mješoviti župni zbor Svetoga Spasa, zbor mladih „Chorus Angelicus“ te dječji zbor „Sv. Filomena“. Nakon mise zajedništvo se nastavilo na domjenku ispred crkve koji su pripremili župljani. Napomenimo, Župa Svetoga Spasa pripremala se za svetkovinu Uzašašća Gospodinova trodnevnicom koju je predvodio gvardijan Samostana sv. Dominika u Trogiru o. Petar Galić, OP, izvijestio je Tiskovni ured Splitsko-makarske nadbiskupije.