Ove godine proslava svetkovina Blagovijesti, koja se redovno slavi 25. ožujka, bila je zapriječena slavljem Velikog ponedjeljka pa je prebačena na prvi slobodni dan nakon Vazmene osmine.

Sjemenišna kapela s titularom Navještenja nalazi se unutar južne zgrade zapadnog paviljona sjemenišnog kompleksa koji se trenutno nalazi u fazi opsežne konstrukcijske obnove, tako da u njoj, za sada, nije moguće vršiti liturgijske obrede i čine. Stoga je vodstvo sjemeništa misna slavlja od početka pastoralne godine 2022./2023. preselilo u prostor prizemlja sjeverne zgrade zapadnog paviljona istoimenog kompleksa u kojem je i održana proslava suzaštitnice „sjemeništa malenih“.

Vlč. Belina odazvao se pozivu rektora preč. Matije Pavlakovića da o svetkovini pohodi šalatsku zajednicu te uz prigodnu homiliju posvjedoči sjemeništarcima o svom svećeničkom putu. Vlč. Belina je za svećenika Zagrebačke nadbiskupije zaređen 2022. godine, a od prošle godine je u službi župnog vikara u dvjema zagrebačkim župama, nakon što je, kao mladomisnik, vršio službu nadbiskupskog tajnika i osobnog tajnika kardinala Josipa Bozanića.

Svečarski dan u sjemeništu je počeo Jutarnjom molitvom Časoslova naroda Božjega, a u 18 sati zaključen je koncelebriranim misnim slavljem koje je predslavio vlč. Petar Belina u zajedništvu s rektorom sjemeništa preč. Matijom Pavlakovićem, dok je sjemenišni duhovnik vlč. Luka Premelč bio na raspolaganju sjemeništarcima za sakrament pomirenja.

Na početku slavlja rektor Pavlaković zaželio je dobrodošlicu predslavitelju i izrazio zahvalnost što je, unatoč mnoštvu pastoralnih obveza, pronašao vremena da pohodi sjemenišnu zajednicu iz koje je otišao maturiravši u školskoj godini 2015./2016.

Na početku propovijedi vlč. Belina je sjemeništarcima posvijestio da na Blagovijest „slušamo odlomak iz Lukina evanđelja koji nam govori da naše otkupljenje ima svoj izvor u Marijinom prihvaćanju Božje riječi. Marija je predstavljena kao uzor vjere, ona koja vjeru posjeduje u njezinoj punini. (…) Zato razmatranje ovog odlomka danas nije ništa drugo nego pohađanje ‚škole vjere‘ u kojoj nas Marija uči vjerovati.“

Vezujući se uz misna čitanja svetkovine Blagovijesti i razlažući okupljenima njihovu dubinu naglasio je da „ima toliko mnogo stvari kojima se trebamo u životu radovati. A mi se često puta prepuštamo tuzi i obeshrabrenosti radi onih aspekta života za koje mi mislimo da su važni. Ali zašto? Anđeo i nama govori: ‚Budi radostan! Ostavi tugu iza sebe! Prestani misliti da si daleko od Božje milosti!‘ (…) Teški trenuci nisu prepreka već put do Boga. Put do vjere. Put do savršenije ljubavi“, pojasnio je, među ostalim, propovjednik.

Pred sam kraj obratio se sjemeništarcima rekavši da je u njihovim godinama već bio itekako svjestan da ga je Gospodin po svećeničkom pozivu poveo u avanturu, u neizvjesnost… „Ali sam se svakoga dana u sjemeništu molio da budem otvoren toj Božjoj avanturi“, dodao je. „Svećenik sam nepune dvije godine, a već je itekakva avantura iza mene. I Bogu hvala. Ono što je često kočnica u našem životu, to je strah. Strah je kočnica za sve, a osobito za ljubav. Međutim, avanture s Bogom ne treba se bojati. To je pitanje povjerenja prema Njemu. (…) Strah često utječe na naše odluke. I mnogo puta bježimo upravo iz straha. Nećete svi ovdje biti svećenici, daj Bože da budete, ali niste svi za to odabrani. Međutim, ovdje ste svi s razlogom; ovdje ste da razlučujete neke stvari u svom životu. Svaka naša odluka može biti uvjetovana strahom. Možda baš želim biti svećenik da od nečega pobjegnem, a možda ne želim biti svećenik jer se bojim onoga što svećeništvo sa sobom nosi. Imajte uvijek na umu, i sigurno ste to već čuli, da svećeništvo nije cilj – svećeništvo je sredstvo do Božjega kraljevstva, za vas i za one koji će vam danas-sutra biti povjereni. (…) Zapamtite dečki, ne slijedimo Krista kroz život zato da bismo postigli ono što je već bilo moguće. Ne dajemo svoje živote za nešto što smo mogli i sami učiniti. Bog nas poziva na izvanredne stvari“, završio je propovijed vlč. Belina.

Na koncu misnoga slavlja rektor Pavlaković zahvalio mu je za spremnost i odaziv, uručivši mu prigodni dar. Preporučio mu je čitavu sjemenišnu zajednicu u molitvu da bi se u budućnosti povjereni mladići ostvarili kao dobri ljudi i kršćani, a ako je volja Božja i sveti svećenici.

Ljepoti euharistijskog slavlja pridonijeli su sjemeništarci ministriranjem, a pjevanje su predvodili ostali članovi sjemenišne zajednice.

Po završetku slavlja nastavilo se druženje odgojitelja, sjemeništaraca i gostujućeg propovjednika u sjemenišnoj blagovaonici.