U propovijedi biskup Gorski istaknuo je kako su sv. Ana i Joakim ljudi snažne i postojane vjere i ljubavi prema Bogu i bračne ljubavi; i vjernici ih prepoznaju kao zaštitnike braka i obitelji. Oni pokazuju kako se prihvaća život kao Božji dar. Nije dovoljno djeci osigurati samo materijalna dobra već i duhovna. To je prvenstvena zadaća roditelja – pitanje zdravoga ljudskoga, vjerskoga odgoja danas je temeljno pitanje u obitelji, poručio je biskup, dodavši da su pitanja prihvaćanje djece s ljubavlju, zaštite braka muškarca i žene i bračne svetosti, zaštite ljudskoga života od začeća do prirodne smrti – pitanja od kojih zavisi ljudski rod, čovjek kakvoga poznajemo.

Kakav će tko biti čovjek to najviše određuje odgoj; pa se danas svi bore da uđu u vrtiće, škole, ne bi li nametnuli neke svoje ideje i programe, upozorio je biskup Gorski, dodavši da smo svjedoci kako se već maloj djeci mimo volje roditelja nameću ideje „nespojive sa zdravim razumom i naravnim ljudskim bićem“. I to nameću uglavnom one osobe koje se svim silama protive pravu nerođenih na život, ali bi zato „djecu koju su drugi s ljubavlju prihvatili i rodili odgajali po svome“.

Pravo na odgoj mora ostati pravo roditelja i tu kao vjernici i kao građani ne možemo popuštati, poručio je biskup Gorski. Sv. Joakim i Ana to su pravo i ljubav iskoristili do kraja. U tom odgoju roditelji nisu sami, tu su dragocjena pomoć bake i djedovi, poput Joakima i Ane, koji su bez sumnje imali veliki utjecaj na Isusov odgoj kao dječaka, na formiranje njegovih stavova i osobina. Prenošenje vjere, iskustva, korijenja, ljudskosti – taj posao nikada nije završen, taj proces počinje s rođenjem svakoga djeteta. A bake i djedovi u sebi nose pravo bogatstvo koje mogu prenijeti svojim unucima.

Biskup Gorski istaknuo je da u suvremenom društvu tu tako važnu, a izgubljenu ulogu djedova i baka ponovno naglašava papa Franjo, i to s pravom jer se ta veza izgubila. Nažalost, u raspadu obitelji u kojoj su bitno promijenjene uloge, u kojoj su kućni ljubimci zamijenili djecu, a stariji postali beskorisni teret, mnoge bake i djedovi nemaju ni mogućnost vidjeti svoje unuke, a kamoli sudjelovati u njihovu životu, napomenuo je biskup.

Pozvao je nazočne bake i djedove da se zapitaju što mogu učiniti kada ih obuzme tjelesna i umna nemoć, osjete se nepotrebni i gledaju kako vrijednosti koje su njih nosile sljedeći naraštaji preziru. No, Isus je u trenutku svoje tjelesne nemoći bio najjači i učinio najveće djelo – molio je za oproštenje naših grijeha. I od te Isusove molitve na križu i mi danas živimo.

Stoga je biskup Gorski pozvao starije osobe da upravo u času nemoći i muke uprave Ocu molitve za unuke, djecu, roditelje da tako odgajaju svoju djecu da ona u sebi mogu čuti glas Božji, a čuju ga po savjesti koja je svetište Božje u nama. Dobro formirana, odgojena savjest jamstvo je da to dijete neće nikada poći krivim putem, ona čuva svakoga od velikih zala. Zato je od presudne važnosti već u najranijem djetinjstvu formirati savjest svoje djece na temelju onih zakona koje nam je Bog dao, poručio je biskup Gorski.

Na kraju propovijedi ponovno je pozvao da se ne zanemari snaga molitve koja ima moć spasiti duše, poručivši da ništa dobra ne može propasti, sve što se usadilo u djecu i unuke prije ili kasnije donijet će svoj rod; kada to najmanje očekujemo Bog će te žrtve i taj napor uslišati.

Koncelebrirali su svećenici salezijanci na čelu sa župnikom don Josipom Patrčićem. Župljani su se za proslavu pripravili trodnevnicom.