Svetkovina Tijelova u Sisku

U homiliji biskup je podsjetio okupljene kako danas slavimo prisutnost Gospodina našega Isusa Krista uskrsnuloga, trajno i realno nazočnog u Euharistijskom kruhu i vinu. „Zanimljivo je da je naš Gospodin želio biti toliko nama ljudima bliz da nije ostao s nama u komunikaciji samo u duhu, nego je želio da to bude i stvarna komunikacija, u tijelu, u dodiru, u hrani i piću. Najprije je došao među nas tako da se utjelovio, postao od nevidljivog i transcendentnog Boga vidljiv čovjek, da bi poslije uskrsnuća i uzašašća te poslanja Duha Svetoga, ostao među svojim učenicima u znaku kruha i vina u svakoj svetoj Euharistiji koja će se prinositi u njegovo ime dok god bude kršćana, do kraja svijeta. Mogli bismo reći da je današnja svetkovina pohvala Božjoj inkarnaciji, zahvala za njegovu tjelesnu nazočnost, klanjanje njemu jedinome koji je nevidljiv ali je postao vidljiv, koji je nedohvatljiv ali je za nas postao dohvatljiv, koji je postao naša hrana i piće, onaj koji nam prija, godi i u kojem uživamo“.

Govoreći o Evanđelju po Luki i Isusovoj zapovijedi „Podajte im vi jesti!“, biskup je poručio kako ovo trebamo shvatiti kao poziv na sudjelovanje u njegovom čudu kojim on hrani ljude. „Ljudi su gladni, i danas, po čitavom svijetu ima onih koji nemaju ne samo kruh svagdanji, nego ni prijateljsku blizinu, ni razumijevanje, ni ljubav… Jean Vanier, taj nedavno preminuli gorostas u brizi za invalide i malene, govorio je: ‘slušajte krik siromaha’! Čujemo li mi taj krik, taj vapaj onih koji su sami, koji su bolesni, koji su izgubljeni? I premda je Isus onaj koji može učiniti čudo, nahraniti mnoštvo, on treba nas i naše sudjelovanje. On poziva da se uključe i njegovi apostoli, učenici. Imali su samo pet kruhova i dvije ribe, i sigurno da to nije bilo dovoljno za mnoštvo od pet tisuća samo muškaraca. Pa ipak on traži da apostoli donesu k njemu ono što imaju. Kao kada je čudesno u Kani obdario siromašne mladence vinom, rekavši slugama da napune posude vodom. To je istina o nama ljudima. Mi nemamo ni kruha ni vina, ali imamo to što imamo. I to Isus blagoslivlja i to dostaje gladnima i žednima. Jer Isus ima sve. No on želi da to sve i po nama i našem sudjelovanju s našim mrvicama umnoži i daruje ljudima. Gospodin nas čini danas osjetljivima na svoju prisutnost: on je tu, u Euharistiji, u svetom kruhu i vinu. On nas čini osjetljivima i na potrebe naše braće i sestara, pa premda im ne možemo mi svojim malim mogućnostima zatomiti njihovu glad i utažiti žeđ, to može Gospodin a od nas traži da budemo uz njega i pridonesemo s onim što imamo. Premda je to premalo i nedovoljno, s Isusom je to dovoljno i obilno. Sveti Luka izvješćuje o tom obilju tako što kaže na kraju da je preostalo 12 košara ulomaka tj. ostataka s tog blagovanja“, rekao je biskup.

U nastavku biskup je ustvrdio i kako je danas dan kada moramo misliti i na to kako Krista – Kruh života donijeti svojim bližnjima, onima koji ga ne poznaju, koji su ga gladni, koji ga nisu sreli i koji su ga žedni. „Mi ćemo nositi Euharistijski kruh u monstranci poslije mise i njime blagoslivljati sve prisutne nas vjernike, ali i sve nevjernike. Čitav ovaj grad sa svim njegovim stanovnicima, i čitavu našu Biskupiju. No, je li dovoljno samo pokazivati Krista u euharistiji? Pokaznica ili monstranca je ona zlatna urešena posuda u koju se stavlja Presveto ili Euharistijski kruh. Njega mi pokazujemo, zato se to i zove pokaznica. No, bi li bilo potrebno da se Krista pokazuje i drugim načinima? Ovo je jednom godišnje, nošenje Presvetog oltarskog sakramenta i pokazivanje izvan crkve, blagoslivljanje njime svih naših i vjernika i nevjernika. No, svaki dan mi ga pokazujemo u nama, ako on u nama boravi, ako on nas hrani, ako je on naše jelo i piće, svakodnevna hrana i potreba, prijatelj bez kojega ne možemo. Tada će to svi vidjeti, pa i kad nećemo izričito to govoriti. Tada će ga moći blagovati i oni koji kažu da ga ne trebaju. Po nama koje on hrani, a koji smo pozvani, kako Isus kaže: Podajte im vi jesti! – dakle, da po nama nitko ne ostane gladan Boga, žedan istine, neishranjen dobrotom, prazan i bez ljubavi… Nahrani nas sve, Gospodine, da budemo uvijek Tebi odani a našoj braći korisni“, zaključio je na kraju biskup.

Uz brojne domaće vjernike na slavlju je sudjelovalo i petnaestak hodočasnika iz zagrebačkog Španskog, kao i desetak biciklista koji su se povodom 150. obljetnice samostana Marija Zvijezda uputili od Zagreba do Banja Luke.

Nakon misnoga slavlja uslijedila je tijelovska procesija oko katedrale te kroz gradski park, a misu i procesiju je animirao katedralni zbor pod ravnanjem prof. Jelene Blašković.