U Rimu će od 17. do 19. veljače 2022. biti održan Međunarodni teološki simpozij pod naslovom „Za jednu fundamentalnu teologiju svećeništva“ u organizaciji Kongregacije za biskupe, pod pokroviteljstvom pape Franje. Sudjelovat će najbolji teološki stručnjaci s papinskih i drugih sveučilišta.

Prema riječima dr. sc. Tenace, Kongregacija za biskupe je preko kardinala Marca Ouelleta shvatila hitnost promišljanja o svećeništvu, kako bi ga oživjela. Kardinal Ouellet zapisao je: „Kristovo svećeništvo i sudjelovanje Crkve u tom svećeništvu ključno je pitanje za naše vrijeme“. Stoga je prof. Tenace odlučila organizirati simpozij koji bi pomogao u razmatranju poziva svih vjernika na sudjelovanje u jedinom Kristovu svećeništvu. Simpozij želi dati ispravan naglasak ministerijalnom svećeništvu i dužno priznanje općem svećeništvu.

Dr. sc. Tenace pojasnila je da je simpozij zamišljen prvenstveno za biskupe. Simpozij se održava u neposrednom kontekstu hoda prema sinodalnosti koji želi papa Franjo. Na tom putu svi su se vjernici pozvani uključiti jer se radi o budućnosti Crkve. Simpozij je dio tog golemog gradilišta sinodalnosti i predlaže da teolozi govore o temama koje su sastavni dio teologije svećeništva, njegovom utemeljenju u Kristu, o svećeničkoj formaciji, duhovnom životu, poslanju. Kako je kazala dr. sc. Tenace, to nisu nove teme, no, simpozij bi želio pomoći shvatiti da kriza identiteta svećenika ili zvanja nije samo kriza koja pogađa određene osobe, nego preobrazba koja je na djelu u čitavoj Crkvi kao tijelu koje pokreće limfa Duha, živi organizam sagrađen na temelju vjere u Krista, koja stvara duboki sklad među udovima, glavom, zglobovima – zajedništvo koje iz epohe u epohu mora iznova potvrđivati odgovarajući fizionomiju Kraljevstva.

Simpozij prepoznaje hitnost promišljanja ne samo o Kristovom svećeništvu, nego i o svjedočanstvu života svećenika koji mora voditi računa o vremenu i zemlji u kojoj živi. Teološki temelj svećeništva je Kristovo svećeništvo. Pitanje koje se spontano nameće je kako s obzirom na jedino Kristovo svećeništvo razumjeti ministerijalno svećeništvo i opće svećeništvo krštenika, pojasnila je dr. sc. Tenace.

Navodeći da je klerikalizam jedna od opasnosti koju se često osuđuje u porukama pape Franje, kazala je da se simpozij također želi pozabaviti teologijom svećeništva oslobađajući je od određene klerikalne retorike. Klerikalizacija je opasan zaokret i za svećenike i za vjernike. Ona svećeništvo poistovjećuje s moći, a ne sa služenjem. Biti alter Christus za oltarom doživljava kao povlasticu, a ne kao odgovornost koja se tiče svih vjernika. Klerikalizam je plod izoliranog gledanja na svećenika koji čuva instituciju i koji je iznad svih. Taj pristup koji je mogao prevladavati u protekloj epohi proizveo je svećenike pritisnute idealizacijom savršenstva i zahtjevima svemoći od strane vjernika. Stoga je važno odgajati vjernike o tome što znači sakramentalnost Crkve. Teologija sakramenata i liturgija područja su koja treba ponovno ponuditi zajedno s teologijom svećeništva i laičkih službi. Bez banaliziranja svetog, bez sakraliziranja profanog. Kršćanska pobožnost u odnosu na ministerijalno svećeništvo usmjerena je novosti života koja proizlazi iz djelotvornosti riječi Božje pretočene u ljubav u sakramentu oltara koji čini Crkvu, istaknula je dr. sc. Tenace.

Prema njezinim riječima, trenutačni problemi s kojima se suočava svećeništvo u osnovi se tiču sinodalnosti i bratstva, ali, drugim riječima, to su formacija, pitanje celibata i skandal zlostavljanja. Formacija je prvo mjesto gdje se pojavljuju nesporazumi. Formira se osobu koja će biti u službi zajednice. Njegova je formacija za zajedništvo, bratstvo, ne za odvojenost i individualizam. Formacija u sjemeništima je hitna stvar koju treba staviti na prvo mjesto. U pitanju je i teološka formacija, ali prije toga treba misliti na sjemeništa u kojima će život u kojem kandidat nauči živjeti, biti onaj koji će kasnije živjeti među ljudima, pojasnila je dr. sc. Tenace.

Navela je da pitanje celibata treba rješavati u kontekstu razlučivanja i formacije. Ako je netko pozvan od Boga, on također prima dar živjeti ovaj poziv, a formacija čini te darove svjesnima i očitovanima. Ali razlučivanje, a potom i ljudsko formiranje pokazalo se nedostatnim, primijetila je dr. sc. Tenace.

Prema njezinu mišljenju, skandal zlostavljanja umanjio je idealiziranje formacije u sjemeništima i općenito idealiziranje života u samoći za koji je svećenik predodređen. Profesorica smatra da je štete usamljenosti i preopterećenosti poslom potrebno riješiti u korijenu.

„Teško je napraviti popis svih promjena koje su potrebne da bi svećenici ostali čuvari Božjeg kraljevstva i posvećivali svijet sakramentima Kraljevstva. Ako je točno da promjene ne mogu biti diktirane kulturalnim pritiscima trenutka, točno je i da one moraju uzimati u obzir pitanja koja se pojavljuju protekom jedne epohe. Ne možemo zamisliti da bi na skupu biskupa i svećenika prije stotinu godinu govorila jedna žena i to na otvaranju simpozija o svećeništvu. A nitko od nas ne misli da je ovo sada dekadencija. Umjesto toga zaključujemo da je promjena epohe očitovala snagu Duha, bogatstvo različitih zvanja, a dobrobit koju svi iz toga možemo izvući, potiče nas da nastavimo dalje tim putem“, zaključila je dr. sc. Tenace.