Treći utorak u čast sv. Antunu u Sesvetskim Selima
Foto: Dario Zürchauer/ Mons. Marko Karača/Treći utorak sv. Antunu Padovanskom
Zagreb (IKA)
U Župi sv. Antuna Padovanskoga u Sesvetskim Selima u tijeku je pobožnost „13 utoraka“ uoči svetkovine župnog zaštitnika, a trećeg utorka 29. ožujka euharistijsko slavlje predvodio je preč. Marko Karača, kanonik Stolnog Kaptola sv. Križa i župnik u katedralnoj župi Uzvišenja sv. Križa u Sisku.
Pozdravivši okupljene štovatelje sv. Antuna Padovanskoga, preč. Karača rekao je da smo u srcu korizmenog vremena. “Ovo je vrijeme ozbiljnog kršćanskog razmišljanja i života. Razmatranja, preispitivanja našega života i odnosa prema Bogu, drugima i životu uopće. Moramo priznati da se dosta toga nakupi u našoj nutrini što ne dolazi od Boga pa je zato ovo korizmeno vrijeme prilika da uđemo malo u svoju nutrinu, zastanemo nad svojim životom. Ovo je prilika za ispravljanjem onoga lošega u našem životu i vremenu u kojemu živimo, a živimo u teškim i izazovnim vremenima. U danima koji su ispunjeni zabrinutošću i zbunjenošću. Razorni rat u Ukrajini, koronavirus koji je još uvijek među nama, tlo koje tako često podrhtava u sredini iz koje dolazim”, rekao je preč. Karača.
Unatoč svim izazovima, preč. Karača potaknuo je da “se uzdamo u Boga i Njegovu providnost! Povjerenje u Boga izrazio je pjesnik pod naslovom “S ispruženim rukama”. On je to učinio ovako: Gospodine, ovdje su moje ruke, stavi u njih što želiš, uzmi iz njih što želiš, vodi me kamo hoćeš i neka se u svemu vrši Tvoja volja! Braćo i sestre, Isus je tako privlačio ljude. Čitamo u Evanđeljima kako se oko njega okupljalo silno mnoštvo, a okupljalo se zbog riječi koje je govorio i djela koja je činio. Čovjek u silnoj potrebi za spasenjem, ozdravljenjem i ljubavlju nalazio je u Isusu Kristu rješenje svojih problema. On i danas privlači ljude svojom dobrotom i ljubavlju. Prisutan je i danas među nama koji smo se sabrali u ovolikom broju. Liječi, ozdravlja i oprašta”, naglasio je preč. Karača.
Osvrnuvši se na tekst iz današnjeg evanđelja spomenuo je jednu nemoćnu osobu koja ga treba. “Ta osoba nema nikoga. Trideset osam godina bolesti nezamislivo je vrijeme boli, muke, patnje i boli. Mi kršćani znamo da bolest nije Božja kazna i prokletstvo i zato u svome životu bolest moramo prihvatiti, osmisliti i prikazivati je Gospodinu. Međutim to ne znači da nećemo imati želju za ozdravljenjem koja je najnormalnija potreba i ujedno nam pokazuje da čovjek čezne za lijepim i kvalitetnijim životom. Svaki čovjek ima tu čežnju i zato je potrebno svakome pomoći da tu čežnju ostvari. Bolesnika iz ovog odlomka nema tko uslužiti i pomoći mu”, rekao je preč. Marko Karača te nastavio potaknuvši da se zamislimo i sami “o susretima s drugim ljudima ako uopće danas imamo vremena za druge”.
Evanđelje nas poziva da budemo bliski i okrenuti bližnjima u potrebi. Tako se i sv. Antuna Padovanskog može vidjeti s kruhom u ruci kako ga dijeli potrebitima, što je vama jako dobro poznato kao “Kruh sv. Antuna”. Neka se našim jednostavnim zalaganjem, ljubaznošću i susretljivošću, običnom dobrotom umnožava radost i mir u ovoj sredini i gradu. Zato, počnimo to činiti i živjeti već sada”, potaknuo je preč. Karača zaključivši homiliju.