Tribina o hrvatskim adventskim i božićnim pučkim popjevkama

Tribini su nazočili članovi Društva, ali i drugi zainteresirani, a osim iz Hrvatske i ova tema privukla je i slušateljstvo iz inozemstva, i to iz Italije, Francuske, Njemačke i Švedske.

Srdoč Geraci: U ovo vrijeme posebno osjećamo radost, što se očituje na raspjevanim zornicama

Nakon pozdravne riječi predsjednice HDKN-a dr. sc. Suzane Peran, predavanje je održala mr. art. Andrejka Srdoč Geraci, voditeljica Nadbiskupijske škole za crkvenu glazbu u Riječkoj nadbiskupiji i donedavna predavačica na Teologiji u Rijeci na katedri liturgike gdje je predavala predmete iz crkvene glazbe (gregorijanski koral, povijest crkvene glazbe i svećenička pjevačka služba). Inače, Srdoč Geraci je članica ženskog gregorijanskog zbora „In dulci Jubilo“ iz Verone, gdje nastupa i kao solistica, te Katedralnog zbora katedrale u Veroni.

U samom predavanju dala je glazbeni, ali i teološki osvrt na pjesme ovoga liturgijskog vremena.

Govoreći o adventskom vremenu, Srdoč Geraci je rekla, kako je to vrijeme u kojem posebno osjećamo radost, što se očituje na raspjevanim zornicama, i „uistinu smo mi raspjevani narod. Ovo vrijeme upućuje na nešto duhovno, a u raspoloženju koje vlada te se odražava i pjesmama, uživaju i oni koji nisu vjernici“. Pojasnila je osnovne definicije crkvene glazbe, tj. koja je razlika između liturgijske ili svete glazbe, te duhovne ili religiozne, a u nastavku predavanja naglasak je stavila na liturgijsku glazbu, tj. glazbu „koja je stvorena za vršenje bogoslužja i koju resi svetost i pravilnost oblika. Tu spadaju gregorijansko pjevanje, stara i nova sveta polifonija, pučka popijevka i orguljske skladbe za obrede i druga dozvoljena glazbala“.

Govoreći o hrvatskoj pučkoj popijevki, Srdoč Geraci je podsjetila, kako ona ima dugu tradiciju i bogatu tradiciju. U tom vidu je ukazala na najznačajnije hrvatske pjesmarice „Pavlinska pjesmarica“ (1644.) i „Cithare Octochorde“ u tri izdanja (1701., 1723., 1757.), te danas važeću pjesmaricu “Pjevajte Gospodu pjesmu novu“ (1983.), i „Slavimo Boga“ (objavljenu u Njemačkoj 1982.).

Raspjevana ikona evanđelja

U drugom dijelu predavanja mr. Andrejka Srdoč Geraci posebno je spomenula neke od hrvatskih pučkih popijevki.

Tako je uz prvi dio Došašća (do 16. prosinca) istaknula popijevke poput „Padaj s neba“, „Sine Božji, „Klikujte sada zanosno“, „Evo ide čas“, „Visom leteć“, „Nebesa odozgor rosite“, a uz drugi „Poslan bi anđel Gabrijel“, „Zlatnih krila“, “Raduj se grade, Nazaret“, „O Marijo, ti sjajna zornice“, „O rumena zoro jasna“, „Zdravo Djevice Bogorodice“.

Ukazala i na znakovitost ulaznih antifona koje nam pobliže objašnjavaju nazive pojedinih nedjelja u Došašću.

Hrvatska i germanska tradicija su jutarnje mise zornice, a postoji i tradicija koja je raširena u ostalim europskim narodima, a to je devetnica uoči Božića sa svečanom večernjom i svetom misom. To su posebno njegovali redovnički redovi i klauzurni samostani s pjevanjem gregorijanskih korala i paljenjem svijeća (lucernarij). Danas mi vjernici možemo u svojim župama slaviti i moliti časoslov na svečaniji način i slaviti euharistiju. Poseban ton ovoj Večernjoj daje pozivnik s antifonom “Kralju koji će doći, Gospodinu, dođite poklonimo se”, rekla je, te podsjetila i na posebnost ovoga vremena, tj. na „O, antifone“. Naglasila je i jednu zanimljivost, čitamo li prva slova na latinskom jeziku od kraja „ero cras“, što znači „bit ću sutra“ i upućuju na skorašnji dolazak Spasitelja.

Hrvatske božićne pučke popijevke nadahnute su biblijskim tekstovima i možemo reći da su raspjevana ikona evanđelja. Pjevajući  ove pjesme mi ispovijedamo svoju vjeru i ponovno proživljavamo rođenje Kristovo koje se dogodilo prije 2000 godina, ali i dan danas se svakodnevno rađa u našim srcima, rekla je Srdoč Geraci, te istaknula kako je popijevka „Radujte se narodi“ uz „Narodi nam se“ svojevrsni himan Božiću. K tomu, „Narodi nam se“ je božićni kalendar, jer u toj popijevki nalazimo sve blagdane u božićnom vremenu.

“U to vrijeme godišta“ – spoj sjeverne i južne Hrvatske

Spomenula je i još neke božićne popijevke, među kojima i „U to vrijeme godišta“ koja je spoj sjeverne i južne Hrvatske i nalazimo veliki broj zabilježenih i nezabilježenih napjeva iz cijele Hrvatske. Podsjetila je, i kako je najstarija zabilježena hrvatska božićna pjesma nepoznat autora „Bog se rodi v Vitliomi”, a nalazimo ju u Pariškom kodeksu 1380.

Nakon predavanja uslijedila je rasprava u kojoj su prisutni imali priliku postavljati pitanja, ali i iznositi svoja iskustva i doživljaje liturgijskog pjevanja u adventsko i božićno vrijeme.