Uz ovogodišnje obilježavanje 25. obljetnice povratka Aljmašana na srušena ognjišta i slavlje mise uz ostatke porušene crkve, održana je komemoracija uz spomen-obilježje žrtvama Domovinskog rata u Aljmašu na obali Dunava gdje je molitvu predmolio župnik i upravitelj aljmaškog Svetišta vlč. Tomislav Ćurić, koji je predvodio i večernje euharistijsko slavlje.

Suslavili su nekadašnji aljmaški župnik i upravitelj svetišta preč. Ante Markić te vlč. Boris Vulić, profesor Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu.

Nakon mise u župnoj crkvi Pohoda Blažene Djevice Marije, procesija vjernika krenula je prema nekadašnjem vojnom bunkeru pod aljmaškom Kalvarijom gdje je preč. Markić otvorio Memorijalni centar, novouređeni galerijsko-zavičajno-duhovni prostor.

Sedmerostruka povezanost događaja 1. kolovoza tijekom desetljeća do danas otvorena je odavanjem počasti poginulima uz dunavsku obalu gdje su uz korpus spomen-obilježja (raspelo podno kojeg je šlep, ploča s 13 imenima aljmaških stradalnika i pokrajnji oltarić) vijence položila izaslanstva Općine Erdut, MO Aljmaš, DVD-a Aljmaš i osječko-baranjske Zajednice povratnika. Nazočnima, među kojima su uz mještane Aljmaša i sela erdutske općine bili i osječki vjernici te svećenici Markić i Vulić, zahvalio je za molitveno zajedništvo i polaganje vijenaca vlč. Ćurić te uz biblijski poticaj Isusovih riječi: „Ja sam put, istina i život“ (Iv 14, 6), predmolio molitvu za pokojne.

Večernjoj misi prethodila je pobožnost krunice u crkvi. Po ulasku svečane procesije, predslavitelj Ćurić je pozdravio sabrane goste, redovnice i domaće vjernike, upućujući vjernike na molitvu za pokojne koji su svoje živote dali za slobodu, pripomenuvši da misu prikazuje za pokojne hrvatske branitelje, posebice za Aljmašane Mladena Palinkaša i Željka Svalinu, hrvatske policajce poginule 1. kolovoza 1991.

U propovijedi je naglasio sadržaj dana 1. kolovoza kroz noviju povijest svetišta. „Današnji dan je tako znakovit – prepun tuge, sjete, sjećanja, ali i vjere, nade, ljubavi, dobrote i vedroga življenja sadašnjosti za blagoslovljenu budućnost“, istaknuo je.

„Lijepo je da smo prije svete mise zajednički molili uz spomen-obilježje… hvala vam svima. Kako se to zbilo, većina dobro zna; 1. kolovoza 1991. je dan kada ste vi, mještani Aljmaša protjerani i spas pronašli u šlepu za rasute terete koji vas je kao prognanike prevezao do Osijeka. Kažu da slika govori više od tisuću riječi i ovu vam sliku pokazujem jer ono što čovjek može proživjeti u svojemu srcu sadržan je ovom prizoru. Ovo nije slika, nije samo plakat, nego dokument o događaju patnje i muke, tuge i očaja koje ste doživjeli kada ste napuštali svoju crkvu, svoje zemljište, svoje ognjište, svoj dom, svoja mjesta! Bogu hvala, da ste to preživjeli i da ste to u svom srcu, u svojoj duhovnosti i svojoj pobožnosti nadvladali! Dokument ostaje kao trajna memorija u srcu i u sjećanju, to ne zbog toga da bismo gajili nekakvu mržnju, nego da naučimo da se: mržnjom, osvetom, ratom, pokvarenošću, pljačkom, zlom… ne rješava ništa. To sve je đavolsko, sve prokleto i toga se treba čuvati i treba sačuvati mir. Drugo, ovoga dana ubijeni su mještani Aljmaša Mladen Palinkaš i Željko Svalina, hrvatski policajci, zajedno s onima koji su na današnji dan ubijeni u daljskoj Policijskoj postaji. Danas prijepodne u Dalju smo im odali dužno poštovanje, izrekli pred Bogom za spas njihovih duša svoju vjerničku molitvu. I ne samo za branitelje – vojnike i policajce, prema kojima imamo osobit pijetet i poštovanje, nego i za civilne žrtve Domovinskoga rata. Jako je mnogo za ova mala mjesta Aljmaš i Dalj-planinu ubijenih da bi se osigurala sloboda svima nama. U toj slobodi, zahvaljujući njima i drugim braniteljima koji su preživjeli, mi trebamo ljubiti, živjeti, za tu se slobodu dalje boriti i sve učiniti, i kao pojedinci i kao zajednica, da blagoslovljeno živi naša zemlja Hrvatska i naš ljubljeni narod hrvatski“, poručio je vlč. Ćurić.

Nadalje je podsjetio da je 1. kolovoza 1998. bio dan povratka mještana na opustošeno selo i opljačkane kuće, a Gospa se vratila na ruševine svoje crkve i svoga svetišta. Kao što je 1991. bila bol, tuga i neizvjesnost, tako je 1998. prevladao ponos, ushićenje i radost – dodao je.

„Vratili ste se u Aljmaš, Gospu (kip) je dovezla brodica na kojoj je simbolično pisalo ime ‚Vukovar‘. Pratilo ju je još šezdeset brodica, a ovdje ju dočekalo oko 12 tisuća štovatelja. Gospa se vratila u svoj Aljmaš na ruševine svetišta, ruševine crkve, u opustošeno selo zato što je htjela ovdje ostati. A zašto se Gospa vratila? Gospa se vratila zato što je čudesno preživjela rušenje aljmaške crkve. Četiri puta rušili su staru aljmašku crkvu! Župnik Ante u svome svjedočanstvu bilježi četiri dramatična datuma i kako je crkva (s)rušena. I pod ruševinama da Gospin kip preživi je čudo Božje ljubavi prema nama.“

Propovjednik je podsjetio da je na isti dan „2004. posvećena nova, lijepa i ‚ponosna kao labudica što izlazi iz Dunava‘ ova aljmaška crkva, Gospina kuća, mjesto Božjega prebivališta, mjesto vjere, pobožnosti, utjehe i spasenja za domaće vjernike i veliko mnoštvo hodočasnika koji u ovo svetište s ljubavlju dolaze“.

„Ova crkva suvremene arhitekture bit će u enciklopedijama i u udžbenicima i arhitekture i umjetnosti, ona je zapravo remek-djelo, posebna, divna, jedinstvena u svijetu i Gospa je baš takvu crkvu zaslužila. Znam da vi stariji imate emociju prema svojoj staroj crkvi, ne može se staro više vratiti, ona je srušena i od nje je ostao ugao. Ovo je nova i pogledajte kako nas je sve lijepo zagrlila, sabrala u ovako velikom broju danas da nam pokaže da nam je majka koju nas ljubi, voli i poštuje i tako se mi prema njoj, svojoj ljubljenoj Crkvi, građevini pa i Katoličkoj Crkvi čiji smo članovi, trebamo ponašati“, poručio je župnik. Naposljetku je ukazao na povijesni dan blagoslova aljmaške Kalvarije (na brdu Kalvarija uz ulaz u mjesto) 1. kolovoza 2006., razloživši simboliku kalvarije u Kristovoj muci, žrtvi, trpljenju, patnji i smrti koja poziva na pobožnost križnog puta i pokazuje kako se sa žrtvom i križem hrabro nositi u životu.

Na kraju mise, župnik Ćurić je najavio blagoslov i otvorenje novog Memorijalnog centra uređenog u vojnom bunkeru. Misno zajedništvo završilo je blagoslovom i himnom Gospi Aljmaškoj.

Uz orguljsku pratnju s. Dominike Joziću, redovnice Marijinih sestara čudotvorne medaljice, pjevanje je predvodio raspjevani župni zbor.