Uz nadbiskupa u miru Marina Srakića, koji je toga dana proslavio svoj imendan, te pomoćnog biskupa Ivana Ćurića, u koncelebraciji su bila još devetorica svećenika. I ove su godine misnom slavlju nazočile brojne sestre sv. Križa, koje su nakon homilije svečano obnovile svoje zavjete.

U homiliji nadbiskup je govorio o prikazanju Isusa u Hramu, podsjećajući na židovsku tradiciju prikazanja i otkupa svojih prvorođenaca, naglasivši kako njihovo uvjerenje da prvorođenci pripadaju Gospodinu i da Bogu duguju zahvalnost za svoj život, potiče i nas na naše osobno ‘prikazanju’ Bogu i na našu zahvalnost njemu koji je izvor našega života. „Ovih dana zato obilježavamo i Dan života. Blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu nam zato poručuje da čovjek nikada ne može reći da pripada samo sebi. Ako postojimo, to je zato što nam je život darovan. Zbog toga prepoznajemo važnost naših roditelja“, rekao je nadbiskup, dodavši kako je ista židovska tradicija istodobno i velika pouka o zahvalnosti koju dugujemo Gospodinu za živote ljudi u kojima je na djelu Bog. „To je dan zahvalnosti za Bogu posvećene osobe koje su svoj život stavile u potpunosti na raspolaganje Bogu, kao posebno zavjetovane osobe. Briga za Bogu posvećene osobe je drugi veliki poticaj ovog blagdana Prikazanja Gospodnjeg. Uz zahvalnost za darovani život, zahvaljujemo i za redovnička zvanja“, istaknuo je nadbiskup, uputivši na to kako Isusov put osporavanja s njime dijele i osporavani znak zajedno s njime postaju i djevojke koje odlučuju postati Bogu posvećene osobe.

„Kako se tata, mama bune kad njihova kćerka odlučuje slijediti Isusa za putu samoponiženja i umiranja sebi. A za druge koji to gledaju: To nije u modi. Djevičanstvo, čistoća, poslušnost, siromaštvo i skromnost, prikazanje svoga života Bogu ne gledajući na sebe je i te kako osporavan izbor. Danas su čak stigmatizirane i majke i roditelji koji su otvoreni daru života, koji prihvaćaju i ljube život, koji prihvaćaju djecu – prišiva im se biljeg nazadnosti iako se sve češće govori da sadašnji demografski trend vodi naš narod u izumiranje“, rekao je nadbiskup.

Podsjećajući kako je na ovaj dan prije 32 godine nadbiskup Srakić bio imenovan biskupom, dodao je kako je danas osporavano i svećeničko i biskupsko služenje te je okupljenima poručio: „Draga braćo i sestre, ljubimo život. Budimo otvoreni za dar života. Radosno i vedro, s povjerenjem u Boga, prihvaćajmo djecu i roditeljske obaveze te umjesto vlastite komotnosti i sebičnosti birajmo darivanje i služenje životu, svojoj djeci te Crkvi i svome narodu“.

Brojnim okupljenim sestrama sv. Križa i njihovim kandidaticama čestitao je Dan posvećenog života, rekavši: „Iako je vaš životni izbor tako često osporavan, znajte da je i Isus bio osporavan. Ne znači da je vrijedno ono što je u trendu, ono što je u modi. Znajte da je upravo ono što je vrijedno najčešće osporavano. Znajte da je vrijedan tih i skrovit život služenja i predanja do kraja, o kojemu se ne bruji i ne priča, kao što je bio vrijedan i Isusov dolazak na tih i skrovit način. Budite svjesne toga da ste u vrijeme kad utrka za imanjem, užicima, za osobnom afirmacijom poprima sve jače tonove, svjetlost. Vidjeti žene koje prihvaćaju i ustraju živjeti u siromaštvu, čistoći i poslušnosti, i to iz čiste ljubavi prema Bogu i prema čovjeku, ne tražeći priznanja ni naklonosti, to razgoni tmine, otvara novi pogled prema božanskom obzorju, daje vječnu perspektivu ljudskom zemaljskom putu“.

Čestitka u povodu imendana i 32. obljetnice biskupskog ređenja

Na završetku misnog slavlja čestitku nadbiskupu Marinu povodom imendana, kao i 32. obljetnice biskupskog ređenja, uputio je župnik katedralne župe Svih svetih preč. Ivan Lenić: „Iz cjelokupnoga otajstva Krista, Svjetla i Spasitelja svega svijeta, već u prikazanju u hramu događa se ispunjenje mesijanskih nada, ali i nagovještaj punine nade u spasenje koje tek po njemu slijedi, u njegovoj otkupiteljskoj smrti i uskrsnuću. Tako s pravom također ispovijedamo da je Krist naša nada i da je hod za njim uvijek ‘u nadi’, ali ne u pasivnoj i beživotnoj, nego aktivnoj i djelatnoj, ‘u radu’ – za dobra Kraljevstva koje je među nama i koje dolazi. To ste nam, oče nadbiskupe Marine, sve ovo vrijeme ustrajno svjedočili ne samo svojim geslom, nego životom i pastirskim zalaganjem, te poticajima nama koji preuzimamo odgovornost u Crkvi. Bili ste i ostali čovjek i biskup nade i rada. Pa i u godinama, naoko, mirovine. Na tome Vam, uime svih, hvala! Samo Vam možemo poželjeti da Vas Krist, kojega ste slijedili i naviještali kao Svjetlo, Spasenje i Nadu svijeta, uzdrži vedrim u nadi i tihim moliteljem za sve nas, jer to je ono što nam je potrebno i sada vrijedno da činite za nas, kojima ste posvetili svoje služenje. Preporučujemo se Vašim molitvama, a iste neka podupire, kao i Vas samoga, Isusova i naša Majka Marija, čije ime nosite. Živjeli nam na mnogaja i blagaja ljeta!“

Zahvala nadbiskupa u miru Marina Srakića

Zahvaljujući za čestitke, nadbiskup Marin je rekao: „Mogao bih reći hvala. To je mala riječ kad se izgovori, a velika kad se zaboravi. Ono što se proteklih 30 godina, a i ostale godine svećeništva dobro učinilo, moglo se učiniti samo u zajedništvu; u zajedništvu s Bogom, s Kristom Gospodinom, BDM, s biskupima, svećenicima, redovnicima, redovnicama… Gospod neka blagoslovi i moj daljnji život, kao što je rekao i papa Benedikt XVI. – zadnju fazu moga svećeničkog, biskupskog života… To je prava točka ili tri točke prije nego što se sretnemo Gospod Bog i ja. Hvala vam lijepa!“

Završni svečani blagoslov na kraju misnog slavlja, koje je pjevanjem pratio Mješoviti katedralni zbor, okupljenima je udijelio nadbiskup Srakić.