Prijepodne je u katedrali slavljeno šest misa, a večernje pontifikalno euharistijsko slavlje ispred katedrale predvodio je dubrovački biskup Roko Glasnović. Nakon mise vjernici su se u procesiji sa slikom Gospe od Porata uputili prema gradskoj luci gdje je biskup izmolio molitvu i blagoslovio plovila, pomorce i putnike.

Pozdravljajući sve prisutne na misi biskup je parafrazirao Marijin pozdrav Elizabeti te rekao: „Blaženi vi što povjerovaste da će se u vašem životu ispuniti što Gospodin obećava, blaženi vi koji vjerujete i sve svoje pouzdanje stavljate u Gospodina.“

Spominjući neke podatke o Mariji u Svetom pismu i apokrifima biskup je u kontekstu govora o slobodi, o pobjednicima i onima koji to nisu, istaknuo poruku poniznosti tako jako povezanu uz primjer Marije. „Naša vjera i život u Bogu s Gospom Velikom su najbitniji“, kazao je.

Tumačeći prvo čitanje iz Knjige Otkrivenja koje nudi utjehu progonjenim kršćanima, biskup je, uz ostalo, istaknuo da je najopasnije ono zlo koje je u nama. Predočio je to slikom broda u neveri kojem nije presudno more izvan njega, nego ono koje prodire u brod.

U Mariji smo pozvani promatrati pobjedu Boga života, primijetio je biskup. Opisujući evanđeoski susret dviju majki Marije i Elizabete ustvrdio je kako taj susret otvara prostor radosti. „Istinski razlog radosti je novi život, dijete u Marijinoj i dijete u Elizabetinoj utrobi. Majčinstvo je Božji dar koji izaziva radost. Obitelji se raduju novom životu“, kazao je nadalje dubrovački biskup. Dodao je da se, nažalost, „ni kao narod ni kao vjernici ne možemo pohvaliti otvorenošću životu“.

„Magnificat“ je Marijino evanđelje, njezina radosna vijest koja dopire do svih naraštaja i kojom ona, svjesna sile Božje, ukazuje na Božje djelovanje. „Važno je sjetiti se što sve Bog čini za mene, koja sve čudesna djela izvodi u mom životu, u onim malim svakodnevnim životnim situacijama. Samo otvoreno i ponizno srce zamjećuje tihu Božju blizinu i prisutnost“, rekao je mons. Glasnović. Spomenuo je i da psihologija primjećuje terapeutsku vrijednost poniznosti.

O vrijednosti Marijine poniznosti govorio je u svojim obraćanjima i papa Franjo te je biskup naveo jedan takav citat: „Marija je ‚milosti puna‘ upravo zbog svoje poniznosti. I za nas je poniznost polazna točka, početak naše vjere… Onaj koji je pun sebe ne ostavlja prostora Bogu. A mi smo mnogo puta puni sebe, dok onaj koji ostaje ponizan dopušta Gospodinu da čini velika djela.“

Biskup Glasnović je također naveo primjere Marijine poniznosti te potaknuo vjernike da slijede njezin primjer vjere i kreposnog života, primjer one koja donosi drugima Isusa. Gospino uznesenje na nebo je znak Božje pobjede i slave.

„Slaviti Mariju znači slaviti blizinu i nježnost Boga koji je uza svoj narod, koji nas ne ostavlja same, koji nam je dao Majku koja se brine za nas i prati nas do nebeske luke, do vječnosti. Gospe od Porata, moli za nas!“, zaključio je.

Misu su suslavili generalni vikar Dubrovačke biskupije i kanonik Stolnog kaptola Svete Marije Velike mons. Ivica Pervan, kanonik i župnik Župe Svih svetih u Blatu don Željko Kovačević, katedralni župnik don Marin Lučić i drugi katedralni svećenici te redovnici.

Katedralni župnik  Lučić je na kraju mise uputio riječi zahvale i najavio redoslijed procesije. Zavjetnu sliku Gospe od Porata nosili su pomorci: Ivica Ljuban, Frano Legeny, Lukša Moretić, Željko Pulić, Antonio Đanović i Maro Mihaljević, a članovi Bratstva Presvetog Sakramenta nosili su barjak i svijeće uz zavjetnu sliku.

Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem Petre Potrebica, uz orguljsku pratnju Marka Palčoka.

Proslavi zaštitnice dubrovačke katedrale prethodila je trodnevnica. Svake večeri misu s propovijedi predvodio je isusovac o. Boris Jozić, vjeroučitelj i duhovnik u Isusovačkoj klasičnoj gimnaziji u Osijeku. Prvog dana trodnevnice, u ponedjeljak 12. kolovoza, nakon mise i euharistijskog klanjanja, održan je koncert dubrovačkih umjetnika u čast Našoj Gospi. Drugog dana orguljski koncert održao je Darko Kristović. Trećeg dana upriličeno je slavljenje koje su predvodile molitvene zajednice: „Sveta obitelj“ iz Osijeka i „Effatha“ iz Dubrovnika.