Preč. Pavlaković je na početku homilije rekao da je naviješteno Evanđelje o ozdravljenju gluhog mucavca oduvijek „u Crkvi bilo tumačeno kao proces rasta u vjeri. Zbog toga je uveden i u slavlje sakramenta krštenja obred Effata!“

Propovjednik je na temelju Evanđelja izdvojio tri razine procesa rasta u vjeri, i dodao četvrtu. Prva je „razina gluhog mucavca kojemu se nakon Isusove intervencije otvoriše uši i razriješiše spone jezika te stade govoriti razgovijetno“, rekao je dodavši da su svi vjernici u nekom dijelu života to iskusili. No, istaknuo je da se boji „da se velika većina današnjih mladih kršćana zaustavila ovdje“.

Druga je razina „mnoštva koje je Isusu donijelo gluhog mucavca i koje Isusa moli da na nj stavi ruku“. Preč. Pavlaković objasnio je da je to razina „onih kojima vjera nije postala osobno uvjerenje“, nego vjeruju jer to „tako i tako treba biti“. Dodao je da je to tradicionalizam u kojem odnos s Bogom ne ide dalje od prosidbene molitve što nerijetko dovodi do razočaranja. „Najgore od svega je ako mi pomislimo, kao i mnoštvo iz današnjeg evanđelja, da će nekoga čudo probuditi i učiniti ga od gluhog onim koji čuje i od nijemog onim koji govori. Bojim se da je velika većina nas starijih kršćana zapela na ovoj razini!“, naglasio je.

Treća je razina koju pokazuje Isus. „Na toj razini vjera je osobna i predaje se osobno“, kazao je predslavitelj ukazavši na primjer Isusa koji mucavcu prilazi osobno. Istaknuo je da to razina kojoj bi svi trebali težiti. „To je razina vjere svih onih koji su se stavili Bogu i njegovom planu na raspolaganje. Oni nisu oni koji o Bogu samo govore, nego su i oni koji cijelim svojim životom Boga osobno svjedoče svima koje susreću“.

„Nažalost, postoji i četvrta razina“, nastavio je preč. Pavlaković. To je razina nijemih promatrača koji se ne spominju u Evanđelju, rekao je dodavši da su to farizeji i pismoznanci. Ustvrdio je da se ta razina nekad predstavlja kao vjernička iako često graniči s nevjerom i nalazi se pod „krinkom humanizma koji je bez Boga osuđen na propast“.

„Ogolimo se potpuno sebi, da bismo se potpuno stavili na raspolaganje Kristu koji nas je oslobodio gluhoće i nijemosti. To je preduvjet rasta u vjeri do one treće razine, razine vjere koja se živi kao osobni izbor uz pomoć Božju, jer on sam hita da nas spasi, a nas osposobljava da i mi, kao Crkva i kao vjernici, i ovom vremenu možemo biti oni koji gluhima daju čuti, nijemima govoriti“, pozvao je propovjednik.

Na kraju homilije posvijestio je vjernicima da su se slušajući Božju riječ susreli sa živim Isusom, kojega također mogu susresti na poseban način prisutnoga u Presvetom Oltarskom Sakramentu. „Božanski Spasitelj, koji nam nudi svoje Tijelo u svetoj Pričesti, daruje nam se za hranu, želi biti s nama, biti nam blizu, želi nas slušati, želi nam govoriti… Dan Klanjanja je prava prilika za naš intimni susret s Bogom“, kazao je predsjedatelj.

Preč. Pavlaković misu je predslavio u zajedništvu s postulatorom kauze bl. Alojzija Stepinca mons. Jurjom Bateljom, župnikom u Draganiću vlč. Miroslavom Lesičarem, župnikom u Desincu i Plešivici vlč. Stjepanom Halužanom, studentom crkvene glazbe u Beču vlč. Ivanom Bingulom te domaćim župnikom vlč. Ivanom Vučakom.

Nakon mise, župnik Vučak izložio je Presveti Oltarski Sakrament, a vjernici su imali priliku doći i pokloniti se tijekom cijeloga dana.