Biskup Škvorčević na početku mise je pozdravio sve prisutne rekavši da žele Isusu Kristu, Pobjedniku nad smrti, povjeriti sve one koji su svojom smrću života omogućili našu slobodu i dostojanstvo.

U homiliji je apostolski upravitelj Požeške biskupije poručio da su teški i tužni hrvatski rastanci i oproštaji, kako nekad tako i danas. Prisjetio se odlazaka mladih u inozemstvo koji su na taj način ostavili svoje roditelje i domovinu. „Neki od njih pate zbog daljine svojih najbližih i zbog njihova nemara za roditelje, prepuštene osami, a nerijetko i neimaštini“, rekao je dodavši da su na svoj način još uvijek živi odlasci mladih ljudi u obranu domovine u VRO „Bljesak“. „Odjekuju riječi njihovih roditelja, supruga i drugih najbližih punih nostalgične nade: ‘Vratite nam se!’ Nemali njihov broj položio je svoje živote na oltar domovine, a u srcima njihovih najmilijih ostala je tuga, popraćena sjećanjem i pamćenjem koje blijedi“, kazao je.

Istaknuo je da se tom stanju približio i Isus u naviještenom evanđelju svojom oproštajnom riječju, upućenom učenicima prije svoje muke i smrti. „U naviještenom evanđeoskom ulomku Isus sedam puta kaže učenicima da ostanu u njemu i on u njima. Polazeći od navedenih Isusovih riječi, ne spominjemo se danas hrvatskih branitelja tek nekim svojim razumskim pamćenjem, koje je uvijek u pogibelji izblijediti i konačno nestati, da bismo onda sa psalmistom prestrašeno zaključili: ‘Nestalo me kao mrtvaca iz sjećanja ljudi’ (Ps 31,13). Ovdje se kod Isusa i s Isusom radi o višoj razini spomena i pamćenja, dioništva na životu kojeg nam može podariti samo on, pobjednik nad smrću“, rekao je mons. Škvorčević.

Podsjetio je nazočne da je prijateljstvo temeljeno na duhovnoj moći nazvanoj „povjerenje“. „Ono nas prenosi iz naše jedinstvene i neponovljive osobe u najdublju povezanost s drugom osobom. To je događanje u duhu, kojim se prijatelji nastanjuju jedan u drugome i imaju iskustvo jedinstva i različitosti. Prijateljstvo je izraslost pojedinih osoba na razini života, dioništvo na njegovoj punini, koju ne može smrt razoriti, nego samo sebičnost koja nas razdvaja jedne od drugih i ostavlja u nemoći naše osame“, naglasio je.

Propovjednik je poručio da je Isusova prispodoba o trsu i lozi puna snažnih asocijacija. „Naime, iskustveno je znana tako jednostavna a duboka istina o životu, da samo loza nacijepljena na trs, hraneći se njegovim životnim snagama, može opstati i donijeti rod. Gospodin Isus predstavlja sebe kao onoga koji nas može nahraniti duhovnim sastojcima svoje ljubavi, da u nama pobijedi život u punini“, kazao je.

„Ucijepljeni u Isusovo božanstvo, u njegovu ljubav na križu jaču od smrti, ugrađeni smo u božanski sustav životnoga rasta i pobjede. To naše ucjepljenje u Isusa Krista zbilo se u svetom krštenju, te onaj koji svjesno i opredijeljeno živi svoju krsnu pripadnost Isusu Kristu, crpi iz njega božanske životne sokove, da bi donio  plod  života vječnoga. To je istina o našem postojanju s polazišta Božjih i djela koje je on ostvario u Isusu Kristu kad je sebe dao za nas dokraja, do u smrt“, dodao je te podsjetio na Isusove riječi: „Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se“ (Mk 16,16).

Izrazio je uvjerenje da su i poginuli branitelji ušli u zajedništvo s Isusom Kristom te da se on nastanio u njima i oni u njemu. „Postali su dionici rasta života i donošenja ploda, kao što se to događa u lozi ucijepljenoj na trs“, poručio je biskup Škvorčević. „Stoga ovaj spomen na naše branitelje nije neki čin našega ljudskog sjećanja na njih, vježba slabog pamćenja kojim ih ne možemo dosegnuti onkraj smrti, nego je ovo čin kojim obnavljamo njihovu i svoju krsnu pripadnost Isusu Kristu: da on bude potpuno u njima i oni u njemu, i tako postanu dionici punine života, koju im može darovati samo ljubav jača od smrti“, rekao je istaknuvši: „To je naš Gospodin Isus, mi u njemu i on u nama! To su naši hrvatski branitelji po vjeri i ljubavi koju su posvjedočili svojim polaganjem života za našu slobodu. Neka za svu vječnost ostanu u njemu i on u njima.“

„Zacijelo hrvatski branitelji svojim djelom obvezuju sve nas, napose javne dužnosnike, da ne daju mjesta mržnji u svojim srcima te naši međusobni odnosi postanu na smrt bolesni, nego da uzajamnim povjerenjem budemo jedni u drugima, jedni za druge, jedni s drugima, nikada jedni protiv drugih i na taj način crpimo iz izvora života, kojem je Isus Krist začetnik“, zaključio je mons. Škvorčević homiliju.

Na kraju euharistijskog slavlja izrazio je želju da Isus Krist, Pobjednik nad smrću bude sudbina svih hrvatskih branitelja, a najbližima je poželio da im Gospodin udijeli svoju utjehu. Zahvalio je svima što su se spomenuli svih poginulih i povjerili ih Isusu Kristu rekavši da je to zajedništvo koje povezuje nebo i zemlju, ali i međusobno ljude na zemlji.

Liturgijsko pjevanje predvodila je Klapa Hrvatske ratne mornarice „sv. Juraj“ i Policijska klapa „sv. Mihovil“.

Vojno-redarstvena operacija „Bljesak“

Operacija Bljesak započela je 1. svibnja 1995. u 5:30. Hrvatske snage munjevitom su brzinom započele s napadom na južni i središnji dio zapadnoslavonskog bojišta. Glavni pravci napada išli su iz smjera Novske i Nove Gradiške. Na njima su  djelovale 81. gardijska bojna i 5. gardijska brigada „Sokolovi“ te dijelovi 1. gardijske brigade „Tigrovi“ i 3. gardijske brigade „Kune“. U potpori su bile pričuvne i domobranske postrojbe potpomognute protuoklopno topničko-raketnim postrojbama, Hrvatskim ratnim zrakoplovstvom, a iznimno važan zadatak presijecanja neprijateljskih snaga na komunikaciji Pakrac – Okučani povjeren je skupnim snagama specijalne policije.

Vrhunac operacije dogodio se 2. svibnja kada je proveden i završni, usklađeni udar snaga Hrvatske vojske i Skupnih snaga Specijalne policije usmjeren prema snagama neprijatelja u Okučanima koji su ubrzo oslobođeni. Do kraja dana hrvatske su snage izbile na Savu i osigurale državnu granicu čime su postignuti zadani ciljevi operacije „Bljesak“.

Dana 4. svibnja oko 15:40 zapovjednik 51. brigade zapadnoslavonskog korpusa, Stevan Harambašić, panično preko radija javlja kako se bezuvjetno predaju. Ubrzo UNPROFOR-ov transporter odlazi prema okupiranom području i vraća se prema policijskoj postaji Pakrac. Iz njega izlaze uhićeni Stevan Harambašić i Veljko Džakula, vođa pobunjenih Srba u zapadnoj Slavoniji. Tim činom je, nakon 1285 dana, Pakrac napokon u potpunosti oslobođen. Taj čin ujedno je označio i završetak operacije „Bljesak“ kojom je Republika Hrvatska pokazala međunarodnim faktorima da je spremna vojno osloboditi okupirana područja.