U Peckom obilježena 32. godišnjica stradanja hrvatskih branitelja i mještana te posjeta predsjednika Tuđmana

Naime, 1991. godine, selo Pecki bilo je jedno od iznimno važnih obrambenih crta za Petrinju i cijelu Hrvatsku, a koja se tu nalazila od sredine srpnja pa do 2. rujna 1991. godine i povlačenja hrvatskih snaga. Iznenada i neočekivano, nakon posjeta Petrinji, ovu prvu crtu ratne bojišnice 25. kolovoza 1991. osobno je posjetio i time dao ogromnu potporu i predsjednik Franjo Tuđman.

Spomen-obilježje na ove događaje otkrili su brat poginulog branitelja Stjepan Mlađenović i ministar Tomo Medved, a blagoslovio ga je i molitvu predvodio sisački biskup Vlado Košić. Akciju postavljanja spomen-ploče vodila je Udruga hrvatskih branitelja policije iz Petrinje. Otkrivanju su nazočili i župan sisačko-moslavački Ivan Celjak, gradonačelnica grada Petrinje Magdalena Komes, predsjednik udruge branitelja Tihomir Šalić, voditelj projekta Ivo Vranić-Buva i brojni drugi.

Nakon blagoslova spomenika, kraj kapele sv. Ivana Glavosjeka, srušene u potresu, misu za sve poginule hrvatske branitelje predvodio je biskup Košić u zajedništvu s domaćim župnikom iz Hrvatskog Čuntića fra Petrom Žagarom, župnikom sisačke župe sv. Kvirina vlč. Robertom Jakicom, policijskim kapelanom u Sisku vlč. Ivom Borićem i vlč. Marinom Mlađenovićem, koji potječe iz Peckog.

Na počeku biskup je podsjetio kako se danas u Crkvi spominje sv. Ljudevit IX., francuski kralj, zaštitnik franjevaca trećoredaca, pobožan čovjek koji je svoj život i imetak posvetio brizi za siromašne.

„Zanimljivo u prvom čitanju govori se o tome kako će kraljevati onaj koji je mudar i koji čini dobro, a ne onaj koji čini zlo, te onaj čini pravdu, a ne koji čini nepravdu. Danas se spominjemo i dana kada je prije 32 godine na ovo mjesto došao prvi predsjednik Republike Hrvatske i vrhovnik dr. Franjo Tuđman te vremena kada se ovdje teško krvlju branila Hrvatska. Zato smo posebno zahvalni našim braniteljima za koje se molimo i prikazujemo ovu svetu misu. Oni su ti pravednici koji su se borili za pravdu. Nekada mi znaju reći kako je takvo gledanje crno – bijelo, te kako je bilo nepravde s jedne i s druge strane, i kako istina nije tako jednostavna. Ali držim da je taj naš Domovinski rat, tj. domovinska obrana prema svim kriterijima katoličke moralne teologije i međunarodnih konvencija, bila pravedna samoobrana. To nije bio rat u kojem smo mi napali neki drugi narod ili zemlju, već je to bio rat da bismo se obranili od napadača i da bismo obranili pravednost. Sve te konvencije, a tako i Crkva uče da je pravo svakog, pa i malog naroda, da bude slobodan i neovisan te da sam odlučuje o svojoj sudbini. To se pokazalo na našem primjeru i zato su naši branitelji na čelu s našim prvim predsjednikom doista bili na strani pravednosti i to je ta istina koja se ne može miješati s laži“, rekao je biskup ustvrdivši kako je neprijatelj sve pokušavao učiniti da nestanemo iz ovih krajeva.

Biskup je poručio i kako je uz branitelje bio čitav naš narod koji ih je nosio u svojim molitvama te su s krunicom oko vrata i molitvom Majci Božjoj ipak izdržali i pobijedili.

Citirajući riječi kardinala Franje Kuharića kako je „naša pobjeda u Domovinskom ratu bila Božje čudo, jer smo se kao David borili protiv Golijata i pobijedili”, biskup je rekao kako je Bogu ipak bilo važno da nas ne satru i ne nestanemo. „Tko zna što bi se s nama dogodilo da se to dogodilo. Neki kažu da bi Bleiburg bilo malo stradanje kakvo bi bilo ovo. Zato smo dužni čuvati tu memoriju i govoriti istinu. Budimo zahvalni na ovom događaju i na tome da su postojali takvi junaci koji su bili spremni podnijeti trpljenje i život dati za domovinu“, zaključio je na kraju biskup Košić.