U Poreču proslavljena 10. obljetnica beatifikacije bl. Miroslava Bulešića
Foto: Gordana Krizman // 10. obljetnica beatifikacije bl. Miroslava Bulešića u Poreču
Poreč (IKA)
Deseta obljetnica beatifikacije Miroslava Bulešića proslavljena je u četvrtak 28. rujna 2023. u porečkoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije (Eufrazijeva bazilika) misom koju je predslavio porečki i pulski biskup Ivan Štironja.
Uz mons. Štironju suslavio je umirovljeni porečki i pulski biskup Ivan Milovan, vicepostulator kauze za proglašenje svetim Miroslava Bulešića vlč. Ilija Jakovljević te još 50-ak svećenika iz svih dijelova biskupije.
Riječi pape Franje
Biskup Štironja je na početku homilije podsjetio na riječi Dekreta o beatifikaciji koji je potpisao papa Franjo, a u Areni proglasio kardinal Angelo Amato. „Riječi su to proglašenja blaženim našega svećenika i mučenika Miroslava Bulešića koje su odjeknule Pulskom arenom, Porečkom i Pulskom biskupijom, Crkvom u Hrvata pa i dalje. Papa Franjo svečano proglašava, da čuje cijeli svijet: Udovoljavajući molbama brata našega Dražena Kutleše, biskupa porečkog i pulskog, kao i mnoge druge braće u biskupstvu i mnogih Kristovih vjernika, posavjetovavši se sa Zborom za proglašenje svetih, našom apostolskom vlašću dopuštamo da časni sluga Božji Miroslav Bulešić, svećenik i mučenik, revan pastir, vješt odgojitelj mladih i neustrašivi svjedok prvobitnosti Evanđelja, od sada se naziva blaženikom i da se njegov blagdan slavi svake godine dana dvadeset i četvrtog, mjeseca kolovoza, kada se uzdigao na nebo. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.“
O značaju beatifikacije
Govoreći o beatifikaciji, biskup je istaknuo njezinu važnost koja nadilazi svoje nominalno značenje. „Beatifikacija je povijesni događaj i Božji dar koji je iznjedrila mučenička prošlost hrvatskog naroda, kao i nepravedno progonjene Crkve u Hrvata. Stoga, ovo je radosno priznanje bl. Miroslavu i svim njegovim istomišljenicima, svećenicima, biskupima, bogoslovima, redovnicima i redovnicama, vjernicima laicima, koji su prošli sličnu kalvariju, a neće se možda nikada povesti postupak da se dozna istinita priča njihova života. No u bl. Miroslavu svi oni pobjeđuju i preko njega govore.“
O veličini i širem značaju toga događaja govorio je i kardinal Amato prigodom beatifikacije. Svetkovina mira nad ratom, bratstva nad podjelama, oproštenja nad mržnjom, božanske ljubavi nad ljudskom zlobom. To je pozitivna poruka, evanđeoska, duboko božanska, koja pokreće naša srca da čine samo dobro.
„Bl. Miroslav je, dakle, svjedočka priča, povijest duše svećenika i mučenika“, nastavio je mons. Štironja, „ali i povijest duše jednoga naroda koji želi samo jedno: slobodno živjeti u miru i ljubavi sa svima, jesti kruh svojih žuljavih ruku i vlastita znoja, graditi svoju budućnost na temeljima vjere i nade, u toplini obiteljskoga doma i domovine, u okrilju svoje Crkve.“
Podsjetio je nadalje na materijalne okolnosti događaja umorstva tog mladog svećenika u Lanišću, 24. kolovoza 1947., na dan koji povijest pamti kao krvavu krizmu, a koje je i kardinal Amato citirao u homiliji prigodom beatifikacije, te je opis zaključio riječima: „Ljudska zloća se iskalila nad nemoćnim svećenikom. Vuk je rastrgao janje. Mržnja je ugasila jedan ljudski život, uvijek dragocjen, ali ovaj put dvostruko neprocjenjiv, jer je to bio život dobroga čovjeka.“
„Dokumenti o ovom povijesnom događaju pohranjeni su u povijesne arhive, ondje gdje ih je trebalo čuvati“, nastavio je porečki i pulski biskup te je kao najvažnije istaknuo „da ovi događaji, poput onih Gospinih koji su joj slamali srce na Golgoti, budu pohranjeni u naša srca i u naše pameti, odakle će se pretočiti u osjećaje i riječi, u svjedočanstva vjere, kršćanska djela ljubavi i dobrote na koju nas poziva Isus kojemu je bl. Miroslav povjerovao i nasljedovao svim žarom srca i duše te snagom Duha svoj život pretočio u riječi i djela kršćanskoga svjedočenja“.
Bl. Bulešić kroz citate Evanđelja
Propovjednik je u nastavku povezao život bl. Miroslava s poznatim citatima Evanđelja. „Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs vi loze – Miroslav je to shvatio i doslovno prihvatio, ostao je do kraja čvrsto povezan s Isusom.“
„Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi – Miroslav je to istinski živio i druge učio da tako žive.“
„Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio… Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje – Miroslav je dao život za prijatelje u znak ljubavi i zadobio palmu mučeništva, postao Isusov blaženik.“
Obraćanjekrizmanicima
Obraćajući se okupljenim mladima, napose krizmanicima koji su došli u pratnji svojih župnika i vjeroučitelja, biskup ih je pozvao da u svom traženju superzvijezde, svoga ideala pogledaju „ovu zvijezdu plemenita mladića koji se opredijelio živjeti prema Božjim zapovijedima, crpeći snagu na Isusu i stavljajući svoj život za braću i sestre. Postao je primjer i zagovornik. Dok tražite zvijezde među športašima, glazbenicima, društvenim djelatnicima, ne zaboravite našeg blaženika koji je slijedio najuzvišeniju zvijezdu, ‚Mlado sunce s visine‘.“
Podsjetio je da su u životu blaženika važnu ulogu imali odgoj i vrijednosti koje je primio od majke Lucije, „blaženi je Miroslav jednostavan, ponizan, pobožan, pošten mladić iz naroda, koji nije podlegao indoktrinaciji tadašnje službene vlasti, nije dopustio da u njegovu srcu ubiju ljubav prema Bogu i Crkvi, domu, rodu i domovini, sve po uzoru na svoju dobru majku Luciju, koja ga je poučila da voli Gospu, Majku Crkvu i Majku domovinu. To su bili ideali za koje je bio spreman dati svoj život, na to je i druge pozivao, djecu i mladež učio.“
Za ideale ginu velikani!
Predslavitelj je mlade podsjetio da je bl. Miroslav pravi primjer kako se za ideale isplati dati život, „za vrijednosti bez kojih čovjek ne može: za mir, slobodu, vjeru, ljubav, za spasenje čovjeka“.
U nastavku je podsjetio i na nekoliko najpoznatijih rečenica bl. Miroslava te ih je protumačio: „Ako me ubiju, ubit će me za vjeru i Boga – vjera i Bog ideal je za koji se daje život. Bl. Miroslav je to velikodušno izvršio. I stekao blažen život u nebu.“
„Želim umrijeti samo za slavu Božju i spasenje duše svoje i duše svojih vjernika, spasenje svoje duše i duše povjerenih vjernika, ideal je za koji se daje život. Posljednje riječi su mu: Isuse, primi dušu moju. Sve je s time rekao.“
„Moja osveta je oprost, oproštenje i oprost po kojima se stječe vječnost, ideal je za koji se daje život. Bl. Miroslav je svima oprostio pa i ubojici.“
„Isuse, primi dušu moju – bile su posljednje riječi bl. Miroslava“, naglasio je biskup Štironja.
Nadalje je u perspektivi života blaženika podsjetio na pravilan odnos prema materijalnim aspektima života te je naglasio „Sva zemaljska postignuća najobičniji su sitniš i ne mogu biti smisao života niti ideal za koji se živi i umire. Prolazno i materijalno, samo konvertirano u djela ljubavi i milosrđa, može se iskoristiti kao ljestve po kojima se postiže vječni život u nebu.“
Homiliju je zaključio osvrtom na misna čitanja. „Ideal sv. Pavla jest Isus. Ideal učenika Timoteja jest Pavao. Ideal bl. Miroslava jest Isus. Moj i tvoj ideal slobodno može biti bl. Miroslav. No, naš je ideal i sv. Pavao, a osobito Isus koji je ideal svim svecima i blaženicima. Dragi krizmanici, dragi Božji narode: Gdje su naši ideali? Za ideale ginu velikani! Neka nam svima Duh Sveti po svojih sedam darova dadne mudro srce koje vjeruje da za vječne ideale daju svoj život samo velikani.“
Mučenik svete krizme
Obzirom da se bl. Miroslava naziva i mučenikom svete krizme, biskup je posebno potaknuo svećenike da na proslavu obljetnice beatifikacije povedu krizmanike, te se je nakon misnog slavlja kratko zadržao u druženju sa šezdesetak nazočnih krizmanika. Krizmanici su jednim autobusom organizirano stigli iz Vodnjanskog dekanata.
Ispunjena porečka bazilika najbolji je dokaz koliko istarski puk voli svog bl. Miroslava, a biskup je najavio da se ubuduće namjerava slaviti obljetnica beatifikacije u sjedištima dekanata, dok će okrugle obljetnice biti proslavljene naizmjence u katedralama.
Pjevanje su predvodili združeni zborovi iz Porečkog dekanata: Poreča, Funtane i Nove Vasi, a orgulje je svirao Ivan Černac iz Nove Vasi. Čitači su za ovu prigodu simbolično odabrani iz župa Lanišće, Svetvinčenat, Katedrala – Pula i Poreč.