Voditelj duhovne obnove bio je vlč. Ivan Grbešić, duhovnik u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu.

Na početku programa nazočne redovnice pozdravio je požeški biskup Antun Škvorčević. Kazao je da je njihova adventska duhovna obnova prigoda provjeriti kako je Isusu u njima, koliko on može djelovati i ostvarivati ono na što ih je pozvao i što im je kao redovnicama poslanje. Podsjetio je kako u Očenašu molimo „sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja…“ u uvjerenju da će s nama biti dobro onda kad se bude ostvarivalo ono što je Božje. Biskup je spomenuo kako to ima posebno značenje u okolnostima bolesti Covid-19, jer se može dogoditi da posvećujemo više pozornosti pitanjima pokrenutima oko nje nego li istini tko smo u Isusu Kristu i u trenutku zdravstvene ugroze.

Biskup Škvorčević: Crkva je hod s Isusom Kristom i s braćom i sestrama po krštenju

Istaknuo je da pandemiju koronavirusa treba vjerničkim očima promatrati kao znak vremena, kako nas uči II. vatikanski sabor, kojim nas Bog poziva na obraćenje i potiče da mu budemo vjerniji. Vjernik stoga neće pitanje pandemije svesti na priču i sa sobom u tom stanju ništa ne poduzimati. Potaknuo je redovnice da učine ono što je potrebno za svoje zdravlje i zdravlje bližnjih te promatraju sebe u svjetlu poziva koji su primile.

Biskup je potom podsjetio da se ova duhovna obnova redovnica odvija u vrijeme sinodskog savjetovanja u Požeškoj biskupiji, koje je promišljanje upravo o tome tko smo u Isusu Kristu i koje nam je poslanje u Crkvi. Spomenuo je kako smo u zajedništvo s Isusom Kristom i Crkvom ušli po krštenju, koje si nismo mogli sami podijeliti nego smo ga primili po drugome. Naglasio je da se cjelokupno naše postojanje od rođenja do smrti ostvaruje po onom što drugi ugrađuju u nas, prvenstveno Bog. Crkva je hod s Isusom Kristom i s braćom i sestrama po krštenju, te je sinodsko savjetovanje nastojanje osluškivati Gospodina kao prvog suputnika a potom drugu subraću kako bismo otkrili jesmo li mu vjerni svjedočanstvom krsnog života i poslanja. Izrazio je nadu da će izoštreni sluh srca i duha redovnica pomoći da u Požeškoj biskupiji bolje i jasnije prepoznamo tko smo u Isusu Kristu te ga zajedničkim žarom svjedočimo u našem društvu i tako ostvarujemo svoje poslanje. Zahvalio je fra Toniu Vučemiloviću, biskupijskom povjereniku za osobe posvećenog života, za sve ono što u suradnji s biskupijskim Pastoralnim centrom čini za redovnike i redovnice u Požeškoj biskupiji te izrazio dobrodošlicu voditelju duhovne obnove Ivanu Grbešiću. Poželio je svima puno radosti tijekom duhovne obnove i preporučio im se u molitve.

Duhovnik Grbešić predvodio pokorničko bogoslužje

Nakon molitve Trećeg časa, duhovnik Grbešić je održao razmatranje na temu „Redovnički poziv i poslanje u kontekstu sinodalne Crkve“ u kojem je, među ostalim, kazao kako je svako redovničko zvanje sa svojom karizmom dokaz Božjem narodu da Bog hodi s njim i da ga ne ostavlja ni u jednom životnom stanju i postojanju. Citirajući dekret Drugog vatikanskog sabora o obnovi redovničkog života „Perfectae Caritatis“, potaknuo je redovnice da živeći svoje zvanje i ostvarujući redovničko poslanje „traže prije svega i jedino Boga imajući svakodnevno Sveto pismo u rukama i Euharistiju u srcu kako bi mogli ljubiti Crkvu“ i služiti joj tamo gdje ih ona treba.

Podsjetio je uz to i na riječi pape Franje koje je u jednoj zgodi uputio redovnicima: „Trebate sa zahvalnošću gledati prošlost – karizmu, ne arheološki i nostalgično, već inspirativno te živjeti sa žarom sadašnjost, vjerno aktualizirajući Evanđelje; zagrliti budućnost nadom, ne gledajući brojeve ili tražeći sreću drugdje, već u pouzdanju u Gospodina.“ Polazeći od navedenoga pojasnio je da je redovnički život izazov za svako vrijeme te da u taj izazov treba svakodnevno ulaziti radosno i s puno optimizma kako bi njihov život prožet Evanđeljem odsijevao privlačnošću. Duhovnik Grbešić je redovnicama kazao kako nas sinodski proces potiče da se obnovimo u življenju zajedništva u Crkvi kojemu one kao redovnice karizmama svojih utemeljitelja snažno doprinose. Vrijeme došašća izvanredna je prilika da u pripravi za Gospodinov dolazak provjerimo što sve trebamo učiniti kako bi kao ljudi, vjernici, a osobito kao Bogu posvećene osobe, da Bog snažnije djeluje u nama i po nama i na taj način izgrađujemo Crkvu kojoj pripadamo, ustvrdio je na kraju.

Po završetku razmatranja redovnice su se uputile u obližnju crkvu sv. Lovre gdje je duhovnik Grbešić predvodio pokorničko bogoslužje, nakon kojeg su imale prigodu pristupiti sakramentu pomirenja. Slijedilo je potom zajedničko euharistijsko klanjanje kojim je završen program duhovne obnove.