U riječkoj prvostolnici slavljena misa posvete ulja

Propovijed je uputio riječki nadbiskup koadjutor Mate Uzinić. Tema ministerijalnog svećeništva bila je u središtu propovijedi. Na tom tragu, propovjednik je slijedio misli pape Franje s Međunarodnog teološkog simpozija „Za jednu fundamentalnu teologiju svećeništva“ koji posebno naglašava utemeljenost ministerijalnog svećeništva na općem i krsnom svećeništvu vjernika zbog dva razloga. Prije svega kako ne bismo upali u zamku funkcionalizma te kako ne bismo upali u opasnost življenja svećeništva bez krštenja, odnosno bez sjećanja na onaj prvotni poziv kojega smo dobili skupa sa svim drugim krštenicima – poziv na svetost, pojasnio je nadbiskup Uzinić.

Biti svet znači uskladiti se s Isusom. Dopustiti da nas preplave njegovi osjećaji kako bismo nakon toga mogli ljubiti kako on ljubi, čineći Boga živim ostvarujući vlastiti poziv na svetost. Ne trebamo se pitati, a to bih posebno poručio bogoslovima i đakonima koji će uskoro biti zaređeni za svećenike: ‘Jesam li prikladan za svećenički poziv?’, nego se moramo zapitati: ‘Ostvarujemo li onaj potencijal ljubavi kojega smo primili na dan svojega krštenja’, poručio je propovjednik.

U nastavku je podsjetio na četiri konstitutivna stupa svećeničkog poslanja, odnosno ‘blizine’, na koje upućuje papa Franjo: blizina s Bogom, blizina s biskupom, blizina među svećenicima i blizina s narodom. One mogu, rekao je, na praktičan i konkretan način pomoći oživjeti dar i plodnost svećeničkog poziva. Svećenik je pozvan na prisnost s Bogom jer bez molitve on je samo „umorni radnik“. Mnoge svećeničke krize proizlaze upravo iz nedostatka prisnosti s Bogom jer iz te blizine svećenik crpi snagu i bez nje je svećenička služba bezplodna, upozorio je mons. Uzinić.

Govoreći o blizini s biskupom, istaknuo je da poslušnost nije pitanje discipline, nego zajedništva s mjesnim biskupom. Biskup nije nadzornik, nego čuvar, otac koji bi se trebao truditi živjeti očinsku dimenziju kako bi za svakog svećenika bio i ostao spona razlučivanja Božje volje. To je moguće samo ako mi, biskupi, osluškujemo stvarnost koju vi živite kao i stvarnost vjernika koji su nam povjereni, rekao je propovjednik.

Također, trebali bi se vježbati umijeću slušanja što je više od samog osjetila sluha. To je sposobnost srca koja omogućava blizinu bez koje nema pravog duhovnog susreta, rekao je mons. Uzinić, dodajući da je povezanost s biskupom važna za ‘našu svećeničku blizinu i svećenički život’. „Ona ne znači da ne smije biti sukoba i napetosti, ali znači da ne smije biti lomova. Ona zahtjeva da molite za svoje biskupe, ali i da nam iskreno izrazite svoje mišljenje. Ona ujedno zahtjeva da i mi molimo za vas i sve vjernike“, rekao je.

Kao treću blizinu istaknuo je onu koju svećenici moraju imati između sebe. Ona, između ostaloga, pomaže u mirnom življenju celibata, osjećaju odgovornosti za druge i zajedničkom rastu prema svetosti. Apostrofirajući papu Franju, naglasio je da ta bratska, svećenička ljubav ne traži vlastiti interes, ne ostavlja mjesta ljutnji, srdžbi, ne pamti zauvijek primljeno zlo niti ga čini kriterijem vlastitog prosuđivanja. Upozorio je da napadati istinu i dostojanstvo braće klevetom, ogovaranjem i ocrnjivanjem smatra se teškim grijehom. Bratska ljubav nije utopija, ali nije je ni lako živjeti, rekao je nadbiskup.

Blizina s narodom četvrta je blizina koja je za svećenika milost. Svećenički se identitet ne može zamisliti bez pripadnosti narodu jer nismo se zaredili zbog sebe, nego zbog ljudi kojima smo povjereni, rekao je mons. Uzinić. Na tom tragu, istaknuo je da je tu blizinu s narodom potrebno živjeti u bliskom odnosu s njihovim stvarnim životom ljudi – biti uz njih i s njima. Ta blizina zahtijeva primjenjivati Gospodinov stil koji obuhvaća suosjećanje i nježnost s povjerenim narodom.

Na kraju, okupljenima je čestitao Svećenički dan i zaželio blagoslovljeno vrijeme u kojemu slavimo središte naše vjere. Čestitkama se pridružio riječki nadbiskup mons. Ivan Devčić, zahvalivši svećenicima na požrtvovnom radu i raspoloživosti. Potaknuo ih je na zajedništvo kao preduvjetu savjesnom služenju povjerenom im narodu. Tradicionalno, uz blagoslov bolesničkog ulja i posvetu ulja krizme, na misi su u prinosu darova vjernici prinijeli darove za nadbiskupijski Caritas koje su tijekom korizme prikupljali u svojim župama.