U zajedništvu s biskupom Komaricom proslavljeno Merčevo u Palmotićevoj

Tijelo bl. Ivana Merza preneseno je u subotu 30. travnja iz zagrebačke Bazilike Presvetog Srca Isusova u crkvu u dvorištu. Lijes s njegovim tijelom smješten je ispod oltara na kojemu se inače svakodnevne služe svete mise.

Uvodeći u homiliju biskup banjalučki, mons. Franjo Komarica podsjetio je na dramatičan događaj iz nedavne prošlosti. “Vjerujem da nam je svima u sjećanju, požar svjetski poznate katedrale Notre Dame u Parizu, od prije tri godine. Kad gori jedna od najvažnijih crkava zapadnog kršćanstva, onda se ima osjećaj da je ugroženo mnogo više nego gubitak jednog, arhitektonski gledano, originalnog građevinskog zdanja. Ovaj požar nam je posvijestio moguću stvarnost, što se sve uništava i gubi ako nestane kršćanstva iz srca nekoć kršćanske sredine, kršćanske Europe.
U mnogim zemljama našeg kontinenta kršćanstvo se danas nalazi u takvoj jednoj situaciji, da sve više gubi u svojoj ulozi da bude najviša ljestvica europske kulture, koju je ono tijekom mnogih proteklih stoljeća prepoznatljivo oblikovalo i prožimalo. Njega se sve više potiskuje u stranu, sve ga se više razvodnjava. A mi to promatramo, uglavnom bespomoćno, djelomično sa žaljenjem; ne rijetko željni senzacije, a neki od naših suvremnika čak i zlurado”, naglasio je biskup Komarica te dodao da je u zapadnom svijetu sve dominantnija sekularna, laicizirana, liberalna kultura i ona ne dominira samo razmišljanjem nevjernika, nego, nažalost, sve većim brojem onih, koji se nazivaju kršćanima.

Ipak, spomenuo je u nastavku da je kršćaninova zadaća nije spašavanje tzv. Zapadnu civilizaciju već izgrađivanje Crkve. “Mi, kao kršćani, moramo se usredotočiti na izgrađivanje Crkve, kojoj je njezin božanski Utemeljitelj Isus Krist zagarantirao da je ni vrata paklena neće nadvladati, ukoliko bude vjerodostojna u svome identitetu i poslanju. Drugim riječima: umjesto da nastojimo spasiti sadašnju tzv. Zapadnu civilizaciju, koju se ne može spasiti, budući da, poput nekadašnjeg – urušenog Zapadnog Rimskog Carstva, ona u sebi nosi autodestruktivni gen”, te pažnju usmjerio na govor o liku blaženog Ivana Merza. „Pravednik, posve uronjen u božansku svjetlost, postaje svojevrsna baklja što svijetli i grije”, naglasio je biskup i poručio da je to “pouka što nam je danas nudi lik našeg mladog blaženika, Ivana Merza.”

“Nema nikakve sumnje da je papa dobro znao što je govorio o našem – uistinu velikom Blaženiku”, spomenuo je biskup Komarica naglasivši da se radi o “sigurno jednom od najvećih sinova koje je imala njegova i naša mjesna i domovinska Crkva. Znao je veliki i sveti papa i što treba nama poručiti i što mi, današnji članovi Kristove Crkve, trebamo dobro znati – i u duhu toga znanja i ponašati se. Papa nam dozivlje u pamet službeni nauk Crkve, izražen u obavezujućim dokumentima II. vatikanskog koncila, naime, da su svi članovi Crkve pozvani na svetost, na savršenstvo”.

„Svi znamo da je Crkva Katolička mistično Tijelo Kristovo. Krist je glava, a mi smo njegovi udovi. Kao što je glava na križu umrla, tako po svetom krštenju i udovi Mističnog Tijela umiru. Isto će tako članovi Mističnog Tijela s Kristom uskrsnuti. Krist će tada biti središte svega: umjesto sunca i mjeseca, sjat će sunce Kristova tijela i svjetlost ovoga tijela razlijevat će se na uskrsla ljudska tjelesa. Konačna svrha ljudi jest da dođu u Kraljevstvo Kristovo. Jedino po Crkvi će doći u nj i postići svoju konačnu svrhu”, rekao je banjalučki biskup.
Na jednom drugo mjestu bl. Ivan je ovako napisao: „ Nakon stanovitog broja godina valja umrijeti, nestat će našega traga s ove zemlje, kao da nas nije ni bilo – ali Bog je postao čovjekom i ostavio na zemlji svoju Zaručnicu, rimsku Crkvu Katoličku. I pred ovom idejom sve ostalo je sporedno: valja dušu pridobiti nebeskom Zaručniku, valja sebe zatajiti i zaboraviti, samo da duša druga ili prijatelja postane svjesni sudionik u djelovanju Božjem na zemlji.“

„Tko će nam dati smjernice u zidanju Kristova Kraljevstva? Tko će nam dati upute kako da prosvjetno djelujemo? To je bez dvojbe Crkva. Nama je to malo čudnovato, jer smo se rodili u poganskom vijeku, u kojem je Crkva, tako reći, izbačena iz ljudskog društva. A ipak je Crkva ona koja mora davati velike smjernice cijelom prosvjetnom radu. Bez velikih načela, što ih daje Crkva, uopće se ne može postaviti društveni poredak na čvrste temelje; bez tih velikih načela, što nam ih bez prestanka daje Sveta Stolica i naši nadležni biskupi, nije moguća obnova ljudskog društva. Stoga, ako želimo uistinu pomoći pri spašavanju suvremenog društva, to nećemo usmjeriti naše oči ni prema državnicima, ni prema političarima, ni prema velikim učenjacima, već jedino prema nepogrešivom učitelju istine i ćudoređa, prema Svetom Ocu Papi, i prema onima kojima je povjerio sam Duh Sveti da ravnaju Crkvom Božjom”, poručio je biskup Komarica.

“Braćo i sestre, u Kristu Spasitelju, dragi štovatelji blaženog Ivana Merza, vjerujem, da se i ne rijetki od vas, štovatelja blaženog Ivana Merza, koji ga, doista, imate pred očima kao svoj uzor i držite ga za svoga zaštitnika, odvažno, znalački , neumorno i svim silama svoga uma i srca – govorom ili pisanom riječju, zalažete za Božju slavu i čast; za dobrobit Kristove Crkve i njezinog što plodnijeg poslanja u današnjem svijetu – osobito u ovome gradu i zemlji ,za istinsko duhovno i materijalno dobro svakog čovjeka koji je u potrebi. Također vjerujem, da vam je jasno, kako nije na Bogu, nego na nama, hoće li i koliko će u ovom našem vremenu među nama biti djelotvorne kršćanske vjere, koliko nepokolebljive nade, koliko istinske kršćanske ljubavi i prema Bogu i prema našim bližnjima! Valja nam se svima – i ubuduće – s više povjerenja i s više volje otvarati poticajima Duha Svetoga, koji nas sigurno vodi ovom suznom dolinom – ne rijetko strmim i krivudavim stazama prema sretnoj vječnosti. Molimo našeg dragog zagovornika i Zaštitnika – blaženog Ivana – i ne samo danas, na dan njegova rođenja za Nebo – da on i nama isprosi od Gospodina – po zagovoru Presvete Djevice Marije – vjerodostojni „kršćanski način života i apostolskog zalaganja“, kako bi što veći broj naših sunarodnjaka i suvremenika vidio naša dobra djela – djela bogoljublja i čovjekoljublja – i slavili našeg zajedničkog nebeskog Oca!”, poručio je na kraju homilije okupljenim vjernicima banjalučki biskup Franjo Komarica.