Uočnica svetkovine sv. Josipa u Stepinčevom Karmelu

Uvodeći u slavlje, vlč. Kolar je istaknuo da je sam Bog povjerio Isusa na čuvanje sv. Josipu i time potvrdio Josipovu veličinu, svoje povjerenje u njega i Josipov krepostan život.

U homiliji se osvrnuo na prvo čitanje koje govori o Josipu egipatskom koji je postao jedna od važnih figura u povijesti spasenja i kao da je pripremao put svome imenjaku koji će ga u važnosti daleko nadvisiti. Braća su ga htjela ubiti iz zavisti jer je bio ljubljeni sin Jakovljev. No, on je ipak bio pošteđen, a povijest spasenja bilježi da je iz zavisti i mržnje ubijen ljubljeni Sin nebeskog Oca o čemu govori naviješteno Evanđelje.

Kao što je Jakov volio svoga sina Josipa više od drugih sinova, tako možemo reći da je Bog više od drugih zemaljskih sinova zavolio tesara Josipa kojemu je povjerio jedinstvenu i neponovljivu zadaću da bude zaručnik Djevice Marije i zakonski otac Jedinorođenoga Sina Božjega, Isusa iz Nazareta. Iskazati nekome ovakvu čast znači ljubiti nekoga posebnom ljubavlju. Tu zadaću nije mogao bilo tko izvršiti, već je Bog odredio da to bude pravedni, šutljivi, marljivi, ponizni i poslušni Josip. Upravo je u tim krepostima Josip poseban uzor za nasljedovanje, poručio je predslavitelj.

Sv. Josip je slijedio Božju pravednost sačuvavši Marijino dostojanstvo. Upravo je ta pravednost potaknula Boga da umiri Josipovo srce i da mu progovori po anđelu da je ono što mu je Marija rekla doista istina i da će on imati jedinstvenu milost da na svojim rukama drži utjelovljenoga Boga, brine se o njemu i bude mu uzor.

„Pravednost je krepost koja nas osposobljava da u vršenju Božje volje i mi možemo na svojim rukama držati Isusa, ponajprije sakramentalno prisutnoga, ali i onoga kojeg susrećemo kao nejakog, bolesnog, napuštenog, siromašnog, kojemu je potrebna naša ruka i konkretna ljubav“, ustvrdio je propovjednik.

Zatim se osvrnuo na Josipovu poslušnost koja se iščitava u svim situacijama njegova života i u odnosu prema Mariji i Sinu Božjemu: popis stanovništva, bijeg u Egipat, povratak u Nazaret, odlazak u Jeruzalemski hram i slično. Poslušnost je posebna krepost koja nas suobličava Isusu Kristu koji je bio poslušan Ocu do smrti na križu.

Govoreći o Josipovoj šutnji u kojoj je bio jedinstven, vlč. Kolar rekao je da nije zabilježena ni jedna njegova riječ. Dodao je da je sv. Josip svoju svetost živio ne riječju, već djelom u čemu je poseban primjer.

Isto tako, naglasio je da je Josip svojom šutnjom primjer molitve, koja nikako ne smije biti samo monolog, već valja dopustiti i Bogu da govori. Josip je mogao čuti Boga jer je šutio. U današnjem svijetu opće vreve, šutnja je zaboravljeno blago jer vlada inflacija riječi. Sv. Josip je primjer kako čuti Boga i kako čuti čovjeka.

Na kraju homilije propovjednik je zaželio prisutnima da nasljeduju sv. Josipa po pravednosti, poslušnosti i šutnji, da bi postali ljubljena djeca Oca nebeskoga i da se uče od Josipa uzeti Mariju u svoju svakodnevnicu po kojoj će ni doći Isus da ih ojača na njihovom putu svetosti.

U tom svjetlu uputio je svoju molitvu sv. Ocu Josipu koju donosimo u cijelosti:

„Sveti Josipe, ti si po promislu Oca nebeskoga, u snazi Duha Svetoga, bio brižni čuvar utjelovljenoga Sina Božjega, Isusa Krista, i njegove Majke Marije. Potaknuti primjerom tvoga uzornoga života, utječemo se tvome moćnom zagovoru želeći te nasljedovati u krepostima koje su resile tvoj život. Daj da prihvatimo sve što život stavlja pred nas s potpunim povjerenjem da će nas Bog upravljati stazom koja vodi k ostvarenju svrhe života u vječnosti. Izmoli nam milost da te nasljedujemo u nenametljivoj skrovitosti i šutnji koja nam omogućava da čujemo glas Božji i vršimo njegovu volju u potpunoj podložnosti i poslušnosti koja te je resila kao pravednog i bogobojaznog čuvara sv. Obitelji. Neka i u našim životima na prvom mjestu bude Bog, da osnaženi njegovim Duhom budemo uvijek spremni naviještati Radosnu vijest spasenja. Daj da naša srca budu ispunjena ljubavlju prema Isusu Kristu, Otkupitelju svakog čovjeka, da ga u bližnjima prepoznamo i služimo. Neka nam Bog po tvojim molitvama i zagovoru Presvete Bogorodice Marije udijeli milost svetoga života i blažene smrti, da se po njoj pridružimo slavi koju ti uživaš sa svima svetima. Amen.“

Sestre su se za svetkovinu sv. Josipa pripremale velikom devetnicom svetih misa, razmatranja i pjesama kroz devet srijeda, a uočnicu Josipova proslavile su i su svečanom Prvom večernjom Časoslova.