„Ususret Stepinčevu“ u Splitu

Trodnevnicu su priredili samostan sv. Frane na Obali, Župa sv. Stjepana pod Borovima, Župa Blažene Djevice Marije, Klis, Družba Braće hrvatskoga zmaja, Matica hrvatska Split, Povijesne postrojbe „Kliški uskoci“, Hrvatska Udruga „Benedikt“, Hrvatsko-kulturno društvo „Napredak“ Split, pod pokroviteljstvom Splitsko-dalmatinske županije i Općine Klis.

Svečanost je započela unošenjem relikvija s blaženikovim moćnikom u crkvu. Potom je slijedilo slavlje mise koju  je predvodio mons. Juraj Batelja, generalni postulator za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiskupije. U koncelebraciji su bili domaćin fra Martin Jaković, gvardijan i župnik te fra Damjan Glavaš i vlč. Nikola Jurković.

Na početku misnog slavlja fra Martin Jaković je kazao kako je to šesta godina u nizu, kojom se uz prisutnost blaženikovih relikvija koje dolaze iz zagrebačke katedrale, u crkvi svetog Frane na Obali u Splitu slavi Stepinčevo.

Mons. Juraj Batelja, u svojoj propovijedi je kazao: „Čuli smo pohvalu kraljice od Sabe mudrome kralju Salomonu: Neka je blagoslovljen Gospodin, Bog tvoj, komu si tako omilio! Ove riječi s pravom primjenjujemo na bl. Alojzija. Njegova su usta kazivala mudrost, zakon mu je Božji bio u srcu, Gospodin ga je izbavio od zlotvora. Majka naša, Crkva sveta Božja, jamči nam da su iz Alojzijeva srca izlazile dobre namisli. Bio je on čovjek žive vjere, pouzdane nade u Boga, djelotvorne ljubavi. Resile su ga kreposti jakosti, pravednosti, umjerenosti i jakosti. Rekao mi jednom đavlov odvjetnik u Kongregaciji za svete: Odrecite se mučeništva u kanonskom postupku proglašenja blaženim i svetim kardinala Alojzija Stepinca. Njegove vrline sjaju poput sunca. Obzirom na vrline on može po autocesti prispjeti do časti oltara.

Dragi štovatelji bl. Alojzija Stepinca! Ponosimo se blaženim Alojzijem Stepincem. Kad mu je u razgovoru održanom u Zagrebu 4. lipnja 1945. Tito obećavao državne plaće svećenstvu, potpore Crkvi, beneficije, ali uz uvjet da Katoličku Crkvu u Jugoslaviji odvoji od Rima i stvori ‘nacionalnu Crkvu’, da je zapravo podloži komunističkoj strategiji uništenja, on je radije izabrao slijediti ‘Isusa Krista, siromašnog, golog, raspetog’. Jer za ‘kukavni dinar nije htio dati dušu’, montiran mu je politički proces.

Na tom namještenom suđenju on je raskrinkao zloćudne optužbe i hrabro ispovjedio svoju vjeru: ‘Ne borimo se mi za latifundije, političku vlast, nego za Božju čast i spašavanje duša. U školskim udžbenicima tvrdite protivno svih dokaza da Isus Krist nije postojao. Znajte, Isus Krist je Bog i za njega smo spremni umrijeti svaki dan i svaki čas!’ I umro je: mučenički, svetački, junački! Takva ljubav za Krista, za Crkvu, za istinu i takvo evanđeosko junaštvo potrebno i nama!“

Nadalje, propovjednik je poručio: „Bl. Alojzije je snagom duha nadvisio svoje doba i nama dao primjer kako je bez lažnih kompromisa moguće čuvati živu, postojanu i nepokolebljivu vjeru. Prisjećajući se životnih kušnji i progona zbog vjernosti Kristu Bogu i Crkvi njegovoj, reče: ‘Ako [radi vjere] treba trpjeti – trpjet ćemo! Ako treba ići u zatvor, idemo! Ako pod mač, i tamo idemo uz milost Božju! Ako na križ, neka nas razapinju. Ako u smrt – rado umrijeti, ali sotoni popustiti ne. Kad bismo izdali Crkvu Božju za oglodane kosti koje nam dobacuje bezbožni progonitelj za izdaju Crkve Božje – to bi bila sablazan, koja se ne samo lako ne bi zaboravila, nego nikada (…). Radije umrijeti, nego izdati Crkvu svetu, Božju (…). Da smo htjeli izdati Crkvu, danas bismo stajali na počasnim tribinama i primali odlikovanja. Mene je tješila Isusova riječ: ‘Što bi vrijedilo sav svijet zadobiti, a dušu svoju upropastiti’ (Mt 16, 26).’

Pred navalom bezbožnog i bezdušnog neprijatelja on je donio odluku: ‘Trpjeti i moliti. Tako je volja Božja. Ako treba, bolje je časno poginuti, nego sramotno ostati’. Stoljećima ranije tu je misao na svoj pjesnički i viteški način izrekao i hrvatski plemić Fran Krsto Frankopan u bečkoj tamnici: ‘Navik on živi ki zgine pošteno’.

Zbog nanesenih mu boli, kleveta i smrti, on progonitelje nije proklinjao. Reče: ‘Kršćanin se ne smije izjednačiti s njima, ako ne će da postane izdajnik nauke Učitelja ljubavi, Krista Gospodina. Zato se ne samo ne smijemo osvećivati i mrziti ih, nego se za njih iskreno moliti, da se obrate Gospodinu’. To je istinska škola života i suživota!

Spomenimo se da je sluga Božji Franjo Kuharić, slušajući nauk bl. Alojzija, zaključio je da je ‘opraštanje najveći čin kršćanskog srca’ i da je ‘Crkva uvijek čuvala uspomenu svojih svjedoka, častila ih, ali nikad nije mrzila. Samo velike duše opraštaju!’ Bl. Stepinac je među njima“, istaknuo je mons. Batelja.

„Dok su se bezbožnici oslanjali na ideologiju i prisilu, bl. Alojzije se pouzdavao u Boga. Molio je sa psalmistom: ‘Prepusti Gospodinu putove svoje’ (Ps 37,5). Sa silnim pouzdanjem u Boga on je hvalio ime njegovo (usp. Ps 16,1‒2) i postao je Čist! Pobjednik! Nije se bojao diktatora – ni crvenih, ni crnih – ni prijetnji po život zbog obrane nevino progonjenih, ni partijskoga suda prikrivenog ‘narodnim’ sudom. Dok je nosio križ progona Katoličke Crkve i porobljenog hrvatskog naroda, držeći se istina vjere i čiste savjesti, hrabro je koračao prema sudu Božjemu. Jedina mu je ambicija bila ‘izdržati do kraja i umrijeti u milosti Božjoj’.

Bio je osvjedočen da krštenici neće primiti nagradu za podnesene prijetnje, bezakonje, klevete i laži, koje su kadre dublje raniti srce nego i sâm smrtni udarac, nego zato što su to podnijeli radosno i kličući radi vjere u Isusa.

U sučeljavanju bezbožnih ideologija i tiranija on je lađu Crkve Kristove upravljao k svjetioniku istine i života. Nema mu premca u Europi u zastupanju ljudskih prava! ‘Ne ubij! Ni začeto, ni iznemoglo, ni onoga tko nije tvoje krvi, ni tvoje vjere!’ Svaki je čovjek stvoren na sliku Božju. Muško i žensko stvori ih. Alojzije je poput jutarnjih sunčanih zraka koje griju promrzlu zemlju dok je zbrinjavao na tisuće Slovenaca prognanika, na tisuće Srba u smrtnoj opasnosti, na tisuće Židova pred silinom progona, na tisuće Hrvata koji se nisu slagali s nasiljem i bezakonjem.

Progonili su njega, njegovu Crkvu i narod, ali ih nisu mogli zastrašiti, zarobiti, slomiti jer su bili jačani snagom Duha Božjega. ‘Nisu uzalud’, kako svjedoči sv. Pavao, ‘primili milost Božju’. Narod koji ga je pratio, slušao i slijedio osjećajući da iz njega i na njih prelazi snaga njegova duha ugođena po Duhu Svetome. I vjernici su poprimali i usvajali Stepinčev duh, zavoljeli sve što je on volio, odbacivali sve što je on odbacivao. To je bio razlog da ga je šačica protivnika Božjih izolirala od naroda da njegov duh, da snaga Božjega Duha, bude onemogućena.

Tu je razlog što neprijatelj nije mogao zavarati Božji narod niti ga pridobiti za sebe, jer je bio Stepinčeva duha, Božjega Duha. Tako je sa svakim Kristovim učenikom. Mogu ga protivnici Božji ponižavati, ismjehivati, zatvarati, mogu mu sve oduzeti, ali ne i besmrtnu dušu iz mreže privučene na lađu Božje ljubavi.

Ovako poručuje bl. Alojzije: ‘Bog naš znade vrlo dobro da mi nismo nikakvi buntovnici protiv građanskog poretka, nego branimo neotuđiva prava Božja u našem narodu i zato se ne bojimo nikoga’. O, Bože, daj nam takvih pastira i u ovo naše doba!“, poručio je propovjednik.

Nakon mise, slijedila je predavanje i predstavljanje knjige „Komunistički progonu i mučeništvu blaženoga Alojzija Stepinca“, mons. prof. dr. sc. Juraja Batelje. Nakon zahvale priređivača pokrovitelju trodnevnice, okupljene vjernike, goste i uzvanike i organizatore, u ime Splitsko-dalmatinske županije pozdravio je dožupan Stipan Čogelja. Posebna zahvala i pozdrav upućen je Povijesnoj postrojbi „Kliški uskoci“, predstavniku „Zmajeva“ Milivoju Bratinčeviću, zamjeniku pročelnika, svim članovima i predsjednicima: MH Split, HKD Napredak, HU Bendikt. Programom je vodila Dragica Zeljko, uz krasnoslov svojih pjesama posvećenih blaženom Alojziju, „Kardinalovo srce“ i „Hvatima zvona zvone salve, a u glazbenom djelu programa nastupili su pučki pivači „Gospe od Otoka“ iz Solina, koji su otpjevali „Dan od gnjeva“ i „Psalm 5  -Smiluj se meni Bože“.

Drugoga dana, trodnevnice, u četvrtak, 8.veljače, misu je predvodio fra Jerko Kolovrat, a pjevanje je predvodio zbor Župe sv. Stjepana pod Borovima.

Trećeg dana, u petak, 9. veljače, vjernici će u crkvi sv. Frane, imati prigodu za osobnu pobožnost pred blaženikovim Moćnikom. Istoga dana, u Klisu, svečano euharistijsko slavlje,  u 11 sati, u crkvi sv. Vida, u čast blaženog Alojzija, Zmaja od Bakačeve kule, predvodit će prof. dr. sc. don Mladen Parlov u suslavlju sa mons. prof. dr. sc. Vladimirom Dugalićem. U 14:15 brecat će zvona katoličkih crkava u Hrvata kao spomen na čas preminuća blaženog Alojzija Stepinca.

U crkvi sv. Frane na Obali, u podne će biti molitva Srednjeg časa, a u 19 sati misu će predvoditi fra Josip Dolić, a pjevanje će predvoditi zbor sestara milosrdnica. U 20 sati u dvorani Samostana sv. Frane na Obali, mons. prof. dr. Vladimir Dugalić održat će predavanje o utjecaju propagande na stvaranje negativne slike o nadbiskupu Stepincu, potom će se prikazati film iz komunističkih vremena o  bl. Alojziju Stepincu. U glazbenom djelu nastupit će tenor Vinko Maroević uz pratnju maestra Andre Čalo, a krasnoslovit će svoje stihove  Nađan Dumanić i Ankica Bodrožić.