Vlast – koja je u Crkvi „služba“ koju treba vršiti „bosonog“ – i pitanje zloupotrebe bile su među temama o kojima se govorilo na skupštini Sinode u sklopu XIII. i XIV. opće kongregacije, održanoj u četvrtak poslijepodne i petak ujutro u Vatikanu, pojasnio je predsjednik Komisije za informiranje o radu Sinode dr. Paolo Ruffini.

Uvodnu riječ uputila je i zamjenica ravnatelja Tiskovnog ureda Svete Stolice Cristiane Murray.

Osvrćući se na govore koji su održani u četvrtak poslijepodne i petak ujutro u sklopu modula B-3 „Instrumentuma laboris“, čiji je naslov „Sudjelovanje, odgovornost i autoritet“, dr. Ruffini je objasnio da je potvrđeno opredjeljenje za „izbjegavanje autoritarizma“ te da „vlast nije dominacija već služba“.

Osvrnuvši se pojam vlasti, dr. Ruffini je rekao da je to vlast koju treba vršiti „bosonog“. „Osoba koja ima autoritet, ne smije kontrolirati sve, ali ima sposobnost delegiranja; a biskup, ima zadnju, ali ne i jedinu riječ“, istaknuo je.

Među temama je bila i uloga pastira u službi siromaha, nastavno na molitvu za migrante i izbjeglice koju je predvodio papa Franjo u četvrtak na Trgu sv. Petra. U intervencijama je istaknuto da se treba obratiti pozornost na vapaj onih koji pate na ulicama. Članovi Sinode prepoznali su da biskupi trebaju pozivati na obraćenje srca kako bi se aktivirali osjećaji ljudskosti u onima koji trgovinom oružja pridonose „Trećem svjetskom ratu“ i uzrokuju patnju milijunima ljudi.

Dr. Ruffini je kazao da se riječ odgovornost često ponavlja u govorima, a shvaćena je kao uključenost i koordinacija karizmi. Naglašena je važnost valoriziranja brojki, kompetencija, posebice zalaganja laika.

Tajnica Komisije za informiranje o radu Sinode Sheila Pires istaknula je u obraćanju da ima onih koji upozoravaju na klerikalizam, čak i među laicima, jer je doveo do ekonomske i seksualne zloupotrebe moći i savjesti. „Zloupotrebe su učinile da Crkva izgubi vjerodostojnost, toliko da je neophodan ‘mehanizam kontrole’. Sinodalnost može pomoći u sprječavanju zloupotreba jer je to proces koji ima veze sa slušanjem i dijalogom“, istaknula je.

Što se tiče reformi, bilo je riječi o promjenama potrebnim za postizanje veće transparentnosti financijskih i gospodarskih struktura; reviziji kanonskog prava. Vraćajući se na sinodalnost, primijećena je hitnost jačanja postojećih struktura, poput pastoralnih vijeća, vodeći računa da se ne prepusti parlamentarističkim zanosima. Piers je na kraju izvijestila da je pitanje prisutnosti uz mlade u digitalnom okruženju istinsko mjesto misije za približavanje onih koji su na periferijama. Zaključila je da se u stvarnosti radi o susretu s mladim ljudima tamo gdje oni već jesu – na različitim društvenim mrežama.

Predsjednik Vijeća europskih biskupskih konferencija i Litavske biskupske konferencije nadbiskup Gintaras Grušas podsjetio je na kontinentalni susret koji je održan u veljači ove godine u Pragu. Kazao je da je to bila pozitivna prilika za razgovor i duhovno dijeljenje, zahvaljujući kojoj su pastori iz 45 država mogli razgovarati i zajedno uspoređivati bilješke iz različitih perspektiva.

Osvrnuvši se na rad Sinode, nadbiskup Grušas istaknuo je središnje mjesto teme formacije kao načina „biti Crkvom, živjeti zajedno, iskusiti zajedništvo“. „Samo iskustvo Sinode sve to konkretno ostvaruje. Unatoč umoru proteklih dana, imamo veliku energiju jer, iako dolazimo iz različitih zemalja, shvaćamo da imamo mnogo zajedničkog: prije svega vjeru“, istaknuo je te naglasio važnost obraćenja srca, volje za rastom Crkve, počevši od spremnosti na promjenu mentaliteta.

Na brifingu se obratila i s. Houda Fadoul koja dolazi iz Sirije i u radu Sinode sudjeluje kao predstavnica sinodskog procesa Istočnih Crkva i Bliskog Istoka. Govorila je o osobnom i crkvenom iskustvu, obilježenom događajima poput rata, pandemije, potresa. Što se tiče Sinode, kazala je da je svaka tema obrađena u stilu zajedničkog hoda: postoji početna točka, put te cilj koji treba postići.

Predsjednik međunarodnog Caritasa i Biskupske konferencije Japana te glavni tajnik Federacije azijskih biskupskih konferencija nadbiskup Tarcisio Isao Kikuchi, naglasio je da je Japancima teže razgovarati u skupinama jer „preferiraju šutnju“.

„Zato rasprava koju vodimo ovih dana jest vrlo važna. U kontinentalnim skupštinama već smo počeli koristiti način manjih grupa, oko stola, sa sastancima organiziranim u Aziji koji su nas bolje pripremili za Sinodu“, kazao je. Sudjelujući u pet manjih skupina, imao je priliku iskusiti različitost u jedinstvu Crkve, ne zaboravljajući da je njezino postojanje univerzalno, dodao je.

Istaknuo je da u Aziji postoji više jezika i više stvarnosti, sugerirajući da ne postoji jedan način hodanja sa svim ljudima te da sinodalnost ne znači jednoobraznost, već zahtijeva poštovanje pojedinaca i kultura.

Nadbiskup Kikuchi potom je govorio o svojoj službi predsjednika međunarodnog Caritasa, ističući kako sve organizacije imaju vlastiti katolički identitet, aktivno surađuju s partnerima te imaju ekumensku i međureligijsku vrijednost.

Predsjednica Međunarodne unije vrhovnih poglavarica s. Mary Barron iz Irske započela je obraćanje spomenuvši geslo: „Nema dvoje ljudi koji čitaju istu knjigu“. „Razmišljanje o Sinodi navelo me da vidim i živim stvari na temelju iskustva kao redovnice, sazrelog u istočnoj Africi u ruralnoj župi, gdje sam proživjela prvo iskustvo sinodalne Crkve, u ‘mladoj’ Crkvi s dva svećenika za 35 sela i jednim katehetom na teritoriju veličine pola Irske“, kazala je.

„Sinodalnost koja se doživljava u malim radnim skupinama slična je onoj koja se doživljava u Africi u zajednici, s vjernicima laicima. Svake nedjelje sjedili bismo u krugu da bismo zajedno donosili odluke, čak i s ljudima koji nisu imali obrazovanje i dijelili bismo vjeru iz dubine srca. Svaki glas je imao istu težinu“, poručila je te potvrdila kako se vjerski život unutar njezine zajednice temelji na sinodalnosti.

U Crkvi svatko ima svoju ulogu

Odgovarajući na pitanja novinara, s. Houda iz Sirije osvrnula se na doprinos svjedočanstva zajedničkog života u sinodalnosti. Istaknula je da nije napustila sirijske kršćane sa svojom zajednicom, pomažući im molitvom, čineći ih solidarnim.

Sa svoje je strane s. Marry istaknula uključenost generalnih poglavarica u sinodski proces. Osvrnula se i na „učinak valova“ u online formaciji.

Na pitanje u vezi sa ženskim đakonatom, primijetila je da je to pitanje na stolu za sinodalno razlučivanje. „Za ljepotu Katoličke Crkve svojstveno je da postoje različita mišljenja, ali dok se o njima raspravlja, ne bi bilo u redu govoriti izvan“, istaknula je te naglasila da svi trebaju preuzeti svoju ulogu u Crkvi, i muškarci i žene, učeći koristiti darove primljene od Gospodina.

Nadbiskup Grušas dodao je da je dio te široke razmjene na Sinodi i rasprava o službama u Crkvi. „Obično se traži odgovor poput da ili ne, crno ili bijelo. Postoje razlike u mišljenjima koja ovise i o kulturnom podrijetlu pa je rano za donošenje odluka“, naglasio je te rekao da su predsjednici Biskupskih konferencija promislili o strukturama koje su već sinodalne u kanonskom pravu i sada se mogu učinkovito provoditi.

U obraćanju je nadbiskup Kikuchi rekao da za vrijeme pandemije nije bilo prilika okupiti osobe da sudjeluju u sinodskim procesima pa je odabran online način. Istaknuo je da za punu uključenost laika u procese treba uzeti u obzir njihove druge aktivnosti kao i njihove obitelji.

Na pitanje o konačnim odlukama Opće skupštine, nadbiskup Grušas kazao je da o specifičnim temama ne vjeruje da će biti konačnih odluka u ovoj fazi, pa ni prije 2024. godine. „Ako budemo rasli i živjeli u sinodalnosti, one će doći, budući da ne tražimo dogmatske zaključke. Iako bi svi htjeli odluke, proces je pak važniji od odluka“, poručio je.

Na kraju je s. Houda naglasila da su slušanje, dijeljenje i razlučivanje ključne riječi za cijelu Crkvu, prenosi Vatican News.