Vepric: Misa posvete ulja i Svećenički dan u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji
Misa posvete ulja u Vepricu
Vepric (IKA)
Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić predvodio je, u srijedu 10. lipnja u svetištu Majke Božje Lurdske u Vepricu, misu posvete krizmenog i bolesničkog ulja.
U koncelebraciji su bili provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Marko Mrše, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović, pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Nediljko Ante Ančić te oko 140 svećenika. Pjevao je Zbor bogoslova pod vodstvom maestra don Šime Marovića i maestra don Ivana Urlića.
Tumačeći u homiliji ulomak Lukina evanđelja, nadbiskup Barišić rekao je da „Gospodin u sinagogi ima mladu misu na kojoj izriče svoju prvu homiliju kroz koju je vidljiv njegov plan i program“, dodavši kako „samo on može otvoriti svitak Božje riječi koji je zapečaćen za nas“. „On je onaj koji svako ‘mjesto’ ispunja puninom, a bez njega sve napisano, svako mjesto, ostaje prazno. Isus na kraju ovog evanđeoskog odlomka kaže: ‘Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima’. Za razliku od njega, koji je sposoban sve učiniti danas, mi smo često u opasnosti da svoje obveze uvijek prebacujemo za sutra, za budućnost“, rekao je mons. Barišić.
Pojasnio je da je na Kristu Duh Gospodnji, punina prisutnosti Božje snage i ljubavi, istaknuvši da su svećenici pomazani snagom Duha Svetoga te su tako pozvani u Gospodinov program navještaja radosne vijesti siromašnima, slijepima i potlačenima.
Naglasio je i da je „Krist potpuno ostvarenje godine milosti Gospodnje“, rekavši: „U Kristu se ostvarilo oproštenje, spasenje i ozdravljenje čovjeka. On je jedinstveni projekt po kojem se trebaju ravnati svi pastoralni, politički, ekonomski i kulturni projekti. I mi svećenici smo na dan ređenja kazali ‘hoću, s milošću Božjom’. Doista, naš život je kroz sva pastoralna iskustva obilježen Duhom Božjim bez kojeg nije mogao Gospodin, pa ne možemo ni mi. Ne smijemo se obeshrabriti, postati beznadni i ravnodušni, nego se, poput svih onih koji su se u godini milosti Gospodnje vraćali svojim kućama, i mi moramo vratiti Bogu i bližnjima“.
Poručio je da „svećenici preko bolesničkog ulja čovjeku u patnji, boli i tjeskobi donose utjehu ispunjenu milosrđem i dobrotom Gospodnjom“. „Uz blagoslov bolesničkog ulja koje kao simbol snage donosimo bolesnom čovjeku, danas ćemo posvetiti ulje krizme koje je uključeno u sakramente krštenja, potvrde i svetog reda. Kroz sve navedene sakramente postajemo suobličeni Kristovoj muci, smrti i uskrsnuću, postajemo suobličeni ljubavi koja nas od smrti na križu vodi prema uskrsnuću“, ustvrdio je.
Osvrćući se na obnovu svećeničkih obećanja, mons. Barišić rekao je da je „svakom svećeniku potrebna iskrenost, skromnost, poniznost i skrušenost“, zaključivši kako su svećenici pozvani na izgradnju međusobnog i crkvenog zajedništva čija se autentičnost očituje u djelima ljubavi prema bližnjima.
Nakon euharistijskog slavlja održan je, u velikoj dvorani Svetišta, skraćeni dio radnog programa koji je bio predviđen za ovogodišnji Dan svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije.
Govoreći o važnijim događanjima i planovima u Nadbiskupiji, generalni vikar mons. Vidović se, između ostalog, osvrnuo na biskupsko ređenje mons. Ante Jozića; darovanje robota, koji se koristi u liječenju Covida 19, splitskom KBC-u; posvetu crkvi u Trogiru i Solinu; izgradnju crkvi na Spinutu i Škrapama; Riznicu splitske prvostolnice te izgradnju Svećeničkog doma.
Zatim je nadbiskup Barišić govorio o pastoralnim iskustvima i smjernicama u vremenu pandemije. Pohvalivši rad Nacionalnog stožera civilne zaštite u borbi protiv koronavirusa, mons. Barišić je naglasio kako je Splitska metropolija sve odredbe donosila u svrhu zaštite svojih vjernika, dodavši da je bilo teško slaviti mise bez njih. Istaknuo je i da je „Crkva pozvana biti primjer odgovornog društvenog ponašanja“, pozvavši svećenike na razborito primjenjivanje trenutačnih preporuka u borbi protiv koronavirusa. Upozorio je i na potrebu katehizacije vjernika u svrhu razvijanja svijesti o nezamjenjivoj važnosti crkvenog zajedništva koje se živi kroz fizičku nazočnost na euharistijskim slavljima.