Iskustvo bolesti čini da se osjećamo krhko, potrebni drugih te izaziva pitanje o smislu života, na koji ponekad ne pronalazimo odmah odgovor, a čiji je put potrage naznačio, počevši od svog osobnog iskustva, sveti Ivan Pavao II. Ne radi se o okretanju sebi, već naprotiv, otvaranju većoj ljubavi, onoj Kristovoj, koji je u svojoj otkupiteljskoj patnji postao dionikom svih ljudskih patnji, objašnjava papa Franjo i ističe da se nikada ne smije zaboraviti na posebnost svakog bolesnika, njegovo ili njezino dostojanstvo i slabosti. Skrb je potrebna svakoj osobi u cijelosti – tijelo, um, osjećaji, sloboda i volja, duhovni život… Skrb se ne može razdvojiti, jer se ni samo ljudsko biće ne može razdvojiti. Mogli bismo – paradoksalno – spasiti tijelo i izgubiti ljudskost, upozorava Sveti Otac.

Ovo vrijeme pandemije uči nas gledati na bolest kao globalnu, a ne samo kao individualnu pojavu. Poziva nas na razmišljanje o drugim vrstama „patologija“ koje prijete čovječanstvu i svijetu. Individualizam i ravnodušnost prema drugima oblici su sebičnosti koji su nažalost, sve više istaknuti u društvu potrošačkog blagostanja i ekonomskog liberalizma; a posljedične se nejednakosti nalaze čak i u području zdravstvene skrbi, kaže Papa, te ističe nerazmjer između onih koji uživaju u „izvrsnoj“ njezi, dok se mnogi drugi bore za pristup osnovnoj zdravstvenoj skrbi. Da bi se izliječio taj „društveni“ virus, protuotrov je kultura bratstva, utemeljena na svijesti da smo kao ljudske osobe svi jednaki, jednako kao djeca jednoga Boga (usp. Fratelli tutti, 272). Na temelju toga bit će moguće imati učinkovite terapije za svakoga. Ali, ako ne vjerujemo da smo svi jednaki, upozorava Papa, to neće uspjeti.

Crkva je, slijedeći Isusa, dobrog Samarijanca čovječanstva, uvijek davala sve od sebe za one koji pate, posvećujući velika sredstva, osobna i ekonomska, za bolesnike, napominje Papa, spominjući se ambulanta i zdravstvenih ustanova u zemljama u razvoju; brojne misionare koji su proveli život brinući se za najsiromašnije među bolesnicima, ponekad čak i sami bolesni među njima. Usto, Papa se prisjetio rada mnogih svetih muškaraca i žena diljem svijeta koji su pokrenuli inicijative za zdravstvenu skrb zajedno s njihovim suputnicima i pokrenuli vjerske zajednice. To zvanje i poslanje cjelovite ljudske skrbi mora obnoviti i danas karizme na području zdravstva, napominje Papa, kako ne bi nedostajalo blizine onima koji pate.

Veliku zahvalnost Sveti Otac izražava onima koji su u svom životu i svakodnevnom radu bliski bolesnicima – rodbini, prijateljima, zdravstvenim djelatnicima, bolničkim kapelanima, redovnicima, institutima posvećenima skrbi kao i brojnim volonterima. Posebnu molitvu upućuje za sve bolesnike u svakom kraju svijeta, napose za one koji su sami i koji nemaju pristup zdravstvenim uslugama te ih je povjerio zaštiti Blažene Djevice Marije, zdravlje bolesnih.