Draga braćo, drage sestre!

Sretan sam što vam se mogu obratiti u povodu konferencije posvećene stotoj obljetnici Concilium Sinense, prvog i dosad jedinog Sabora Katoličke Crkve u Kini, koji se održao u Šangaju između svibnja i lipnja 1924., točno prije sto godina.

Naslov vaše konferencije je “Sto godina od Concilium Sinense, između povijesti i sadašnjosti”, a ova obljetnica svakako predstavlja dragocjenu priliku iz više razloga.

1) Taj je Sabor bio uistinu važan korak na putu Katoličke Crkve u velikoj zemlji Kini. U Šangaju su oci okupljeni u Concilium Sinense živjeli autentično sinodalno iskustvo i zajedno donosili važne odluke. Duh Sveti ih je okupio, učinio je da međusobno skladno rastu, vodio ih je putovima koje mnogi od njih ne bi mogli zamisliti, čak i nadvladavajući njihove nedoumice i otpore. To čini Duh Sveti koji vodi Crkvu.

Gotovo svi su bili iz dalekih zemalja, a prije Sabora mnogi od njih još nisu bili spremni razmotriti mogućnost da se vodstvo biskupija povjeri svećenicima i biskupima rođenima u Kini. Potom su, okupljeni na Saboru, slijedili pravi sinodalni hod i svi potpisali odredbe koje su otvorile nove putove kako bi Crkva, pa i katolička Kina, sve više imala kinesko lice. Prepoznali su da je to korak naprijed, jer Kristova poruka spasenja može doprijeti do svake ljudske zajednice i do svakog pojedinca samo ako govori na svom materinskom jeziku.

Saborski oci slijedili su stope velikih misionara, poput oca Mattea Riccija – Lì Mădòua; išli su putem koji je otvorio apostol Pavao propovijedajući da je potrebno biti svima sve kako bi se naviještao i svjedočio uskrsli Krist.

2) Važan doprinos u promicanju i vođenju Concilium Sinense dao je nadbiskup Celso Costantini, prvi apostolski delegat u Kini, koji je odlukom pape Pija XI. bio i veliki organizator i predsjednik Sabora.

Costantini je primijenio istinski misionarski pogled na konkretnu situaciju. I cijenio je učenja Maximum illud, Apostolskog pisma o misijama koje je 1919. objavio papa Benedikt XV. Slijedeći proročanski poticaj tog dokumenta, Costantini je jednostavno ponovio da je poslanje Crkve “evangelizirati, a ne kolonizirati”. Na Saboru u Šangaju, također zahvaljujući radu Celsa Costantinija, zajedništvo između Svete Stolice i Crkve u Kini očitovalo se u svojim plodnim plodovima, plodovima dobra za cijeli kineski narod.

3) Ali Sabor u Šangaju nije samo poslužio da se u zaborav gurnu pogrešni pristupi koji su prevladavali u prethodnim vremenima.

Nije se radilo o “promjeni strategije”, nego o tome da se ide putovima koji su najskladniji s naravi Crkve i njezinim poslanjem. Vjerujući samo — samo! — u milosti samog Krista i u Njegovu privlačnost.

Sudionici prvog Concilium Sinensea zagledani su u budućnost. A njihova budućnost je naša sadašnjost.

Put Crkve kroz povijest prolazio je i prolazi neočekivanim putovima, pa i kroz vremena strpljivosti i kušnje. Gospodin je u Kini čuvao vjeru Božjeg naroda na tom putu, a vjera Božjeg naroda bila je kompas koji je pokazivao put kroz ovo vrijeme, prije i poslije Šangajskog sabora, sve do danas.

Kineski katolici, u zajedništvu s rimskim biskupom, hodaju u sadašnjem vremenu. U kontekstu u kojem žive, svoju vjeru svjedoče i djelima milosrđa i ljubavi, a svojim svjedočenjem daju stvaran doprinos skladu društvenog suživota, izgradnji zajedničkog doma.

Oni koji slijede Isusa vole mir i nalaze se zajedno sa svima onima koji se zalažu za mir, u vremenu u kojem na djelu vidimo neljudske sile koje kao da žele ubrzati kraj svijeta.

4) Sudionici Šangajskog sabora gledali su u budućnost. A nekoliko dana nakon završetka sabora otišli su na hodočašće u svetište Gospe od Sheshana, blizu Šangaja. I mi, poput saborskih otaca iz Šangaja, možemo gledati u budućnost. A sjećanje na Šangajski sabor može i danas cijeloj Crkvi ponuditi nove i otvorene putove kojima treba smjelo krenuti za naviještanje i svjedočenje evanđelja u sadašnjosti.

Upravo ovih dana, u mjesecu svibnju, koji je Božji narod posvetio Djevici Mariji, mnoga naša kineska braća i sestre polaze na hodočašće u svetište Sheshan, kako bi svoje molitve i nade povjerili zagovoru Isusove Majke.

Za nekoliko dana, 24. svibnja, na spomendan Marije Pomoćnice, Crkva u cijelom svijetu molit će s braćom i sestrama Crkve u Kini, kako je to zatražio papa Benedikt XVI. u svojoj poslanici kineskim katolicima.

Idealno bi bilo da se i ja popnem na brdo Sheshan. A sada svi zajedno povjeravamo Gospi, Pomoćnici kršćana, našu braću i sestre u vjeri koji su u Kini, sav kineski narod i sav naš siromašni svijet, moleći njezin zagovor, da mir uvijek i posvuda pobjeđuje.

Marijo, Pomoćnice kršćana, Gospo od Sheshana, moli za nas!

© L’Osservatore Romano. Za pristup cjelovitom sadržaju, više informacija možete saznati ovdje.