Na prvom festivalskom danu, u subotu 15. studenoga, u varaždinskoj su se katedrali okupili zborovi iz župa Sračinec, Prelog, Goričan, Sveti Juraj u Trnju, Vidovec, Pitomača, Selnica, Kalinovac, Belica, Biškupec, Sveti Ilija, Šenkovec i Ludbreg.

Više od 300 pjevača na početku je Festivala pozdravio voditelj Ureda za crkvenu glazbu, mo Višeslav Jaklin.

„Danas smo ovdje zajedno da pjevamo, da slavimo i da zajedno zahvaljujemo. Neka ove naše pjesme budu trenutak radosti, duhovnoga odmora i novog nadahnuća. Neka nas naša pjesma još više ujedini, neka nas okrijepi u poslanju i neka nas podsjeti da sve što činimo, činimo na slavu Božju“, poručio je na početku susreta, zahvalivši zborovima i njihovim voditeljima na predanosti i služenju. Podsjetio je kako se festival održava u posebnom ozračju Jubileja, u kojem smo pozvani obnoviti srce, vjeru i poslanje, te istaknuo da je ovakav susret više od glazbenog događaja – znak jedinstva Crkve i radosti zajedničke vjere.

U ozračju Jubilejske godine, festival je započeo zajedničkom pjesmom „Pjevajte Gospodu“ skladatelja Mate Lešćana.

Nakon pojedinačnih nastupa trinaest župnih zborova, koncertni dio Festivala zaključen je zajedničkom pjesmom „Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar“. Potom su se pjevači kratko pripremili za slavlje svete mise, koju su animirali zajedničkim pjevanjem, pridonoseći svečanosti i ljepoti bogoslužja.

Svetu misu predslavio je varaždinski biskup Bože Radoš, koji je u svojoj homiliji tumačio naviješteni ulomak iz Lukina evanđelja o udovici koja je bila ustrajna u molitvi pred nepoštenim sucem, a koji ju naposljetku uslišava kako mu više ne bi dodijavala. No evanđelist donosi da, za razliku od nepravednog suca, Bog žurno ustaje u obranu onih koji dan i noć vape k njemu. Biskup Radoš rekao je kako Isus ovime želi pojasniti da moli onaj tko osjeća potrebu za Bogom, a ne onaj koji je pun sebe, egocentričan, ne mari ni za Boga, ni za ljude.

„Molitva teče iz srca onoga koji zna da ima nedostatak. Blažen je onaj koji osjeća da ima nedostatak. Tko može biti svrha sam sebi? Tko može sam sebe osloboditi, usrećiti, razveseliti? Nema ni sreće, ni radosti, ni zadovoljstva ako nemamo drugih oko sebe“, istaknuo je mons. Radoš te dodao kako radost i bogatstvo zajedništva i glasova ujedinjenih u zbor pokazuje ljepotu Crkve.

„Jer oni koji pjevaju, ne pjevaju sebi, već Bogu na slavu. Imaju pravi osjećaj pred Bogom – oni Boga slave, časte, ljube… Samo onaj koji ljubi, u užem i širem smislu riječi, može lijepo pjevati“, rekao je biskup Radoš.

Okupljenima je nadalje poručio kako vjeruje da uživaju u ljepoti zborskog pjevanja te dodao da „cijela Crkva uživa u toj ljepoti. Cijelu Crkvu se podiže da, ne samo riječima i mislima, nego životom, osjeća da se Bog slavi“.

Osvrćući se ponovo na evanđeoski izvještaj, biskup je rekao kako Isus poziva na ustrajnost u molitvi te je podsjetio da „tko pjeva, dvostruko moli“. Potaknuo je okupljene na ustrajnost u molitvi, odnosno u pjevanju – dvostrukoj molitvi – te da uvijek razumiju da je to njihova molitva, koja se ujedno pretače u molitvu zbora Crkve.

„U zboru se najbolje pjeva, najbolje moli“, naglasio je mons. Radoš.

Na kraju svete mise biskup je voditeljima zborova uručio zahvalnice, a Zboru župe sv. Leonarda iz Goričana dodijeljena je i Plaketa svete Cecilije povodom 100. obljetnice Zbora. Plaketu svete Cecilije Ured za crkvenu glazbu Varaždinske biskupije ustanovio je ove godine kako bi podržao vrijedna postignuća i značajne obljetnice zborova i/ili pojedinaca aktivno uključenih u glazbeni život svojih zajednica.