Projekt je, s ciljem mikrofilmiranja starih rukopisa kako bi se sačuvali od propadanja, pedesetih godina prošlog stoljeća započeo benediktinac o. Colman Barry, a iz kojega je proizašla Monastic Manuscript Microfilm Library (MMML) – samostanska biblioteka mikrofilmova.

Proputovavši od Malte do Armenije, o. Columba Stewart, u pratnji direktora Hill Monastic Manuscript Library (HMML) Walida Mourada iz Libanona, došli su također u Bosnu i Hercegovinu. Susreli su se s provincijalima i biskupima te im prezentirali ideju „Globalnog kataloga rukopisa“. Pojedine su samostanske zajednice, nakon prethodnih dogovora, potpisale „Ugovor o suradnji“ kojim je definiran svaki detalj oko skeniranja, pohrane i korištenja kulturnog rukopisnog blaga čuvanog u bosansko-hercegovačkim samostanima.

U visočkom samostanskom arhivu pronađeno je 88 rukopisa (uvezane knjige) iz područja filozofije, književnosti, teologije, zemljopisa i dr. Tijekom nekoliko posjeta,  Walid je obučavao studente za pothvat skeniranja. Pokazalo se da su ti čuvani manuskripti vrlo stari (preko 600 godina) i da treba posjedovati veliko arhivističko znanje da bi se znalo o čemu se radi. Stoga je HMML u Samostan sv. Bonaventure poslala dvoje arhivista iz Libanona koji su taj posao dovršili.

„Bilo je doista lijepo vidjeti s koliko ljubavi su otvarali svaki novi list i ispuhivali prašinu. Zatim bi očetkali prljavštinu i tek onda stavili pod reflektore. Arhivistica Talin često se zadržavala na dopisanim komentarima na marginama. Čudila se kako su takvi dokumenti uopće stigli u Visoko. Rukopisi su pisani arapskim pismom, ali na različitim jezicima: staro-perzijski, osmanski, staro-turski, armenski, staro-aramejski i drugi“, ističe se u objavi  na mrežnoj stranici Franjevačke provincije Bosne Srebrene.

Tijekom prve faze projekta u posjeti su bili provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić te gradonačelnik Visokog Mirza Ganić. U razgovorima s njima naglašeno je kako je skeniranje dokumenata tek početak. Naime, svaki dokument treba proći dezinsekciju (papir-moljci) i zaštitu od vlage te stabilnu temperatura. Isto tako, pojedinačni dokumenti trebaju biti smješteni u „ACID – free“ kutiju izrađenu prema dimenzijama pojedinog dokumenta.

Nažalost, bosansko-hercegovački samostanski arhivi i biblioteke ne posjeduju takve uvjete te su ti vrijedni dokumenti izloženi propadanju. Ipak, postoji nada da će ih među stotinama tisuća drugih dokumenata u „Globalnom katalogu rukopisa“ brzo zapaziti istraživači i pomoći u njihovu očuvanju. Također, tim istraživanjima dobit će se više podataka o vremenu i mjestu nastanka pojedinih spisa jer nekima nedostaju naslovne stranice.

„U svakom slučaju, sretni smo što imamo takve rukopise u Visokom. Instalirana tehnička oprema dobar je elektro-foto studij u kojem mogu i drugi samostani uraditi postupak digitalizacije te proslijedit ih u Globalni katalog. Nadamo se da će i lokalna ministarstva za kulturu pomoći u očuvanju ovog blaga naše Provincije i države,“ istaknuo je na kraju prve faze projekta visočki gvardijan fra Franjo Radman.

Kako ističu iz visočkog samostana sv. Bonaventure, zub vremena nagriza civilizacijsko kulturno blago koje često uslijed ljudske nebrige stradava. Ta činjenica poziva nove generacije na odgovornost i obvezu da iznalaze načine kako to blago, kao vrijedni izvor prošlosti, sačuvati za budućnost, istaknuli su.

Monastic Manuscript Project se nakon začetka brzo proširio u Sjedinjenim Američkim Državama i Europi te se, razvojem nove tehnologije, razmišljalo o formiranju „Globalnog kataloga rukopisa“. Godine 1990. u Minnesoti (SAD) otvorena je velika baza (biblioteka) rukopisa iz cijeloga svijeta. Pod vodstvom benediktinaca registrirana je kao zasebna znanstvena organizacija, izvijestila je KTA.