Na misi je suslavio nadbiskupijski vikar za pastoral Mario Gerić.

Nadbiskup Uzinić zahvalio je dosadašnjem rektoru Mariju Tomljanoviću, a novom zahvalio za preuzimanje te službe.

Uz pročitani evađeoski ulomak (Iv 6, 24-35) o Isusu koji je prešao na drugu stranu Galilejskog mora, u kontekstu izlaska iz Egipta i egipatskog ropstva, u propovijedi je nadbiskup Uzinić rekao da je Isus prešao na drugu stranu, a mnoštvo nije bilo s njim jer su ostali u mentalnom Egiptu, s ropskim mentalitetom. „Važno je to uočiti zato što ih Isus, a s njima i nas, želi samo slobodne. Njemu ne trebaju robovi, nego oni koji će nasljedujući Ga, biti graditelji Božjeg kraljevstva.“ Potom je izdvojio dvije aktualne teme. Prva se tiče otvaranja Olimpijskih igara u Parizu i kontroverzi vezanih uz parafraziranje Posljednje večere i Isusa, a druga je vezana uz obilježavanje Dana domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja.

U kontekstu pročitanog evanđeoskog ulomka istaknuo je da oni koji su oslobođeni, odnosno oni koji su izišli iz mentaliteta egipatskog ropstva,  „mogu trpjeti da se, ako oni to tako shvaćaju, njihove svetinje izruguju, ali neće na to, ako to vide kao izrugivanje, odgovoriti na način koji nije svojstven onim ljudima koji su oslobođeni u Isusu Kristu.“ Slažući se s onim da je sloboda izražavanja neupitna, ali ima svoju granicu u poštivanju drugih, Uzinić je rekao da bi osobno, kao katolički svećenik, biskup, kršćanin, bio zabrinutiji kada bi se netko u želji da se izrazi u nečemu, „osjećao se neslobodan i u strahu od nas da se izrazi na taj način, nego da u svojoj slobodi čak i prijeđe granice ukusnog, čak i prijeđe granicu poštivanja drugih i drugačijih.“

„Ono što bi za one koji su oslobođeni u Isusu Kristu bilo tragičnije jest da ih se drugi boje i da zbog toga što se nas boje, nisu slobodni u svome izražavanju, pa i na način koji se nama ne sviđa. Ne smijemo se, želimo li ostati slobodni u Isusu Kristu, vratiti starom mentalitetu koji će bilo kome što zabranjivati jer kršćanstvo nije i ne smije bit prisila. Kršćanstvo jest i mora ostati ponuda“, dodao je Uzinić.

„Krist nas je oslobodio da možemo biti slobodni od toga da nas se može povrijediti na taj način da ćemo na uvredu odgovoriti uvredom, da ćemo na mržnju odgovoriti mržnjom, da ćemo na zlo odgovoriti zlom. Važno je, upravo u tom duhu, u odnosu na tu pojavu, da iziđemo iz onog mentaliteta u kojemu želimo Krista snažnog, Krista kojemu nitko neće moći ništa reći, kako bismo mogli prihvatiti Krista kakav on jest – Krista koji je sposoban primiti uvredu. Krista koji nije došao da bi drugima vladao, nego služio“, poručio je propovjednik.

Govoreći o Danu domovinske zahvalnosti i Danu hrvatskih branitelja, danu kada „želimo zahvaliti za izvojevanu slobodu koja je u temeljima naše današnje slobode, kao i za žrtvu mnogih koji su ugradili živote u tu slobodu“, istaknuo je da je važno da se na Domovinski rat i izvojevanu slobodu gleda u kontekstu Isusove želje da se bude slobodno. „U tom smislu važno je prihvatiti Isusovu logiku, logiku u kojoj je on „kruh koji se dijeli“, kojim se hrani drugoga. Taj kruh je kao mana u pustinji – to nije kruh koji se može umnažati kao što se umnaža novac, nego ga sami trebamo prikupljati. Bog ga daje, ali se mi moramo oko njega truditi i ne možemo ga gomilati. Kod tog kruha nema nekih bezobrazno bogatih i drugih sablažnjivo siromašnih, nego svatko može prikupiti koliko mu treba i ne može to ‘konzervirati’, uzeti više od onoga koliko mu treba. To je ta logika slobode, drugačija od one egipatskih lonaca koja nas vraća u prošlost, to je logika koja se nadahnjuje na Isusu. Ta logika u Domovinskom ratu zahtijevala je molitvu, ali se nije zaustavljala samo na molitvi nego je i tražila ljude koji su bili sposobni staviti svoje živote u službu drugih po uzoru na Isusa“, rekao je Uzinić.

Naglasio je povezanost molitve i žrtve. „Biti u molitvi i spremnost žrtvovati se za drugoga, staviti se u službu za drugoga – to je nešto što se ne smije rastaviti. Ukoliko to rastavimo, tada postajemo robovi i samo čekamo milost od nekoga, pa i od Boga. Ukoliko rastavimo djelovanje od molitve, onda ćemo činiti stvari koje nisu svojstvene onim ljudima koje je Krist oslobodio, onom novom čovjeku, nego koje su svojstvene starom čovjeku. To se događa kada na zlo odgovorimo zlom“, istaknuo je.

Podsjetio je i na blagopokojnog slugu Božjega kardinala Franju Kuharića koji je za vrijeme Domovinskog rata poručivao: „Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću spaliti njegovu.” „Na zlo nije htio odgovoriti zlom i to znači biti slobodan. Zato je važno nadahnuće na Kristu koje se onda pretvara u služenje. Mi smo danas zahvalni i za onu molitvu i za ono služenje, a istovremeno se trebamo upitati, gledajući našu domovinu kakva je danas, što se dogodilo da su nam mnogi, nakon onih koji su dali životu za slobodu naše domovine, otišli negdje drugdje i traže slobodu negdje drugdje“, poručio je nadbiskup.

Zaključujući, podsjetio je da na prvo mjesto treba staviti ne vlastito bogaćenje i množenje, nego dijeljenje sebe i od sebe i da ih Krist u svakoj euharistiji uči kako on, koji je kruh koji se za njih lomi i daruje, može biti primjer i njima da svuku starog čovjeka, roba i poganina i da se obuku u novog čovjeka, u slobodnog čovjeka, u Isusa Krista, u one koji su sposobni postati kruh i lomiti se, davati se, dijeliti se drugima. Bez toga možda imamo slavnu prošlost, ali ne možemo imati budućnost“, zaključio je nadbiskup.

Na kraju mise novi rektor riječke prvostolnice izrazio je zahvalnost za povjerenje koje mu je pruženo za vršenje službe rektora, kao i za riječi dobrodošlice koje je ispred katedralne zajednice izrekao Milan Vukušić. „Nadam se dobroj suradnji, primjerenoj zadaći koju imamo u Crkvi, da svi skupa radimo više ‘na sve većoj slavi Božjoj’“, rekao je Stošić apostrofirajući isusovačko geslo. „Isusovci su ovu crkvu gradili i njome upravljali, ali ne samo ovom crkvom, nego i visokoobrazovnim ustanovama kojima se ponosi mjesna Crkva i ovaj grad“, naglasio je Stošić koji je uz službu rektora prvostolnice, imenovan i duhovnikom talijanske zajednice.