Vlč. Singbo na Interliberu predstavio knjigu "Poraz ljudskosti. Crkveni nauk u epohi nuklearnog oružja"

S autorom knjige doc. dr. sc. Singbom na promociji su razgovarali zamjenica glavnog urednika Kršćanske sadašnjosti Maja Petranović te redaktor Tomislav Kasić.

Ulaz za sve posjetitelje bio je besplatan, a druženje nakon promocije knjige, nastavilo se na štandu Kršćanske sadašnjosti koji se već tradicionalno nalazi u 5. paviljonu sajma Interliber.

Autor knjige doc. dr. sc. Singbo poručio je kako bi volio da je tema koja je okupila zainteresirane vedrija, ali kako je ona rezultat vremena u kojem živimo.

Petranović je kazala kako Singbova knjiga predstavlja novost na hrvatskom govornom području svojim originalnim i sustavnim pristupom kao i znanstvenom metodom koja prikazuje povijesni razvoj i složenost teorije rata iz moralno-teološke, povijesno-filozofske te djelomično geopolitičke perspektive.

“Osobitno je iscrpna i vrijedna Sigbova analiza pravednog rata kroz povijest”, rekla je Petranović pa pohvalila i autorovo socijalno-etičko te moralno-teološko propitkivanje poimanja rata u moderni, napose do Drugog vatikanskog koncila, kao i autorov pristup koncilskom te pokoncilskom nauku o ratu sve do najnovijih izričaja crkvenog učiteljstva i mirotvorstvenog nastojanja pape Franje.

Autorovo promišljanje u knjizi, istaknula je Petranović, vrhunac doseže u zadnjem poglavlju gdje Singbo donosi originalnu ideju nuklearne metafizike kroz koju nastoji filozofski, a i teološki promišljati o zagonetki zla, a koja se očituje kroz ljudsku želju da uništi druga bića svoje vrste.

U tom promišljanju posebno ga je vodila slika prsta uprtog prema fatalnoj točki. “Ta fatalna točka je gumb nuklearnog oružja. Autor nameće pitanje što je u ljudskoj glavi dok prijeti pritiskom na gumb”, istaknula je Petranović.

U svjetlu ruske agresije na Ukrajinu koja je kao svojevrsni znak vremena bila poticaj autoru za pisanje ovog djela, ali i izraelsko-palestinskog sukoba vlč. Singbo komentirao je stav Katoličke Crkve o bilo kakvom obliku ratnog sukoba. “Crkveni pogled u svakom je razdoblju bez obzira na sredstva koja različite države imaju na raspolaganju uvijek je poziv na mir. Taj se poziv na mir moglo lakše ostvariti prije različitim diplomatskim alatima ili sredstvima . Danas to postaje sve teže, prema tome, Crkva treba biti glasnija”, rekao je autor knjige.

Doc. dr. sc. Singbo spomenuo je i narativ o autonomnim oružjima, to jest, robotima ubojicama o kojima se govori u kontekstu humanizacije rata. “Mnoge države, a među njima i Sjedinjenje Američke Države, reći će da tako žele humanizirati rat jer će tako biti manje ljudskih žrtava. Kada Amerikanac kaže da će biti manje žrtava, to pretpostavlja samo njegovu stranu, a s druge će ih strane sigurno biti više”, zaključio je.

Prisutnost Crkve u vojnim strukturama država preko vojnih ordinarijata dodatno pojačava kod pojedinaca svijest o opravdanosti proizvodnje oružja, osobito o opravdanosti sudjelovanja kršćana u njegovoj proizvodnji. Međutim, sudjelovanje u tim strukturama ne nalazi svoj raison d’etre najprije u mogućnosti proizvodnje oružja, već isključivo u racionalnoj mogućnosti zakonite (samo)obrane koju ima svaka država.

“Svako je oružje uvijek za napad, za destrukciju. Prema tome, proizvoditi oružje da bismo se osigurali u današnjem kontekstu vrlo krhkog mira, dodatna je neodgovornost”, naglasio je doc. dr. sc. Singbo.

Komentirao je i opasnost tzv. “sakralnosti rata” odnosno uključivanja kozmičke, božanske dimenzije u stanje rata.

“Kada se ljudi koji bi trebali biti u službi mira miješaju u napete situacije u kojima se jasno vidi da je ljudski život izgubljen i uništen, onda definitivno rat ne postaje još teže stanje već poprima demonske dimenzije. Kada se vjerske zajednice zalažu za produbljivanje rata, tada je mir nemoguća misija”, zaključio je.

Autor knjige spomenuo se i dvaju načela u kontekstu vojne etike: diskriminacije; koje jasno nalaže da civile treba razlikovati, sačuvati i zaštititi od ratnih sukoba te proporcionalnosti. “Što se tiče prvog načela, treba ciljati mogućnosti da zaustavimo sukob, bez uništavanja druge strane. Tu je papa Franjo jasan. On insistira na zaustavljanju sukoba. Nažalost, treba uzvratiti da bismo došli do mogućnosti zaustavljanja nekoga”, kazao je doc. dr. sc. Singbo.

Sintagma “nuklearna metafizika”, koju u knjizi koristi autor, pokušaj je analize nasilja prisutnoga u čovjeku, a koje djeluje izvan granica fizičkoga, zadire u sakralno i povezuje nas direktno s Bogom, poručio je doc. dr. sc. Singbo i zapitao se: “Je li ljudska narav toliko pokvarena da ne može shvatiti da ima smisla sačuvati odnosno imati načela koja će vrijediti u svakom trenutku, a koja nikako nećemo prekršiti, među njima i pitanje integriteta ljudskoga života.”

Prisutnost nasilja u povijesti čovječanstva očito je nešto što nadilazi samoga čovjeka, zaključio je. To je prostor metafizike, a pitanje nuklearnosti, pitanje je oružja koja čovječanstvo koristi odnosno prsta koji jednim stiskom gumba može svemu stvorenom reći – doviđenja.